Evo ga onaj Ulični. Tako je pedesetih godina prošlog veka, moja majka zvala lokalnog partijskog radnika koji je bio zadužen za našu ulicu, tamo negde na Bulbulderu. Pored organizovanja dobrovoljnog poslepodnevnog rada za domaćice i poštenu inteligenciju na ciglanama Zvezdare, njegov je posao bio i da napravi spiskove ljudi koji slave Slavu.

Evo ga onaj Ulični. Tako je pedesetih godina prošlog veka, moja majka zvala lokalnog partijskog radnika koji je bio zadužen za našu ulicu, tamo negde na Bulbulderu. Pored organizovanja dobrovoljnog poslepodnevnog rada za domaćice i poštenu inteligenciju na ciglanama Zvezdare, njegov je posao bio i da napravi spiskove ljudi koji slave Slavu. Određenih datuma on bi prošao par puta našom ulicom, od Bulevara pa nizbrdo, i gledao gde su to zapaljene slavske sveće i gde dolaze ljudi koji su lepo obučeni. Tih godina je to bilo tako. Sećam se jedne godine, slavski ručak počeo je bez oca, jer je baš toga dana, na Krsnu slavu, u preduzeću gde je bio zaposlen, zakazan Zbor radnih ljudi. Sledeće godine moji roditelji su zaključili da bi bilo dobro da ja nosim slavski kolač u crkvu, jer su mislili da dete niko neće da dira. Crkva je bila pored osnovne škole u koju sam išao. Tamo nije bilo puno sveta, a možda su me i pustili preko reda. Sve je prošlo kako treba, tako da sam isto zaduženje dobio i sledeće godine. Na pola puta do crkve, u Đurićevoj ulici, stanovala je neka tatina tetka, za koju su moji rekli da je ljuti komunista. Videla me je čim sam skrenuo iza ugla i rekla mi da nije potrebno da idem u crkvu jer je tamo velika gužva. Ona će da preseče kolač i da ga zalije vinom, kod kuće niko neće primetiti neku razliku, jer sve je to ionako bez veze. Naravno, bilo bi dobro da ja o svemu tome ćutim. Tako je ona rekla, a ovaj zaverenički plan je podržala sa nekim sitnim novcem koji mi je ćušnula u džep. Podsetila me je da mi je ostao i novac koji bih inače dao svešteniku i crkvenjaku. Eto, to ti je dvostruka dobit. Ovo bi ostala tajna zauvek, da sledeće godine nije došlo do taktičke promene u nastupu predstavnika crkve. Naime, tada je odlučeno da sveštenike treba poslati u narod, a to je značilo da će oni ići po kućama i u stanu vršiti prigodan duhovni obred vezan za Krsnu slavu. Kada je majka najavila da ove godine ne moram da idem u crkvu, jer će sveštenik doći ovde kod nas, ja sam iz straha da možda postoji nekakav crkveni spisak onih koji slave, priznao svoje učešće u prošlogodišnjoj zaveri, što su moji razumeli kao beozobrazno iskorišćavanje maloletne dece u cilju niskih ideoloških pobuda.
Maja meseca trešnja ispred prozora je bila zrela, ali maja meseca je i Đurđevdan, naša slava, ali i slava Sekulića, naših komšija iz dvorišta, koje je moja majka okarakterisala kao vrdalama komuniste. Tog dana sveštenik je došao u naš stan da seče kolač. Na posebnom parčetu papira bila su ispisana imena mog oca, majke i moje ime, kako bi on u toku obreda pomenuo imena svih ukućana za koje se treba pomoliti Bogu. I dok je sve to trajalo, majka mi je rekla da otrčim u dvorište i da kažem tetka Olgi da je kod nas pop. Poruka koju sam trčeći doneo u naš stan značila je da sveštenik može da ode u dvorište i da tamo, kod Sekulića, obavi isti slavski ritual, ali njen najvažniji deo se podrazumevao – čika Đorđe, glava porodice, nije kod kuće.
Mnogo godina kasnije uz neku prigodu dopunjena mi je ova priča. I Sekulići su kao i mi pravili đurđevdanski slavski kolač. I kod nas i kod njih on je stajao na specijalnoj staklenoj posudi preko koje je bio prebačen nekakav dekorisani beli papir ili uštirkani komad vezenog platna. Tetka Olga je pokazala mojoj majci da ona uvek ispod takve podloge postavi crvenu petokraku isečenu sa jedne velike papirne državne zastave. A na malom komadu papiru gde su napisana imena ukućana koje će sveštenik pročitati u tom svetovnom ritualu, oni su uvek pored imena ukućana, Đorđa, Olge, Ivone i Zvonimirke dodavali i – Marko. Bilo je to ime njihovog mačora, ljubimca dece u deset susednih dvorišta.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari