Jedan civilizovani nesposobnjaković i jedna kompromitovana stranka (Demokratska) razočarali su birače i izneverili njihova nadanja.
Neke su oterali u apatiju, a druge naveli da se okrenu desničarskoj ratobornosti koja je na vlast dovela kralja zavade i razjedinjenosti, samoljubivog demagoga sklonog izvrtanju činjenica, pri svemu tome neuspešnog u pokušajima da kontroliše svoja večito prenaglašena osećanja. Boris Tadić i Aleksandar Vučić?
Iako bi se sve, u slovo i zarez, moglo odnositi na njih, ovde je reč o Baraku Obami i – mnogo više – Donaldu Trampu.
U knjizi američkog autora i novinara Majkla Volfa Vatra i bes: Bela kuća pod Trampovom upravom, koju je na srpskom objavila Čarobna knjiga (2018), u prevodu Vladimira D. Jankovića, Marije Pavićević, Igora Stanojevića i Stele Babić, Tramp je opisan kao čovek bez inteligencije, bez sposobnosti da poveže uzrok i posledicu.
Volfova knjiga prikazuje sav amaterizam aktuelnog predsednika Amerike i njegovog najbližeg okruženja. Džered Kušner, Trampov zet, preko noći je postao politički savetodavac i stručnjak za Bliski istok i međunarodna pitanja generalno. Stiv Benon, mozak Trampovog štaba – ukoliko je tu bilo ikakvog mozga – nije koristio kompjuter, a Stiven Miler, angažovan da piše govore i uredbe, nije umeo da sastavlja rečenice, pa je na papir samo nabacivao teze.
Trampova ćerka Ivanka je pak arogantna balavica velikih ambicija i štetočinskog ponašanja. U sličnom svetlu prikazani su i ostali Trampovi ljudi.
Ali, Majkl Volf ne podleže modernoj antitrampovskoj histeriji.
Da, on portretiše Trampa kao ćudljivog, rasejanog, glupavog i dozlaboga sujetnog čoveka čija su razmišljanja apsurdna, ponašanje komično, a rezultati tog ponašanja tragični. Ali, Volf piše sa stanovišta neutralnog posmatrača, bogato potkrepljujući svoje sudove argumentima i ilustrujući ih mnoštvom primera.
Vatra i bes prikazuje Trampovu politiku kao odsustvo svake politike, kao niz nasumičnih, ponekad i sasvim sumanutih postupaka, iščašenih i neartikulisanih poput samog Trampa.
A osim opštom nekompetencijom i Trampovom hirovitošću, Bela kuća je opterećena klanovskom razjedinjenošću i bespoštednim rivalstvima unutar predsednikovog tima.
Volf, međutim, neće preskočiti ni neke prijatnije stvari, poput iznenađujuće ozbiljnog i dostojanstvenog Trampovog obraćanja zajedničkom sazivu Kongresa u februaru 2017. Neće prećutati ni to da su mediji godinama šikanirali Trampa čak i onda kada nije bilo nikakvih razloga.
Najzad, kroz pisanje o najvećoj optužbi upućenoj na Trampov račun – da se nepatriotski domunđavao sa Rusima i uz njihovu pomoć prokrčio put do Bele kuće – Volf je pokazao ne samo istraživačku marljivost, već i veliku reportersku staloženost.
Vidi se, takođe, da je Volf podjednako distanciran od Trampove zaprepašćujuće nesmotrenosti i iritirajuće nestalnosti – povremeno i neuračunljivosti – i Obamine nesnalažljivosti, nedoslednosti i blesavih obećanja.
Da i ne govorimo kako uz Klintona pominje “najveći skandal u savremenoj istoriji u koji je bio uključen jedan predsednik države“ i kako, uopšte, Klintona predstavlja kao mutivodu i prevaranta spremnog da vam zabije nož u leđa. I kako bez ustezanja piše o nedemokratičnosti Hilari Klinton i njenom ličnom zalaganju da Bela kuća bude manje dostupna medijima.
Ukratko, u Vatri i besu nema milosti ni za koga. Možda ima samo dalekih simpatija i blagog razumevanja za Stiva Benona, stratega koji je bezuspešno pokušavao da Trampa dovede u red, sve dok nije bio oteran.
Benon, u neku ruku glavni junak ove knjige, ostao je zagovornik trampizma, pokreta i ideje da se Bela kuća oslobodi monopola koji su dosad imali profesionalni i često korumpirani političari i da postane dostupna čestitijim autsajderima, dovoljno hrabrima da čačnu duboku državu – moćne, skrivene tačke istinske vlasti i na levom i na desnom krilu predugo nedodirljivog establišmenta.
Benon će danas prvi potvrditi da je sam Tramp najviše podrio ideju trampizma.
I nesumnjivo, Amerika je veoma udaljena – možda nikad dalja – od Trampovih predizbornih obećanja da će biti “velika, bogata, silna i ponosna“. Ali ako pitate Benona – a i ako ga ne pitate – trampizam je ideja za koju se vredi i dalje boriti. Najbolje s njim, Benonom, a bez Trampa, koji nije oličenje te ideje nego incident i odstupanje od nje.
O tome, kao i svemu drugom u Vatri i besu, Majkl Volf piše znalački i izvrsnim stilom. Svega pasus ili tri dovoljni su mu da opiše skorojevićki duh modernih bogataša i duh profesionalne vašingtonske političke birokratije (močvare).
Ili da prikaže prirodu medija i njihovu opsednutost samima sobom, kao i delikatne odnose između medija, savremene aristokratije i vlasti. Doslovce petnaest redova dosta mu je za pronicljiv, gotovo bravurozan slalom tokom kojeg daje presek stanja u društvu kroz politiku, medije, biznis i interese, a najviše od svega ukazuje na suprotstavljene položaje politike i kulture.
Njegov sažetak stvaranja “čistote, usklađenosti i intelektualne težine“ američkog političkog konzervativizma takođe je misaona i zanatska egzibicija. Uz sve to, način na koji Volf priča priču i iznosi svoja zapažanja jednostavan je, razumljiv, elegantan i nenametljivo duhovit.
Napokon, Volf priređuje čitaocu posebno zadovoljstvo dok objašnjava razloge i opisuje okolnosti u kojima je, novembra 2016, Tramp pobedio Hilari Klinton i na opšte zaprepašćenje – uključujući i sopstveno – bio izabran za predsednika Amerike.
Knjiga, koja je postala apsolutni bestseler, naišla je na podeljene ocene. Očekivano, Bela kuća i Tramp lično proglasili su je tabloidnim đubretom i gomilom laži.
Ali i neke Volfove kolege imale su slično, samo uzdržanije izrečeno mišljenje. Drugi su – na primer, britanski Gardijan – pisali da je Volf briljantan novinar koji juri istinu kao terijer i da se u knjizi nalaze samo manje greške.
Potpisnik ovog teksta sažeo bi svoje utiske ovako: uzbudljiva tema i sposoban autor načinili su od Vatre i besa triler, psihološku studiju i sliku vremena, sve u istim koricama.
Ovo je pametno, korisno i prokleto zabavno štivo kroz koje žurite da vidite šta će biti dalje, čak i ako to već znate.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.