Valja

Ivan Džidić Pamćenje mi, kad je priča o Stipi Mesiću, traje evo umal’ pa četrdeset godina. Iz drugih sam krajeva, drukčijeg sklopa, pa mu, što možda baš i nije dobro, pamtim samo ono nevaljalo. Glede moga razumijevanja evropskih vrijednosti. Koje nikako da prokužim, mislim u odnosu na azijske, američke, afričke i ostale vasionske. Ele nej se. Pamtim mu, ostaću na polovini pomenutog vremena, udruživanje s Tuđmanom i kompanijom, uračunavajući naročito pridružene članove. Pamtim tihu svađu, kao kroz zajebanciju, oko Bosne, a nakom Popove tribine »Pet minuta poslije osam«. Pamtim »zemlju na opancima«, odstranjivanje Šuvara, »izvršeni zadatak«. Pamtim sve naslove iste knjige. Pamtim kako, kad su i vrapci znali šta se događa, posebno u gradu i oko grada koji ničega nije simbol, on nije imao pojma. Vrteći se u vrhu Tuđmanove stranke i oko vrhova vlasti istog gospodina. Pamtim mu da se od rahmetlije razveo kad je sve već ili bilo učinjeno ili bilo spremno za činjenje. Pamtim mu još svašta. Hoću reći pamtio sam mu samo to do neki dan. Koji ću mu također zapamtiti.
Odslušao sam sve što je u taj dan rekao u Jasenovcu. Kasnije, što kažu integralno i pročitao. Pa neka je i riječ o goloj pragmi, real politici ili kako li se to već zove, pa neka mu je neko i pomagao sastaviti, uz odgovarajuće i primjerene intervencije valjalo bi sve to rečeno razaslati po »donjim zemljama« na svakodnevno čitanje. Možda se i ostalim podobno rangiranim dogodi, u skladu sa europskim i evropskim stremljenjima, da sami, ili uz čiju pomoć nešto slično napišu i izgovore.
Do tada evo trgam iz govora.
…«Kada bismo se s time pomirili, dali bismo odriješene ruke onima koji se sve agresivnije trude da nam umjesto povijesne istine nametnu laž o povijesti, koji žele izbrisati činjenice i zamijeniti ih falsifikatima« … «tisuće spomenika žrtvama fašizma i antifašistima porušene (su) u posljednja dva desetljeća. Bio je to rezultat ustupaka koji su pravljeni povijesnim revizionistima, bila je to posljedica opasnog koketiranja s ustaštvom.« … «Pjevanje pjesama notornim koljačima i ratnim zločincima počelo je tada, a nismo ga se riješili do danas. I ne čujemo ga samo od pijanih skupina u krčmama. … Pozivanje na rođake koji su bili ustaše, a prešućivanje i vlastitog oca – ako je bio partizan, počelo je tada, a nije nestalo ni danas.« … »Ako se kroz medije javnosti i dalje nerijetko nudi teza kako je ustaški poglavnik bio domoljub koji je, eto, malo zastranio, ali je imao dobre namjere, dok se vođu narodnooslobodilačkog pokreta po kratkom postupku proglašava zločincem, i to jednim od najvećih zločinaca u povijesti, onda u ovom društvu nešto nije u redu.« … (o pothvatu ujedinjenja Evrope) »(ugrožava ga) svatko tko želi naknadno mijenjati ishod Drugog svjetskog rata, pretvarajući pobjednike u poražene, a poražene u pobjednike, proglašavajući žrtve zločincima, a zločince žrtvama.« … »…točno je, bilo je zločina i na strani antifašista, i za vrijeme rata, i poslije njega. Ali, fašizam i ustaštvo bili su zločin u ideji i u ostvarenju te ideje, dok je antifašizam kao ideja bio čist, a zločini počinjeni na toj strani bacili su sjenku na taj svijetli obraz borbe ta slobodu.« …