Velike sile i Zapadni Balkan 1

Edina Bećirević: Iz američke diplomatske prepiske, koja je danas dostupna, vidi se da su Amerikanci još 2007. bili zabrinuti zbog toga što Rusija i Vojislav Koštunica ohrabruju Milorada Dodika da radi na destabilizaciji BiH. Vrhunac te politike bio u julu 2015. kada je Rusija u Savjetu sigurnosti iskoristila pravo veta i oborila britansku rezoluciju o genocidu u Srebrenici. Građanski orijentirani analitičari u BiH, Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji vrlo često su još od 2007. godine u susretima sa zapadnim diplomatama govorili o pogubnom uticaju Rusije i upozoravali da Moskva podržava antizapadno raspoloženje i radi na tome da spriječi euroatlantske integracije regiona.

Filip Ejdus: Posle 2008. godine – nakon svetske ekonomske krize, proglašenja nezavisnosti Kosova i rata u Gruziji – Rusija sve više počinje da potkopava autoritet Zapada. Nakon rata u Ukrajini 2014. godine kada Rusija je počela snažno da se angažuje na Zapadnom Balkanu kako bi onemogućila dalje širenje NATO pakta i u tome postigla određene uspehe. To je možda obnavljanje stare geopolitičke vizija ruske moći, ne samo na postsovjetskom prostoru, nego i šire. U proteklih desetak godina stvorile su se pretpostavke da Rusija stekne veće samopouzdanje i agresivnije krene u realizaciju te geopolitičke vizije.

Bećirević: Nemam nikakvih dilema da Rusija podgrijava Dodikove namjere o secesiji i da bi ga podržala kad bi krenuo u implementaciju plana o secesiji. Za to ne trebamo znati nikakve tajne planove. Toliko je toga dostupno u javnom prostoru da je vrijeme da počnemo vjerovati u ono što govore i kako se ponašaju Putinovi ambasadori i što govore Vučić i Dodik.

Ejdus: Mislim da je interes Rusije da se održi status quo, to jeste da BiH ostane disfunkcionalna država i da ne ide u pravcu članstva u NATO paktu. Međutim, ukoliko s druge strane bude postojao pritisak da se taj status quo promeni, mislim da će Rusija sve učiniti da ta promena, ako do nje dođe, bude u njenom interesu.

A to bi možda mogla da bude i secesija. Ipak bih bio oprezan sa takvim predviđanjima zato što Rusiji trenutno nije u interesu da dođe do neke velike destabilizacije ili upotrebe oružane sile u BiH. Rusiji najviše odgovara da smeta Zapadu u njegovim namerama da se sredi situacija u Bosni i Hercegovini, da se zemlja stabilizuje i na kraju priključi evroatlantskim integracijama.

Srbija se sada okreće Moskvi zbog pritisaka Zapada da Beograd normalizuje odnose sa Kosovom, kao i da prestane urušavanje demokratskih institucija i gušenje medijskih sloboda. Rusi koriste tu situaciju da utvrde svoj položaj u regionu i, naravno, nadaju se da će to taktičko približavanja uvući Srbiju u trajni medveđi zagrljaj.

Bećirević: Evropska unija posmatra Zapadni Balkan kao problem koji ne može da riješi. Ona je očito posustala pred retrogradnim desničarskim snagama.

Vidim da je čak i Evropska inicijativa za stabilnost, čije analize inače cijenim, vrlo intenzivno počela promovirati ideju kako je odluka Makrona zapravo dobra i kako je on prekratio muke Zapadnom Balkanu, te da bi države Zapadnog Balkana trebalo da se priključe jedinstvenom evropskom tržištu poput Norveške i Islanda.

Svakako da je bitno imati pristup tom tržištu. Ali način na koji se to predlaže, ako nije maliciozan, onda je stvarno naivan. Jer, smisao evropskih integracija je da neuralgične tačke na Zapadnom Balkanu budu rješene – teritorijalni sporovi, vladavina prava, ljudska prava. Ne vidim kako će se to riješiti samo stvaranjem jedinstvenog ekonomskog prostora. Upravo će takav pristup omogućiti dalje širenje i ruskog, i kineskog, i turskog, i saudijskog i svih drugih – kako ih oni zovu – malignih uticaja.

Ejdus: Prerano je reći da li se Evropska unija trajno povlači sa Zapadnog Balkana. Sumnjam. To povlačenje bi bilo geopolitička katastrofa za celu Evropu. Evropska unija je zapravo jedina ponudila viziju za ovaj region. A to je pomirenje putem stvaranja liberalnih demokratija i ekonomske integracije u širi evroatlantski prostor.

Ta vizija se, nažalost, nije ostvarila, stala je na pola puta. Prvo smo imali zamor u proširenju, a sada imamo totalni zastoj. SAD nemaju strateške interese na Zapadnom Balkanu, bez obzira što će nas njihove diplomate uveravati u suprotno. U kontekstu globalne preorijentacije Sjedinjenih Američkih Država Balkan svakako gubi na značaju. Međutim, ono što je poslednjih nekoliko godina vratilo Balkan na spoljnopolitičku mapu Vašingtona je sve snažnije prisustvo Rusije i Kine na o tom prostoru.

Bećirević: Ne bih htjela da strpam Rusiju i Zapad u isti koš. Bez obzira na političke promjene na Zapadu, Zapad ovdje promovira liberalni sistem vrijednosti. Ne sviđa mi se teza da su Bosna i Hercegovina i Zapadni Balkan poprište sukoba između Rusije i Zapada. Zakonom o odbrani BiH se obavezala da će ići ka NATO paktu. Prema tome Rusija je remetilački faktor, ona ruši državni konsenzus u Bosni i Hercegovini.

Ejdus: Mislim da su Srbija i BiH već sada između dve vatre. Procesi koji se dešavaju u Srbiji i BiH su rezultat geopolitičkih rivaliteta. Problem između Beograda i Prištine pored ostalog ne može da se reši i zbog toga što velike sile, pre svega SAD i Rusija, imaju različite vizije kako ga rešavati. Bosna i Hercegovina ne može ni vladu da formira a kamoli da napravi neki značajniji iskorak prema članstvu u NATO upravo zbog toga što postoji veliki rivalitet između Moskve, Vašingtona i Evropske unije u pogledu budućnosti te države i Zapadnog Balkana. Tako da Srbija i BiH jesu zatočenici ili taoci u geopolitičkoj borbi između Zapada i Rusije.