Mihal Ramač Vesti o ratu sa Amerikom bile su preuranjene. Ne bi to Srbija. Nit je baš toliko srdita, nit je Amerika na dohvat svijetlog oružja. Nit se boj za Kosovo može dobiti silom. Šta god pisalo u Ustavu, Srbija nema vlast na Kosovu i ne može da je uspostavi. Srbi i ostali koji su napustili svoje domove znaju šta bi ih čekalo kad bi pokušali da se vrate.

Mihal Ramač Vesti o ratu sa Amerikom bile su preuranjene. Ne bi to Srbija. Nit je baš toliko srdita, nit je Amerika na dohvat svijetlog oružja. Nit se boj za Kosovo može dobiti silom. Šta god pisalo u Ustavu, Srbija nema vlast na Kosovu i ne može da je uspostavi. Srbi i ostali koji su napustili svoje domove znaju šta bi ih čekalo kad bi pokušali da se vrate. U okolnostima koje tamo vladaju nikakva jamstva države i svetskih staratelja ne bi bila delotvorna. A američko-ruski predsednički piknik s pecanjem pokazao je da dve najveće sile imaju prečih briga i znaju dokle se može zatezati konopac. Sve

je ispalo onako kako su nagoveštavali poznavaoci njihovih odnosa. Ishod je morao biti unapred poznat svima koji vode državne poslove, pa nije bilo i nema razloga da se najavljuje nešto što biti ne može.
Prošlost se ne može menjati. O budućnosti se mora razmišljati hladne glave. Današnje Kosovo nije privlačno ni za većinu onih koji su hteli ili morali da odande odu, ni za većinu onih koji tamo žive. Oni koji su ga uzeli pod svoje neće odustati od pokušaja da od njega naprave mesto gde se može pristojno živeti. Ako ne za dvadeset, onda za trideset godina. Neće odustati ni od privlačenja Srbije u evropsko okrilje. Zato što se rukovode načelima zdravog razuma, a ne osećanjima. Zdrav razum kaže da pristojan život, na Kosovu ili bilo gde drugde, ne može obezbediti ni pedeset ni sto hiljada vojnika i policajaca, domaćih ili stranih. Sila je nužna dotle dok jeste. Kada se govori o krajnjem rešenju, ono mora podrazumevati ne samo opis stanja – autonomna republika, nadgledana nezavisnost, nezavisna država, šta god – nego i suštinu: slobodu kretanja, slobodu govora, slobodu poslovanja, pravo na rad, na obrazovanje, na lečenje. Gde su ta prava dostupna većini, nema sporova o zastavi ili grbu, ali ni o ishodu davnih ili novijih vojni.
U traženju konačnog rešenja, za sebe i za Kosovo, Srbija će učestvovati onoliko koliko bude u stanju da svim ljudima na celoj svojoj teritoriji obezbedi one slobode, ona prava i one obaveze koje se podrazumevaju tamo gde su pitanja poput kosovskog rešena u daljoj ili bližoj prošlosti. Kada bude privlačna za sve koji u njoj žive, neće biti ni redova zbog viza ni očekivanja da neko spolja raspliće ili preseca ovdašnje zamršene čvorove. Kada bude spremna da spreči zagađivanje zemlje, vode i vazduha zbog ljudi koji ovde žive, glas Srbije slušaće se pažljivije u svim svetskim prestonicama.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari