Davor Đenero: Zagreb je uglavnom šutio na ovu provokaciju vjerojatno se nadajući da, ako se o tome neće govoriti, neće se dalje raditi u smijeru kojeg je naznačio gospodin Čović. Kako je Zagreb reagirao možete vidjeti i iz činjenice da na nedavnom otvaranju Međunarodnog privrednog sajma u Mostaru prvi puta nije bilo ni premijera Plenkovića, niti predsjednice Grabar Kitarović. Čović je ugostio samo predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.

Slavo Kukić: Ne bih rekao da je Zagreb promijenio odnos prema Čoviću, jer se na listi kandidata Hrvatske za Evropski parlament na visokom četvrtom mjestu nalazi jedna od prvih Čovićevih suradnica koja svako malo atakira na Bosnu i Hercegovinu i drži joj lekcije. Prema tome, bojim se da je to taktika koju koristi i Vučić, a koja se svodi na sljedeće – ja ću govoriti da poštujem BiH i njezin integritet, a Dodik neka talasa, pa ćemo vidjeti dokle će to doći.

Đenero: Plenkovićeva vlada, koja pokušava voditi centrističku politiku, mora s vremena na vrijeme činiti ustupke nacionalističkim radikalima. Gospodin Plenković nema dovoljno snage otvoriti raspravu o tome što Hrvatska želi u odnosu na Bosnu i Hercegovinu, ali, s druge strane, doista vodi politiku koja se bitno razlikuje od politike Beograda, jer ničim ne dovodi u pitanje suverenitet BiH i važnost održavanje njene cjelovitosti kao elementa geopolitičke sigurnosti Hrvatske.

Kukić: U HDZ-u je i dalje vrlo snažan hercegovački politički lobi koji nije odustao od ambicija koje je personificirao Tuđman. Mislim da je odnos snaga između te struje i proevropske struje, koju personificira gospodin Plenković, otprilike fifty-fifty i to je jedan od razloga zašto Plenković ponekad vuče poteze koje čovjek od njega ne bi očekivao.

Đenero: Današnja generacija koja vodi HDZ – a to nije generacija ratnih zločinaca nego ratnih profitera – ima dovoljnu političku snagu i utjecaj da svoju politiku provodi neovisno o Zagrebu. Oni ne traže potporu Zagreba nego od njega zahtijevaju ustupke. Hrvati iz BiH glasaju na hrvatskim izborima i oni imaju svoja mjesta u Saboru koja redovito osvajaju kandidati koje odabere Čović.

Kukić: Svaki put, kada bi došao pod udar Zagreba, Čović bi reagirao u stilu – šta se miješate u unutarnje poslove druge zemlje. To je poručio i Ivi Sanaderu kada je ovaj od njega tražio da abdicira da bi na čelo bosanskohercegovačkog HDZ-a doveo Božu LJubića.

Đenero: U Zagrebu se nitko neće usuditi javno reći da podržava politiku Čovića. Pogotovo stoga što se Čović sve više povezuje sa dvije političke figure koje su u demokratskom okruženju vrlo mrske. Jedna je njegov prijatelj Vučić, a druga Čovićev idol Putin. Ako pogledate tko u Hrvatskoj lobira u korist ruskog utjecaja, vidjećete da ti ljudi imaju svoje podzemne kanale komunikacije i sa Čovićem.

Kukić: Plenković se ne uspijeva osloboditi Milijana Brkića čiji je utjecaj u temeljnim organizacijama HDZ-a vrlo snažan. Brkić u dobroj mjeri određuje politiku HDZ-a i daje vjetar u leđa hercegovačkom lobiju. U ovom momentu u HDZ-u u ideološkom smislu funkcioniraju dvije političke partije. Jedna je evropska pučka stranka, a druga je politička partija koja je sljedbenica tuđmanovske politike iz prve polovice devedesetih.

Karabeg: Kakav je odnos Hrvatske predsednice Kolinde Grabar Kitarović prema Herceg Bosni?

Kukić: Gospođa Kitarović toliko leti iz jedne krajnosti u drugu da jedino što čovjek za nju može reći je da nije dorasla funkciji koju obavlja. Kad je riječ o njezinom odnosu prema Bosnu i Hercegovini, ona jedanput ima stav državnika, a drugi put stav osobe koju ne treba ozbiljno tretirati. Sve u svemu, ona nije ime kojim bi se hrvatska država trebala specijalno ponositi.

Đenero: Većinski dio hrvatskog društva odustao je od politike podele Bosne i Hercegovine ali, nažalost, još uvijek ima ostataka stare politike kako među kojekakvim desničarskim organizacijama, tako i u samom HDZ-u.

Kukić: Elementi protuđmanovske politike unutar HDZ-a i izvan njega imaju intenzitet koji ne treba potcjenjivati i koji može u jednom momentu eskalirati. Ne treba isključiti da nakon izbora za Evropski parlament krug oko Brune Esih i Željka Glasnovića dobije veću težinu nego što je ima sada. Jačanje ekstremne desnice ohrabrilo bi one snage u Bosni i Hercegovini koji bi po beogradskom scenariju dijelili BiH na tri dijela.

Povezani tekstovi