Izvori EU: Srbija vodi ekumensku politiku vakcina, ali je na vetrometini hladnog rata 1Foto: EPA/ JULIEN WARNAND

Srbija, „mala zemlja na rubu Evropske unije (EU), vodi ekumensku politiku vakcina koje deli sa susedima“, piše francuski list „Figaro“, dok analitičari i evropske diplomate u Briselu smatraju da je međunarodna politika Beograda na „vetrometini novog hladnog rata“ između Zapada i, na drugoj strani, Kine i Rusije.

Sredstva informisanja u EU, iako vladajući krugovi u Uniji to još ne žele da javno prihvate, sad već jasno govore da je počeo „novi hladni rat“ uz stvaranje novih blokova i „Figaro“ tako smatra da se to „mora prihvatiti kao manje zlo“ od oružanih ratova.

Nedavna rezolucija Evropskog parlamenta o kandidatu za članstvu u EU, Srbiji nema pravnu snagu, ali činjenica da se u tom dokumentu nešto izrazitije pozivaju vlasti u Beogradu da se priklone spoljnoj politici i sankcijama Unije protiv Rusije i Kine, jeste odraz „vetrometine novog hladnog rata“, saglasne su i diplomate u Briselu.

Svi mediji i analitički centri u EU dele ocenu da je krenula velika strategijska, industrijsko-tehnološka, trgovinska, pa i geopolitička bitka pre svega između Amerike predsednika Džoa Bajdena i sve moćnije Kine.

Bajdenova administracija, kako se ukazuje, za cilj je postavila i stvaranje „saveza demokratija“ protiv autoritarnih režima u svetu, i to na temelju jačanja i širenja ljudskih prava, zapadnog uzora demokratije i slobodnog tržišta, iako uz nužne promene urušenog neoliberalnog modela.

Vašington je zajedno sa posebno njoj bliskim političkim krugovima i vladama u Uniji krenuo u bitku protiv „sistemskog suparnika“ Kine, ali i Rusije koja je proglašena protivnikom, pa i neprijateljem na samoj granici evropskih partnera u NATO, što to treba da ojača atlantsko vojno savezništvo i vodeći upliv SAD.

Bajden i njegov tim, uz za to, kako smatraju, nužni unutrašnji oporavak Amerike, time žele da povrate vodeću ulogu u svetskim poslovima, a u razmeni mišljenja s čelnicima EU se ne kao jako važan zalog te svetske bitke, ali ipak kao nezaobilazno osetljivo poprište vidi i Zapadni Balkan.

O tome svedočci veliko angažovanje Amerikanaca i Evropljana za promenu vlasti u Severnoj Makedoniji, posebno kad je reč o ulasku u NATO, vidljiva zabrinutost za razvoj u članici NATO Crnoj Gori, planovi da se odradi „nedovršeni posao“ u Bosni i možda otškrinu vrata ka NATO.

A svakako o tome govore i novi pokušaji da se i ključno važna Srbija podstakne na brže reforme koje otvaraju put članstvu u EU, kada i Beograd mora obavezno prihvatiti spoljnu i bezbednosnu politiku Unije, dakle i sankcije i zaustavljanje, ako ne i baš uklanjanje uticaja i interesa Kine i Rusije na Zapadnom Balkanu.

I u Vašingtonu i u nekim vodećim članicama EU se smatra da naročito Kina, ali i Rusija žele da dokažu da njihov društveno-politički model ima prednosti u odnosu na liberalnu zapadnu demokratiju, što su delom već usvojile neke političke i vladajuće snage i u samoj Uniji, pa i na Zapadnom Balkanu.

Diplomate i analitičari istraživačkih centara u EU su saglasni u oceni da vraćanje na globalnu prevlast Amerike i Zapada jednostavno nije bar zasad moguće zbog narastanja novih ekonomskih i vojnih sila u svetu, ali i ekonomsko-finansijske krize koja je pogodila Zapad pre par godina, haotičnog rešavanja pandemije korona virusa, pogubnog iskustva EU i sveta s pređašnjom američkom vladom Donalda Trampa.

A najzad, a nikako i poslednje, jeste uverenje ključnih članica EU da se multilateralni svetski poredak mora preurediti na novim od svih poštovanim pravilima.

U pronicljivoj analizi s one strane Atlantika, ugledni profesor na Njujorškom univerzitetu Branko Milanović misli da „ono što više ne može biti kao ranije, jeste prevlast ekonomske moći i političke privlačnosti liberalnih formi u odnosu na pretežno autoritarne modele kad je reč o rukovođenju društvenim zajednicama“.

„Teške krize kao ova sada teže jačanju centralizacije vlasti jer je to često jedini oblik u kojem društva mogu da prežive“, kaže Milanović.

Dodaje da je „onda teško oduzeti vlast od onih koji su je nagomilali tokom krize, a može se štaviše uverljivo tvrditi da se zahvaljujući njihovoj sposobnosti i mudrosti izbeglo najgore, tako će i politika i dalje biti burna“.

Ipak, Evropska unija ne odustaje od toga da podrži ekonomsko i demokratsko preuređenje Zapadnog Balkana kako bi se tamošnje zemlje po usvajanju i uvreženju evropskih sistema vrednosti približile članstvu u klubu 27-orice, jer time i želi da dokaže da je sposobna da reši probleme u svom „prednjem dvorištu“ i učvrsti stabilnost u Evropi, kažu analitičari i diplomate u Briselu.

I, što već neko vreme ponavljaju i oni u Uniji zaduženi za poslove s regionom, navode da je „zaista tačno, ali da opipljivo u to treba uveriti tamošnje ljude i političare, da Evropska unija u ekonomskom napretku, ljudskim pravima i slobodama, bezbednosti i stabilnosti može daleko više pružiti narodima na Zapadnom Balkanu, nego što im mogu ponuditi Kina i Rusija“.

U Luksemburgu će 19. aprila šefovi diplomatija EU ponovo razmatrati odnose sa Zapadnim Balkanom.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari