Lutovac: Vučić je tim dokumentom kupio vreme za svoj autokratski režim 1Foto: BETAPHOTO/MILOS MISKOV/EV

Vašingtonski sporazum nije ni po svom značaju, ni po svom sadržaju važan za izgradnju ili očuvanje globalnog, pa ni regionalnog mira.

To nije ni prva, ni poslednja potpuno neutemeljena nominacija za Nobelovu nagradu za mir. Ovaj sporazum se ne može tretirati ni po čemu kao istorijski, osim možda po originalnosti, jer u istoriji diplomatije ne postoji neki sličan dokument. Nominacija je originalna po tome što se nominuje i vlada Srbije, a potpisnik je predsednik koji nema niti nadležnosti, niti ovlašćenja za potpisivanje takvog sporazuma – kaže za Danas Zoran Lutovac, predsednik Demokratske stranke.

On je to rekao komentarišući odluku Magnusa Jakobsona, člana švedske Hrišćansko demokratske partije, da nominuje vladu SAD, Kosova i Srbije za Nobelovu nagradu za mir, za njihov zajednički rad na miru i ekonomskom razvoju, kroz sporazum o saradnji potpisan u Beloj kući.

Nije mnogo jasno šta je Srbija zapravo dobila tim sporazumom, a šta izgubila?

Srbija je na međunarodnom planu dodatno urušila kredibilitet i pored fingiranja kooperativnosti, a na unutrašnjem planu tom kooperativnošću Vučić je „kupio“ dodatno vreme za svoj autokratski režim.

Normalizacija odnosa Beograda i Prištine je u interesu svih, ali umesto normalizacije odnosa već osam godina Aleksandar Vučić „kosovsko pitanje“ koristi isključivo za održavanje međunarodne podrške.

Sporazum koji je potpisan u Vašingtonu je, na žalost, još jedno svedočanstvo o upotrebi diplomatije za unutarpolitičku stranačku kampanju umesto za ostvarivanje državnih spoljnopolitičkih ciljeva.

Sporazum o normalizaciji ekonomskih odnosa između Beograda i Prištine je neobičan dokument kakav verovatno nije viđen u istoriji diplomatije jer predstavlja galimatijas tačaka koje su međusobno nepovezane kako između sebe tako i sa predmetom sporazuma.

U kom smislu neobičan dokument?

Njime se obe strane obavezuju prema SAD u vezi sa odnosom prema trećim zemljama, u vezi sa pitanjima koja nemaju nikakve veze sa normalizacijom ekonomskih odnosa na relaciji Beograd – Priština zbog čega je susret navodno zakazan.

Pomeranje ambasade u Izraelu u Jerusalim ili odbijanje korišćenja kineske 5G tehnologije spada u domen spoljne i trgovinske politike svake suverene zemlje, kojima nema mesta u sporazumu o normalizaciji odnosa na ekonomskom planu između Beograda i Prištine.

Ovakve odluke mogu imati ozbiljne posledice i ne donose se na prečac, ali pre svega spadaju u suvereno pravo svake nezavisne zemlje i nije uobičajeno da se nalaze u sporazumima sa trećim zemljama.

Sporazumom se reguliše kontrola putnika u saobraćaju radi sprečavanja terorizma uz korišćenje informacionih sistema SAD što bi trebalo da bude deo posebnog dogovora između svake strane i SAD.

Saradnja na ovom planu već odavno postoji između Srbije i SAD odavno jer je preduslov za postojanje direktnih letova za SAD.

Drugim rečima, ovo je pre usmereno ka Prištini i njenoj potencijalnoj saradnji u vezi putnika koji bi u tranzitu trebalo da potencijalno putuju na destinacije u SAD preko aerodroma Beograd. Reguliše i odnos prema homoseksulizmu u smislu zalaganja za njegovu dekriminilazaciju u zemljama koje to još nisu učinile.

Srbija je dekriminalizaciju sprovela još za vreme režima Slobodana Miloševića. Osim toga, strane su se obavezale da će međusobno priznati diplome i stručna uverenja. Ovaj sporazum već postoji odavno, pa čudi da se ponovo potpisuje umesto da se insistira na njegovom sprovođenju.

Obe strane su već i ranije bile obavezne da sarađuju u nalaženju nestalih lica, pa se ovim sporazumom traži veće zalaganje. Ukratko, sve ove tačke nemaju nikakve veze sa osnovnom temom normalizacije ekonomskih odnosa.

U onome što ima veze sa normalizacijom ekonomskih odnosa ima stvari koje su već potpisane, a to su sporazum o autoputu Beograd-Priština i sporazum o železnici koji su već potpisani 14. februara ove godine.

Koje su nove ekonomske tačke sporazuma?

Istinski novo je jedino da se studija izvodljivosti o deljenju jezera Gazivode kao pouzdanog izvora vode i energije prepušta Ministarstvu energetike SAD i da će sarađivati na izgradnji objekta zajedničkog prelaza Merdare.

Kada se sve sabere, novo je samo to što je na ekonomskom planu učinjen napredak u vezi sa potencijalnim dogovorom o korišćenju resursa jezera Gazivode i pristupanje Kosova „mini-šengen“ sistemu koji su najavili Srbija, Albanija i Severna Makedonija prošlog oktobra, a koji još nije počeo da funkcioniše.

Ovaj sporazum samo je još jedan dokaz da Beograd i Priština nisu sposobni da se dogovore ni o svakodnevnim životnim pitanjima bez posrednika sa autoritetom.

Da li je naša spoljna politika, bez saglasnosti Skupštine Srbije promenjena u proteklih desetak dana?

I unutrašnju i spoljnu politiku vodi jedan čovek, autokrata, koji od kako je došao na vlast ignoriše i ponižava sve institucije uključujući i Narodnu Skupštinu, tako da bi se to desilo čak i da je konstituisan saziv na osnovu nelegitimnih izbora.

Takav scenario je moguće izbeći jedino ako se izborimo za uređenu državu posle slobodnih i poštenih izbora.

Pre samo mesec dana govorilo se o gvozdenom prijateljstvu sa Kinom, Rusijom, Belorusijom, a sada smo ih, čini se, ovim sporazumom ozbiljno naljutili?

Sve to je posledica Vučićevog nastojanja da po svaku cenu pridobije naklonost američke administracije.

Na drugoj strani, posle svakog susreta Vučića sa liderima pomenutih država EU i SAD Srbiju vide kao državu u ruskoj ili kineskoj interesnoj zoni.

Takva spoljna politika, u stvari nije politika neutralnosti, kako to zvaničnici u Beogradu žele da predstave, nego geopolitičko tumaranje koje nanosi ogromnu štetu Srbiji.

Putin i Lavrov su se izvinili zbog tvita Zaharove. Da li je moguće da je taj tvit bila samo njena ideja?

Nikada Putin nije previše računao na Vučićevu naklonost, nego pre svega na vrlo rašireno prorusko raspoloženje u srpskom narodu. Iz istog razloga Vučić instrumentalizuje navodno srdačne odnose sa Rusijom za unutarstranačke potrebe.

Da li je otkazivanje učešća u zajedničkoj vojnoj vežbi sa Rusijom i Belorusijom dokaz promene našeg spoljnopolitičkog kursa?

S obirom da je Srbija u procesu evropskih integracija i da joj je to spoljnopolitički prioritet, pravo pitanje je zašto je uopšte zakazana zajednička vojna vežba sa zemljom koja se kvalifikuje kao autokratska, a ne kao demokratska.

Zašto je za nas bilo važno da se obavežemo na preseljenje ambasade iz Tel Aviva u Jerusalim?

To samo pokazuje spoljnopolitičku konfuziju Srbije, odnosno ukazuje na žalosnu činjenicu da naša spoljna politika zavisi od trenutnog raspoloženja i procena Aleksandra Vučića.

Tim činom prekršili smo rezoluciju UN i odstupili od spoljnopolitičkog pravca EU, dok je Izrael istovremeno priznao Kosovo kao državu.

Teško je to objasniti na bilo koji način osim činjenicom da je to bilo važno Donaldu Trampu za pridobijanje jevrejskog lobija u predsedničkoj kampanji.

Kakva se reakcija Trampa, koji je u borbi za novi mandat u Beloj kući, može očekivati ako ipak odbijemo da preselimo ambasadu u Jerusalim?

Kada želite da povlađujete svima kako biste dobili podršku za ono šta radite unutar svoje države, onda se dešava ovo što se dešava Srbiji: da se zamerate svima.

Kada sledite svoje interese i ponašate se principijelno onda nikoga ne ljutite i ne pravite ovakve diplomatske gafove.

Svako „popravljanje grešaka“ imaće takođe loše posledice po Srbiju. Ušli smo u začarani krug spoljnopolitičkih grešaka iz kojeg možemo izaći tek ako sistemski promenimo državu i društvo.

Spoljnopolitičko tumaranje je samo još jedna od prepreka na putu ka EU. Najozbiljnija prepreka su nedostatak vladavine prava i raširena korupcija koje sprečavaju stvaranje demokratskog poretka.

Diplomatski zaokret urađen je bez šefa diplomatije koji se iz Beograda bavio komentarisanjem?

Autokratski režim Aleksandra Vučića je postavljen tako da su sve institucije podređene njemu, a svi funkcioneri su faktički u v.d. stanju sa prekarnim ugovorom o radu koji on u svakom trenutku može raskinuti.

Ministar spoljnih poslova je zarobljenik ambicije da po svaku cenu bude deo vlasti i na ovaj način plaća tu cenu.

Predsednik Srbije najavio je i da će se odmah po početku rada parlamenta razgovarati o Kosovu i sporazumima. Zar redosled nije trebalo da bude drugačiji?

Predsednik je štošta najavljivao, pa čak i to da se neće kandidovati za predsednika Srbije na prethodnim predsedničkim izborima, potom je organizovao lažnu debatu o Kosovu umesto da otvori stvarnu široku raspravu u parlamentu i društvu.

Zato sada niko u Srbiji ne zna, pa ni njegovi najbliži saradnici, na kojoj platformi se zasnivaju njegovi razgovori na međunarodnom planu.

Nosilac liste najjače partije u parlamentu bio je Aleksandar Vučić i sada bi taj parlament trebalo da ga kontroliše, da ga upozori da deluje van ustavnih nadležnosti? On određuje ko će biti poslanici i ko će činiti parlamentarnu većinu.

On utvrđuje pravila ponašanja i uređuje medije. On proglašava neprijatelje i prijatelje Srbije. Svi naši problemi potiču iz činjenice da nemamo demokratski poredak sa vladavinom prava, podelom vlasti, nezavisnim institucijama, principom odgovornosti u političkom životu.

S obzirom da nemamo slobodne i poštene izbore, nemamo ni legitiman parlament i svaka rasprava u njemu je obesmišljena.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari