– SPS je još od političkih promena 2000. pred izazovom kako se transformisati u partiju moderne levice po uzoru na socijalističke, socijaldemokratske i laburističke partije Zapadne Evrope, kaže na početku razgovora za Danas Slaviša Orlović, docent Fakulteta političkih nauka. On podseća da su se socijalisti još na šestom kongresu partije 2003.

– SPS je još od političkih promena 2000. pred izazovom kako se transformisati u partiju moderne levice po uzoru na socijalističke, socijaldemokratske i laburističke partije Zapadne Evrope, kaže na početku razgovora za Danas Slaviša Orlović, docent Fakulteta političkih nauka. On podseća da su se socijalisti još na šestom kongresu partije 2003. opredelili za uključivanje Srbije u EU.
– Međutim, nakon 2000-te, njihovi birači su odlazili drugim partijama, najpre Koštunici kada je on dostizao rejting i 70-80 odsto, a zatim najviše SRS-u. Tome je doprinelo i svojevremeno pozivanje Miloševića da na predsedničkim izborima 2002. socijalisti podrže kandidata SRS-a, Šešelja, a ne kandidata SPS-a, Batu Živojinovića. Niko od aktuelnog, inače generacijski uglavnom mladog, rukovodstva SPS-a nije obavljao visoku funkciju u „starom režimu“ (ministar i sl.), odnosno, nije bio u najužem krugu donosioca političkih odluka. Oni, s jedne strane nose teret devedesetih, a s druge strane balansiraju, imajući u vidu strukturu biračkog tela koje je starije od rukovodstva stranke. Kada se sve uzme u obzir Dačić je dobro vozio slalom u kampanji, često i kroz minska polja, a izgleda da tako vozi i u pregovorima o vladi – kaže Slaviša Orlović.
Naš sagovornik ističe da u Srbiji „politika reči i politika postupaka nekada idu jedna drumom – druga šumom“.
– Socijalisti su i podršku manjinskoj vladi Koštunice uslovljavali dobrovoljnom predajom a ne izručenjem optuženih, ali su pri odvođenju policijskog generala Lukića „zažmurili“. Opredeljenje za evropske integracije i međunarodne obaveze su jedno, a poruke biračima nešto sasvim drugo – kaže Orlović.
On dodaje da poznavajući neke od socijalista i lično, ne veruje u odsustvo razuma i fleksibilnosti kada splasne atmosfera pregovaračkih strategija i taktika, podizanja cena i pokušaj da se izvuče maksimum u pregovorima o vladi.
– Mlado rukovodstvo nije samopostavljeno. Njih su izabrali i stariji članovi. Deluje mi da se u SPS-u dosta uvažava i deo starijih kadrova, naročito onih s manjim grehovima. Neki su ostali dosledni, ali su mnogi otišli ili odlazili. O rukovodstvu se sudi po rezultatima. U tom smislu, ovo rukovodsvo SPS-a ima šanse da zaustavi tendenciju pada partije nakon odlaska Miloševića i da se profiliše u modernu evropsku levicu. O tome govore i posete Dačića grčkim i španskim socijalistima. Ne verujem da će se takva šansa propustiti – zaključuje Orlović.
– SPS je u tranziciji kao i sve druge partije u Srbiji. Međutim, ono što je trenutno preporučilo tu stranku kao poželjnog partnera za formiranje Vlade nije uznapredovala tranzicija već činjenica da su oni za taj posao neophodni DS-u. Podigla se fama o navodnoj tranziciji te stranke a oni su samo matematička jedinica, odnosno moguća kombinacija za sastav vlade – kaže za Danas Đorđe Vukadinović, urednik časopisa Nova srpska politička misao.
On, međutim, dodaje da je primetna želja rukovodstva SPS-a da izađe iz senke Slobodana Miloševića.
– Činjenica je, takođe, da izlazak iz senke svojih bivših lidera nije namera samo SPS-a već i SRS-a, ali i DS-a, što je primetno u poslednjim nastupima rukovodstva te stranke. Pitanje da li se socijalisti reformišu ili „peru“ postavlja se iz vizure Miloševićevih protivnika, odnosno iz petooktobarske vizure. Problem je, međutim, što iz perspektive SPS-a nema razloga zbog kojih bi oni trebalo da tranzitiraju. Oni se menjaju i lično i stranački i tu nema dileme, ali tražiti od Dačića da postane Žarko Korać, a od SPS-a da postane stranka kao što je Koraćeva SDU, čini se krajnje besmislenim ciljem – kaže Vukadinović.
Naš sagovornik podseća da je biračko telo SPS-a antihaško i antinatovsko i često radikalnije od simpatizera SRS-a, ali i da je rukovodstvo stranke u svojim stavovima po tim pitanjima najradikalnije od svih političkih struja u zemlji. O tome, ističe Vukadinović, govore izjave svih čelnika SPS-a u predizbornoj kampanji da nikada neće ulaziti u koaliciju sa DS-om.
– Reformarcija SRS-a je veća nego ona koja se navodno vidi u SPS-u. Neubedljiva priča o levici i obrt koji pravi ta partija govori da DS može da se opusti jer će sve namere moći da sprovode u vladi sa socijalistima, iako su one direktno suprotne principima SPS-a. Biće teško Dačiću da nakon participacije u takvoj vladi u kojoj očigledno gubi svaki politički identitet, da posle definiše ciljeve svoje stranke za budućnost – zaključuje Vukadinović.
Istraživanja Centra za slobodne izbore i demokratiju pokazuju da su birači SPS-a evroskeptici i da su najmanju distancu imali prema radikalima i DSS-u, dok je DS na trećem mestu.
Prema rečima istraživača CESID-a, promena stava građana koji glasaju za SPS zavisiće od komunikacije vrha stranke s njima, kako bi se izgradilo razumevanje za delimičnu promenu politike. Oni naglašavaju da, kada biračima socijalista postave referendumsko pitanje o ulasku u EU, oni u 50 odsto slučajeva odgovaraju pozitivno. Zabuna nastaje usled pitanja i uslova kao što su gubitak Kosova. Tada su odgovori drugačiji. Podaci ukazuju na to da gotovo 70 odsto biračkog tela ove stranke ima negativnu orijentaciju prema Evropskoj uniji.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari