„Gospodine Markoviću, dnevni list Danas pravi dodatak povodom 20 godina od raspada SFRJ. Imamo intervjue sa svim glavnim akterima tih događaja, koji su još živi, nedostajete nam samo Vi“. „Pa, nedostajaću vam i dalje. Pošto ja, kao što vi znate, ne dajem intervjue.“

U prošli četvrtak, 24. novembra 2011, poslednji jugoslovenski premijer Ante Marković javio se na svoj bosanski broj mobilnog telefona. Kad je zadnji put bio u Beogradu, bilo ga je dosta po medijima. „To je bilo samo kratko izlaganje na skupu na koji sam pozvan. Imao sam 57 zahteva za intervjue, nisam dao nijedan.“ Pošto se gospodin Marković nije žurio da naš razgovor okonča, ubeđivala sam ga da bi sad mogao da napravi presedan. „Sumnjam“, rekao je. Objasnio je da je na putu i nije mogao da pronađe vizit kartu sa svojom i-mejl adresom, ali mi je dao telefonski broj svoje sekretarice u Bosni. „Poslaću Vam ipak pitanja, možda ćete se predomisliti.“ „Možda“, rekao je.

Za premijerski mandat Ante Markovića vezane su bar dve političke kontroverze i bar dva ekonomska mita. Kad nastojite nekog da pridobijete za intervju, onda kontroverze izbegavate ili ublažavate. Odmah sam sasvim ublažila pitanje o kratkom ratu između slovenačke Teritorijalne odbrane i JNA, kome su uvod bile dve odluke savezne vlade od 25. juna 1991. koje je potpisao Ante Marković: „Odluka o neposrednom obezbeđivanju izvršavanja saveznih propisa o prelaženju državne granice na teritoriji Republike Slovenije“ i „Odluka o zabrani uspostavljanja takozvanih graničnih prelaza unutar teritorije SFRJ“.

Markovićevo svedočenje pred sudom u Hagu, tokom koga je tvrdio da mu se tadašnji srbijanski predsednik Slobodan Milošević lično poverio da se sa tadašnjim hrvatskim predsednikom Franjom Tuđmanom marta 1991. u Karađorđevu dogovorio o podeli Bosne, odmah sam izbacila. Obe prozvane strane su ovo svedočenje demantovale tvrdnjom da se Milošević i Tuđman nisu dogovarali o podeli, odnosno političkoj likvidaciji Bosne, nego o političkoj likvidaciji tadašnjeg saveznog premijera Ante Markovića. Jer, „nije nam dozvoljavao da jugoslovenski problem tretiramo kao politički problem i da idemo političkim putem da ga rešavamo, tvrdeći da je to ekonomski problem, da će on to da reši svojim ekonomskim reformama“, rekao je u proletošnjem intervjuu za Danas tadašnji član Predsedništva SFRJ Borisav Jović.

Nema lepšeg mita iz vremena mandata Ante Markovića nego što su tadašnje plate. Malo će se naći građana, čak i u Srbiji, koji neće tvrditi da su tih godina imali platu od najmanje fantastičnih 1.000 maraka. Prema lančanim indeksima kretanja realnih plata u Srbiji Republičkog zavoda za statistiku, kojima je za polaznu osnovu služila plata iz 1953. godine kao baza 100, građani Srbije su 1989. zaista imali visoku prosečnu realnu platu – indeks 317,6. Već sledeće 1990. godine, indeks realne plate vratio se otprilike na nivo iz 1988. i iznosio je 247,7. Ali, gledajući ceo period posle Drugog svetskog rata, građani Srbije najveću su platu imali 1979. godine – indeks 352,5. A veću platu nego u vreme Markovića imali su i 1976, 1977, 1978. godine. Nivo iz Markovićevog vremena realna plata u Srbiji gotovo je dostigla 2007. godine – indeks 305,1.

I najzad, iz vremena premijerskog mandata Ante Markovića ostao je mit o četiri milijarde dolara, koje je tadašnja Evropska zajednica nudila odmah SFRJ samo da se ne raspadne. Kako je ova novinarka izveštavala sa sastanaka predstavnika tadašnje EZ Žaka Delora i Žaka Santera s predstavnicima tadašnjih republika i savezne vlade, poziva se na svoj izveštaj od 31. maja 1991. prema kome su tadašnji makedonski predsednik Kiro Gligorov i tadašnji predsednik Predsedništva BiH Alija Izetbegović novinarima saopštili kako EZ ima spreman plan finansijske podrške Jugoslaviji od četiri milijarde dolara, bez ikakvih političkih uslova, samo ako opstane. Žak Delor je podržao program Ante Markovića, ali vera da će opijena jugoslovenska javnost zbog ponude iz Evrope izvršiti pritisak na nacionalne vođe bila je mala.

Da. Poslednji jugoslovenski premijer Ante Marković mi na inače sasvim laka pitanja, koja sam mu i-mejlom poslala u petak, nije odgovorio.

Ante Marković

Poslednji predsednik vlade socijalističke Jugoslavije, zemlje koju je pokušao da političkim i ekonomskim reformama spase od nacionalizma i rata i uvede u Evropsku zajednicu, preminuo je 28. novembra 2011, u 88. godini, u svom stanu u Zagrebu, posle duže bolesti. Dve godine koje je proveo na čelu tadašnjeg SIV-a bile su poslednji period optimizma i nade Jugoslovena.

– Rođen 25. novembra 1924. u Konjicu, BiH, odrastao u Dubrovniku i Zagrebu.

– Diplomirao elektrotehniku 1954. u Zagrebu.

– Učesnik NOB od 1941.

– U kompaniji „Rade Končar“ u Zagrebu direktor 1953 – 1986.

– Predsednik Izvršnog veća Sabora Hrvatske 1982 – 1986.

– Predsednik Predsedništva SR Hrvatske 1986 – 1989.

– Predsednik Saveznog izvršnog veća SFRJ 15. mart 1989 – 7. oktobar 1991.

– Predsednik Saveza reformskih snaga Jugoslavije 1990 – 1991.

– Živeo u Gracu, Austrija, 1991 – 2011. Angažovan kao bankarski stručnjak.

– Svedok optužbe na suđenju Slobodanu Miloševiću u Hagu oktobra 2003.

– Aprila 2009. je posetio Beograd, prvi put posle 18 godina.

Reakcije

„Potresen sam smrću Ante Markovića i iskreno saosećam sa njegovom porodicom i prijateljima. Ponosan sam što sam imao tu čast i priliku da sarađujem sa njim, da budem njegov savetnik pre dvadeset godina, kao deo tima koji je vodio. Ante Marković je zaustavio hiperinflaciju, ali nažalost nije uspeo da spreči sukobe koji su kasnije izbili“, napisao je u telegramu saučešća Božidar Đelić, potpredsednik Vlade Srbije, nazvavši Markovića „dragim prijateljem i velikim reformatorom“.

Ante Marković će biti upamćen po ekonomskim reformama, zahvaljujući kojima je, između ostalog, zaustavljena inflacija, stabilizovan dinar i prepolovljen inostrani dug. Takođe je započeo privatizaciju dodelom akcija preduzeća radnicima. Na taj način je građanima uoči raspada SFRJ doneo ekonomsko blagostanje, a početak njegovog premijerskog mandata bio je period optimizma i nade, pišu zagrebački Jutarnji list i sarajevski Dnevni avaz.

Žarko Rakčević, bivši šef poslaničkog kluba Saveza reformskih snaga Crne Gore, kaže da se Markovića seća kao „iskrenog Jugoslovena, dokazanog privrednika i dobrog čovjeka“. „Ante Marković, reformske snage, posljednje svjetlo pred mrak krvavog balkanskog fajronta, posljednja šansa za mirnu tranziciju, za decentralizaciju Juge“, kazao je Rakčević za podgoričke Vijesti

Nemačka RTV Dojče vele podseća da su Antu Markovića mnogi smatrali prvim novim, modernim političarem zapadnog stila na teritoriji bivše Jugoslavije. Bio je prvi jugoslovenski državnik koji je osnovao političku organizaciju odvojenu od Saveza komunista Jugoslavije, odnosno stranku Savez reformskih snaga. Zahvaljujući tome je za tadašnje službene strukture bio sinonim za izdajnika, podseća DW.

M. K.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari