Nema zastoja na pokretnoj traci koja u poslednje vreme dovodi u Ameriku visoke zvaničnike Srbije. Tek što je otišao ministar spoljnih poslova Vuk Jeremić (u pratnji svog novog savetnika, naprasno penzionisanog načelnika Generalštaba Zdravka Ponoša), stigao je Ponošev naslednik na toj funkciji general Miloje Miletić. I on u misiji daljeg unapređenja bilateralne vojne saradnje, koja se obostrano ističe kao najpozitivniji segment poremećenih odnosa Srbije i SAD.

O rezultatima Miletićeve posete tek će se čuti, a u međuvremenu na nadležnim vašingtonskim adresama analiziraju se poruke koje je Jeremić doneo iz Beograda. Za razliku od njegovih prethodnih dolazaka (u aprilu i novembru), sagovornici su mu prošle nedelje bili uglavnom iz nešto nižeg ešalona administracije i Kongresa, ali je to ovog puta bilo veoma dobro dopunjeno ručkom upriličenim za čelnike vodećih instituta i centara za međunarodna istraživanja i saradnju. U prvim reagovanjima nekih od tih gostiju ocenjeno je da je to bila prilika za „veoma otvoren razgovor i razjašnjavanje“ pitanja vezanih za odnose dveju zemalja. Pogotovu posle povremeno varničavog izlaganja srpskog ministra na tribini Džons Hopkins Univerziteta.

Tom Jeremićevom istupanju, inače, prethodilo je, 17. februara, predavanje na Harvardu pomoćnika Hilari Klinton za Evropu Filipa Gordona koji je izdvojio BiH i Kosovo kao dva potencijalno krizna žarišta u našem regionu. „SAD su spremne da okrenu stranicu naše nedavne turbulentne prošlosti i budu partner sa najdemokratskijom i najproevropskijom vladom koju je Srbija ikad imala. Međunarodni sud pravde tek treba da iznese svoje savetodavno mišljenje o proglašenju nezavisnosti Kosova, ali SAD će ostati posvećene suverenitetu i teritorijalnom integritetu Kosova. Nezavisnost Kosova je nepovratna. U daljem procesu neophodan je nastavak decentralizacije vlasti, a u okviru toga dalje približavanje srpskim zajednicama, posebno na severu Kosova, uz zaštitu srpskih kulturnih i verskih objekata“, rekao je Gordon tom prilikom.

Jeremić je sa svoje strane ovde ponovio poznata uveravanja o punoj podršci Srbije celovitoj Bosni i Hercegovini. On je o tome detaljno govorio, ali je istovremeno – tumačeći posledice, kako je naglasio, principijelne politike Srbije prema dejtonskoj BiH, kao i svim državama suočenim sa problemom secesije – bio i veoma kritičan prema kursu američke administracije oko najdelikatnijih pitanja Zapadnog Balkana.

– Kruto sledeći agendu kojom se – bez obzira na cenu – traži centralizovana Bosna i cementiranje secesije Kosova, istovremeno je i veštačko i neodrživo. Time se odbacuju kao irelevantne legitimne zabrinutosti država poput Srbije. To, jednostavno, ne može da prođe test demokratskog legitimiteta – rekao je Jeremić, konstatujući da su postojeći „nesporazumi oko Kosova“ značajno komplikovali tu situaciju. Pozvao je SAD da se, kao „ključni akter na svetskoj sceni“, na Balkanu opredele za rešenje koje će biti prihvatljivo za sve uključene strane i koje bi, kako je objasnio, „teško bilo izvodljivo bez punog angažovanja Beograda“.

Gost iz Beograda je neumorno ponavljao da Srbija „nikad neće prihvatiti jednostrano proglašenu nezavisnost Kosova“, ali je, kako se saznaje, iza zatvorenih vrata angažovano govorio o spremnosti za kompromis i „svaki ishod koji bi realno bio u interesu mira na Balkanu“. Ta maskirna formulacija za podelu kao finalno rešenje – čega se javno i dalje odriču i jedni i drugi – svodi se, po američkim izvorima, na razmenu sever Kosova za Preševsku dolinu, uz eksteritorijalni status za srpske svetovne objekte. Ta varijanta ovde se uveliko čula i na nedavnom prijemu povodom godišnjice kosovske državnosti (mnogo posećenijem, inače, nego što je to, prethodne večeri, bio slučaj sa prijemom povodom dana državnosti Srbije).

Imajući u vidu koliko i Beograd i Priština govore o ključnoj ulozi Amerike u koncipiranju obostrano prihvatljive kosovske varijante, u prvim ovdašnjim reagovanjima počinje da se pominje 2010. godina kao mogući okvir za neku Dejtonsku konferenciju o Kosovu. Sa podelom koja, kao takva, možda i neće imati pogubne političke posledice po one kojima je „nametnuta“.

 

Da se zna ko je ko

– Pod vođstvom predsednika Borisa Tadića, Srbija je izišla iz međunarodne izolacije Miloševićevog režima… Mada je u Međunarodnom sudu pravde Srbija osporila nezavisnost Kosova, Beograd je pojačao saradnju sa haškim Tribunalom za ratne zločine, kao i sa SAD i Evropskom unijom. Vuk Jeremić bio je centralna figura u tim događanjima“, rekao je Majkl Halcel, predstavnik Centra za transatlantske odnose, predstavljajući na tribini Džons Hopkins Univerziteta našeg ministra, nabrajajući njegove funkcije od 2003.

– Zahvaljujući državništvu i viziji predsednika Borisa Tadića, današnja Srbija je mirna i demokratski potpuno opredeljena država – ključna u doprinosu stabilnosti Zapadnog Balkana. Naša spoljna politika je de fakto proizvod javnog konsenzusa, vođenog snažnom izbornom većinom. Ta činjenica ne sme da se ignoriše – rekao je Vuk Jeremić.

Miletić: Unapređenje vojne saradnje

Kolumbus – Načelnik Generalštaba Vojske Srbije Miloje Miletić izjavio je juče da će tokom petodnevne posete SAD sa zvaničnicima Nacionalne garde i vojnim vrhom te zemlje razmotriti mogućnosti produbljivanja vojne saradnje, pri čemu će prioritet biti školovanje podoficira i oficira. Miletić će razgovarati sa komandantom Nacionalne garde Ohaja Gregorijem Vejtom i načelnikom Generalštaba Oružanih snaga Mađarske Laslom Tombolom. „Razgovaraćemo o mogućnostima unapređenja saradnje u okviru Programa državnog partnerstva i njenom prerastanju u trilateralnu saradnju, jer u okviru tog programa Nacionalna garda Ohaja sarađuje i sa Mađarskom“, rekao je Miletić. Tanjug

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari