Šaip Kamberi: Srbiji je potrebna nova opozicija 1Foto: FoNet/ Ljiljana Stojanovic

„Srbiji treba nova opozicija. Za aktuelno stanje u Srbiji postoji odgovornost i ove opozicije koja pokazuje da nema niti kapacitete, niti volju da izgradi adekvatnu političku alternativu i napravi diskontinuitet sa prošlošću i sadašnjošću.

Zato ću se zalagati za saradnju i komunikaciju sa opozicionim građanima, koji realno žele demokratiju u Skupštini, jer ne vidim da takvu Srbiju želi današnja vanparlamentarna opozicija“.

To kaže za Danas Šaip Kamberi, poslanik sa liste Albanska demokratske alternative – Ujedinjena dolina. On tako odgovara na naše pitanje da li je moguća neka vrsta saradnje sa takozvanom bojkot opozicijom, u koju ga je vladajuća većina „smestila“.

* Ministar informisanja Ratko Dmitrović očigledno sumnja u istinitost vaših kritika na račun opozicije i tvrdi da je jedan od Vaših govora pisan u Beogradu.

– Postoji jedno organizovano spinovanje vlasti koja želi da me poveže sa opozicijom u Beogradu. Žele da preko mene napadnu njih, da kažu da sam navodno ja njihov glas. Te optužbe ne smatram ozbiljnim. Ja sam izneo svoj kritički stav o ovoj vlasti, ali i o sadašnjoj vanparlamentarnoj opoziciji u Beogradu za koju mislim da ne može da bude imuna na krivicu za stanje u ovoj zemlji.

* Mnogi vas već porede sa Dritanom Abazovićem.

– Nepotrebno i nespojivo. Svako od nas ima svoje posebnosti i svoj identitet. Najbolje je da tako i ostane.

* Stalno ponavljate da je poslanička grupa u kojoj ste zajedno sa poslanicima SDA jedina opozicija u parlamentu i da je to poraz demokratije.

– Ovo najbolje govori dokle se srozala Vučićeva Srbija. I Milošević je imao opoziciju unutar parlamenta. Zamislite, danas u parlamentu nema mesta ni za Vojislava Šešelja i desne ekstremiste, jer su integrisani u Vučićevoj partiji-državi. Današnja Srbija liči na Belorusiju, iako tamo opozicije ima na ulicama. Unutar Narodne skupštine, svakog dana, postaje sve uočljivije nadmetanje poslanika većine, a njih je 243, ko će više da brani ili hvali predsednika države ili ko se više brine za njegovo zdravlje. S jedne strane ovaj parlament vam daje osećaj tagikomičnosti, gde se srozala demokratija, a s druge strane, ovo sve više liči na bioskopsku salu u kojoj se prikazuje film o apsurdnosti institucija diktatorskog režima. Stigli smo do toga da se zamislimo ko će najbolje igrati ulogu Berije ili Malenkova.

* Toj apsurdnosti ste, čini se, i Vi doprineli isticanjem albanske zastavice u parlamentu, što je većina poslanika ocenila kao provokaciju. Šta ste time hteli da postignete?

– Svako ko je pažljivo saslušao moj govor mogao je zapaziti da se on odnosi na potrebu izmene Zakona o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina brisanjem stave 2 člana 14 tog zakona. Istovremeno, moj zahtev znači i uspostavljanje ravnopravnosti u poštovanju ljudskih i manjinskih prava, u funkciji regionalne stabilnosti i pomirenja među narodima. Ništa više nisam tražio za nacionalne manjina u Srbiji nego upravo ono što manjine imaju u Crnoj Gori, Severnoj Makedoniji, a i na Kosovu. Dakle, dok srpska zastava slobodno vijori u Kotoru, Kumanovu ili Gračanici, neka slobodno vijori i albanska zastava u Preševu, Bujanovcu i Medveđi. Istakao sam i u mom govoru da ja smatram legitimnim vijorenje nacionalne zastave srpske manjine u susednim državama. Ali zašto se to zabranjuje u Srbiji? Aktuelni zakon o manjinama rizikuje i prava srpske manjine u regionu. Kakva bi reakcija bila u Srbiji ako sutra parlamenti u Skoplju, Podgorici ili Prištinu odluče da koriste srpski model zakona u vezi sa slobodnom i službenom upotrebom nacionalnih simbola nacionalnih manjina? Ne mislim da je rešenje u zabrani službene upotrebe srpske zastave u tim zemljama, već da se odobri slobodno i službeno korišćenje albanske zastave u Srbiji. Srbija ne bi trebalo biti uplašena od različitosti, nego bi trebalo da je prihvati kao svoju unutrašnju vrednost. I još bi manje trebalo da se plaši od jednakosti, bilo unutar Srbije, bilo između susednih država. Na kraju krajave politika hegemonizma i etničke hegemonije donela je dosta zla, trauma i štete srpskom narodu. Ne možete očekivati drugačiji rezultat sve dok koristite iste metode.

* Zašto ste baš izabrali zastavu Albanije, ako to, kako kaže Dačić, nije zastava vaše manjine?

– Problem je u tome jer ne znam da li Dačić zna ili ne zna da zastava koju sam postavio u parlamentu reprezentuje sve Albance kao nacionalna zastava. Ona nije samo zastava Republike Albanije. Interesantno je da Dačić ne iznosi isti stav u pogledu srpske manjine u susednim državama. Zar nije ono što oni koriste državna zastava Republike Srbije? Ali ne mogu da se čudim kada Dačić govori o takvim temama. On samo pokazuje da ne može da napravi diskontinuitet od njegovog ideopolitičkog oca koji je funkcionisao sa idejom „pošteni Albanci“. Floskula koja se u današnjoj terminologiji prevodi kao „lojalan Albanac“ ili „integrisan Albanac“, odnosno – dobar je samo onaj Albanac koji je manje Albanac. Nažalost i u Srbiji 2020. postoje vlastodršci koji misle da mogu da izgrade modernu i demokratsku Srbiju sa ovim političkim mentalitetom.

* Predsednik parlamenta Srbije, ipak, Vas je pohvalio jer niste istakli zastavu samoproglašene države Kosovo, već susedne Albanije. Time ste, kako je rekao, pokazali da ne priznajete nezavisnost Kosova?

– Loša šala. Klasično Dačićevo spinovanje. Nastavlja da ponavlja da navodno nema problema sa Republikom Albanijom, ili sa Albancima kao narodom, već sa Kosovom. Ali gospodin Dačić najbolje demantuje gospodina Dačića. Današnja parlamentarna većina koju čine i poslanici njegove stranke, koja drži na snazi Zakon o manjinama koji zabranjuje službenu upotrebu nacionalnih simbola koji su identični sa simbolima drugih država. Po ovom zakonu, albanski nacionalni simboli se smatraju simbolima Republike Albanije, a ne Republike Kosovo. Pitam onda zašto ne pokrene postupak izmene aktuelnog zakona. Ova izmena zakona bi legalizovala upotrebu našeg nacionalnog simbola, a ne simbola Kosova (koji ionako ne može da se legalizuje kao nacionalni simbol nacionalne manjine u Srbiji koja bi se deklarisala kao Kosovari, jer Srbija ne priznaje Kosovo).

* Stalno govorite o teškom životu Albanaca na jugu Srbije. Zašto mislite da je većinsko stanovništvo u boljem položaju?

– Svakako da je stanje loše i za većinski narod u Republici koja pripada samo jednom čoveku. Ova Srbije nije više ni Republika u interesu građana srpske nacionalnosti. U slučaju nacionalne manjine se dodaje i diskriminacija na nacionalnom osnovu. Država nije prisutna kao demokratska na nivou ljudskih prava, u socijalnim, zdravstvenim i obrazovnim politikama… To je koncept „kontrolisanog i disciplinovanog društva“. U pogledu demokratske perspektive današnja vlast u Srbije predstavlja sliku i priliku krize Evropske unije. Autoritarizmi su danas i problem same Evropske unije. Sve je veći broj zemalja Evropske unije koji se svakim danom produbljuju sve više u (polu)autoritarizmu. Neke od njih i blokiraju proces proširenja EU na Zapadnom Balkanu. Živimo u vremenu u kojem sve više glasova na evropskom kontinentu voli autoritarizme, jer navodno oni bolje održavaju unutrašnju stabilnost, grade bolje dobrosusedske odnose, razvijajući istovremeno ekonomiju. Ovo je otišlo tako daleko da više nije bitno ni njihovo jučerašnje ratno huškanje, ni današnji autoritarizam ukoliko daju nadu za sutrašnju stabilnost.

Očekujem odgovor o sahranjenima

* Jedno od Vaših pitanja tokom poslednjeg zasedanja, odnosno postavljanja pitanja Vladi, bilo je da li je utvrđen identitet sahranjenih u grobnici u okolini Raške? Da li ste dobili odgovor na to pitanje?

– Ja sam zatražio od premijerke Brnabić i predsednika vladine komisije za nestala lica, gospodina Veljka Odalovića, da parlament obaveste o identitetu žrtava iz masovne grobnice i odgovor nisam još dobio, ali za dostavljanje odgovora postoji rok utvrđen Poslovnikom skupštine, odnosno činjenicom da li je urađena DNK analiza. U svakom slučaju očekujem da ću dobiti odgovor po ovom pitanju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari