Poslednjih 20 godina nije bilo nikakvih ideoloških razlika među strankama na srpskoj političkoj sceni, jer su sve partije bile nacionalističke i podržavale su nacionalni program Slobodana Miloševića. One su se razlikovale samo po članstvu. SPS je nasledio članstvo iz socijalističke Jugoslavije sa dosta širokim društvenim spektrom od radnika, seljaka, do intelektualaca. Demokrate su uglavnom dobile podršku srednje klase, a radikali i SPO su dobili četničku Srbiju. Sve dosadašnje vlade posle 2000. deklarativno su proevropske i uglavnom su pratile koncept EU sa manje ili više uspeha, analizira za Danas Sonja Biserko, predsednica Helsinškog odbora za ljudska prava, u odgovoru na pitanje kako komentariše navode da između takozvanog demokratskog bloka i SNS, odnosno SPS, nema više ideoloških razlika, odnosno da li su demokrate ostale bez sopstvene politike.

Na pitanje koliko su naprednjaci i socijalisti istinski proevropsko orijentisani i kako ocenjuje navode da aktuelna koalicija čak vodi više proevropsku politiku od prethodne vlasti DS Borisa Tadića, sagovornica Danasa kaže da se ne bi složila sa takvom postavkom.

„Ne bih se složila sa tom tvrdnjom. Oni su možda bili spori, ali ipak su doveli Srbiju do jednog nivoa koji je omogućio sadašnjoj koaliciji da potpiše Briselski sporazum. Podsećanja radi, prethodna vlada je završila saradnju sa Haškim tribunalom. Ne treba zaboraviti da je upravo sadašnja koalicija bila protiv te saradnje i da je na sve moguće načine opstruirala. To ne znači da ni DS nije imala kolebanja u vezi sa tom saradnjom. Smatram da ovde nijedna stranka nema jasan koncept ili ako hoćete politiku. Pre svega, zato što nije napravljen ratni bilans. Zbog te činjenice Srbija nije uspela da izvede uspešnu tranziciju i transformaciju društva koji bi obezbedili razvoj. Ratni ciljevi još su na dnevnom redu“, upozorava Sonja Biserko za naš list.

Na konstataciju da nisu retke ocene da, s obzirom na to ideološko mešanje, istinsku opoziciju pretpostavljaju desničarske, nacionalističke odnosno proruske stranke, poput Dveri i DSS, ali i SRS, Sonja Biserko napominje ogromnu podršku koju ta opcija uživa u obrazovnim institucijama i crkvi.

„Te stranke su konzervativne, patrijarhalne, antimoderne i uživaju podršku SPC, SANU, imaju veliki uticaj na Univerzitetu. One se zalažu za svetosavski identitet srpskog naroda, kao oslonac na kome ‘počivaju sve pobede i nada za oporavak Srbije’. Opiru se reformi države i društva pod izgovorom da to uništava srpski identitet. Oslanjaju se na Rusiju i zagovaraju priključenje Srbije Evroaziji, što je koncept bez strategije i programa. U suštini to opredeljenje zasniva se na ogromnoj frustraciji koja nije zanemarljiva kada je reč o mobilizaciji građana. Može se reći da njihove nazore deli i SNS, ali da su DSS i Dveri intelektualno nadmoćnije“, napominje Sonja Biserko.

Upitana kakve su šanse da Srbija postane u budućnosti desničarska država, poput većine država istočnog bloka, Biserko ocenjuje da je taj put izvestan.

„Mislim da će Srbija neumitno ići u tom pravcu jer nema potencijala za drugo. Osim toga, DS, koja bi eventualno mogla da artikuliše moderniji program sa osloncem na EU, ne pokazuje znakove konsolidacije. Sve te frakcije DS nemaju šanse da pređu cenzus. Samo ujedinjena i demokratska opozicija može ostvariti nekakav značajniji rezultat na sledećim izborima. Iako se Vučić opredelio za evropsku opciju, indikativno je da se on obračunava sa evropskim blokom, u prvom redu sa DS, a onda i delom civilnog sektora koji zagovara evropske vrednosti. Kampanja lista Politika se nastavlja, a koja u stvari preporučuje Putinov model kada je reč o organizacijama koje su finansiraju iz vana. Pri tome se zaboravlja da Srbija ne bi preživela kao država bez finansijske podrške sa Zapada“, zaključuje sagovornica Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari