Svi rascepi i ujedinjenja demokrata 1

Demokratska stranka je za nešto manje od jednog veka, koliko postoji sa prekidima, prešla dugačak put.

Bio je to put od prve jugoslovenske stranke, debatnog kluba šarolike grupe intelektualaca, preko najjače opozicione stranke i pokretača promena u zemlji, stranke koja je imala sve ključne pozicije u Srbiji, pa sve do pozicije da se bori za cenzus. Iako je u ovako dugačkoj istoriji promenila svega sedam predsednika, svaku promenu na vrhu stranke pratili su unutarstranački sukobi i deobe. Prema grubim procenama, direktno ili indirektno iz Demokratske stranke u poslednjih 25 godina, od kada je obnovljena , do danas nastalo je petnaest novih stranaka. Svakih 20 meseci po jedna nova stranka.

Prvi predsednik i osnivač Demokratske stranke bio je LJubomir Davidović, koji je bio i predsednik Narodne skupštine i gradonačelnik Beograda. Stranka je osnovana 1919. godine na osnivačkom kongresu u Sarajevu, a pored Davidovića njeni osnivači bili su Svetozar Pribičević, Jaša Prodanović, Vojislav Veljković, Božidar Maksimović, Kosta Kumanudi. Na prvim izborima u Kraljevini SHS koji su održani 1920. Demokratska stranka osvaja najviše glasova pojedinačno (92), i u koaliciji sa drugim strankama formira Vladu, čiji je predsednik postao LJubomir Davidović. DS je još nekoliko puta tokom dvadesetih godina učestvovala u Vladi, a posle zavođenja diktature kralja Aleksandra 1929. godine, prešla je u opoziciju, u kojoj ostaje sve do Drugog svetskog rata. Nakon smrti Davidovića, na čelo stranke dolazi Milan Grol, poznati srpski intelektualac i upravnik Narodnog pozorišta u Beogradu.

Kada je Nemačka 1941. okupirala Kraljevinu Jugoslaviju, deo rukovodstva DS odlazi u Veliku Britaniju, gde sa ostalim strankama pristupa Vladi u izbeglištvu. Po završetku rata i sporazuma Petra II Karađorđevića i Josipa Broza Tita, deo rukovodstva DS se vraća u zemlju i učestvuje u Privremenoj vladi. Predsednik DS Milan Grol postaje potpredsednik Vlade, ali zbog komunističke represije i neregularnosti rukovodstvo DS 1945. godine poziva narod da bojkotuje komunističke izbore. Ubrzo DS prestaje sa radom, a deo rukovodstva odlazi u emigraciju ili u zatvor.

Pola veka kasnije, uoči početka raspada SFRJ, grupa istaknutih srpskih intelektualaca u Beogradu obnovila je rad DS-a. Na osnivačkoj skupštini, 3. februara 1990. godine, za predsednika stranke izabran je Dragoljub Mićunović, a za predsednika IO Kosta Čavoški. Samo godinu dana je bilo potrebno da se pokretači stranke posvađaju i raziđu. Grupa od desetak uglednih ličnosti koju su predvodili akademik Nikola Milošević i Kosta Čavoški odvajaju se od Mićunovića, nezadovoljni što će DS učestvovati na izborima koje je raspisao Slobodan Milošević i 12. aprila 1991. godine osnivaju Srpsku liberalnu stranku. Nova kalendarska godina donela je novo, ovaj put još ozbiljnije, cepanje DS. Sukob je nastao povodom toga da li stranka treba da učestvuje u stvaranju koalicije sa SPO-om i nezavisnim intelektualcima, a pod imenom DEPOS. Glavni odbor DS-a odlučio je da podrži DEPOS, ali ne i da mu pristupi. Zagovornici DEPOS-a, koje su predvodili narodni poslanici Vojislav Koštunica i Mihajlo Kovač, akademici Borislav Pekić i Mladen Srbinović, prof. Radoslav Stojanović, Vladan Batić 26. jula 1992. godine osnivaju Demokratsku stranku Srbije, a za predsednika je izabran Koštunica. Pet godina kasnije Batić odlazi iz DSS i osniva DHSS.

Nedugo poslije odlaska Koštunice i društva, u DS-u su počeli novi sukobi oko liderske pozicije. Ovaj put Dragoljub Mićunović je za protivnika imao Zorana Đinđića. I ubedljivo je izgubio. Na vanrednoj skupštini stranke, 5. januara 1994. godine, Mićunović je podneo ostavku na mesto predsednika, a Vida Ognjenović na mesto potpredsednika stranke. Mićunovića je zamenio Đinđić, a Ognjanovićevu Miroljub Labus. Dve godine kasnije Mićunović je osnovao Demokratski centar, a nakon osam godina ta stranka se „utopila“ u DS. Sredinom 1999. godine došlo je do žestokog sukoba između Zorana Đinđića i Slobodana Vuksanovića, kome je dosadilo da bude u Đinđićevoj senci i samo potpredsednik. Sukob je završen tako što je 27. februara 2000. godine Đinđić ponovo izabran za predsednika, a Vuksanović je napustio stranku. Kasnije je osnovao NDS.

Poslednje godine prošlog veka, grupa od 17 ekonomista formirala je „ekspertski tim“ G17, koji je predvodio Mlađan Dinkić. Eksperti su se ubrzo pridružili DS, ali ljubav prema demokratama prestaje 2003. godine kada eksperti na čelu sa Miroljubom Labusom osnivaju stranku G 17 plus. Ta stranka će sledećih deset godina i sa promenjenim imenom u Ujedinjeni regioni bukvalno žariti i još više paliti srpskom ekonomijom.

Iz DS 2005. godine isključen je Čedomir Jovanović, koji te iste godine osniva Liberalno-demokratsku partiju. Nakon Jovanovićevog isključenja u DS koja je u to vreme imala gotovo sve poluge vlasti, od predsednika, premijera, preko ministara, nastupilo je neprirodno zatišje, koje je trajalo sve do gubitka vlasti i prelaska u opoziciju. Nakon smene Borisa Tadića sa mesta predsednika DS i izbora Dragana Đilasa za prvog čoveka stranke ponovo počinju lomovi. Najpre je zbog nepoštovanja stranačke discipline, iz stranke isključen nekadašnji potpredsednik stranke i ministar Dušan Petrović, a mesec dana kasnije istu kaznu dobio je i Vuk Jeremić, kog nije spaslo ni to što se u trenutku isključenja nalazio na dužnosti predsedavajućeg Generalne skupštine Ujedinjenih nacija. Nakon izlaska iz DS Petrović osniva novu stranku Zajedno za Srbiju. Zajedno sa potpredsednikom DS-a Miodragom Rakićem, bivšom ministarkom Snežanom Malović i Jelenom Trivan, i višegodišnji predsednik DS Boris Tadić odlazi iz DS i osniva Novu demokratsku stranku. Sopstvenu Novu stranku u međuvremenu je osnovao i Đinđićev najbliži saradnik Zoran Živković. Poslednji je stranku napustio Borislav Stefanović i osnovao je Levicu Srbije.

Prvi predsednik obnovljenog DS-a, Dragoljub Mićunović, danas je predsednik Političkog saveta stranke i narodni poslanik. Vojislav Koštunica je otišao u političku penziju i mesto lidera DSS-a prepustio Sandi Rašković Ivić. Nikola Milošević je umro. Kosta Čavoški je slobodan strelac koji daje podršku Pokretu Dveri. Zoran Đinđić je ubijen 2003, Boris Tadić je i dalje lider SDS-a, a Jovanović vodi LDP. Aktuelni predsednik DS Bojan Pajtić danas se bori za prevlast u stranci.

Demokratska stranka je danas opoziciona stranka u parlamentu i ima petnaest poslanika i to zajedno sa otcepljenim strankama Novom strankom i Zajedno za Srbiju. U parlamentu su, na opozicionoj strani i sateliti DS, LDP, Tadićev SDS i DSS. Liberalna stranka, G17, Ujedinjeni regioni Srbije i Narodna demokratska stranka više ne postoje.

Tekst je objavljen u specijalnom dodatku lista Danas – Izborna groznica DS

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari