Potpredsednica G17 plus Suzana Grubješić, učestvujući u Danasovoj debati „Crvene linije srpske politike“, ocenjuje da razgovori Beograda i Prištine neće početi uskoro, osim ukoliko EU „ne izvrši snažan pritisak, pre svega na Albance“, s obzirom da su u stavovima dveju strana razlike još suviše velike.

Kojim temama bi trebalo da bude posvećen predstojeći dijalog Beograda i Prištine? Ko bi trebalo da posreduje, i pod čijim okriljem bi se vodili razgovori?

– Nakon usvajanja zajedničke rezolucije Srbije i EU u Generalnoj skupštini UN, nema nikakve dileme da će se dijalog Beograda i Prištine odvijati uz posredovanje Unije, a ne UN, kako se ranije očekivalo. EU je tako dobila priliku da reši najozbiljniji problem na evropskom tlu. Kada će tačno početi dijalog i koje će teme biti na dnevnom redu, još uvek je u sferi nagađanja.áSrpska strana smatra da na stolu treba da se nađu sve teme, počev od nalaženja održivog rešenja za Srbe koji žive na Kosovu, pa do povratka izbeglih i raseljenih, pitanja njihove imovine i bezbednosti i tako dalje, a Albanci ponavljaju da se može razgovarati samo o „tehničkim“ pitanjima, koja se ne dotiču statusa. Zbog toga verujem da dijalog ipak neće početi koliko već sutra, osim ako EU ne izvrši snažan pritisak, pre svega na Albance.

Kako bi trebalo rešiti „sedenje za istim stolom“ predstavnika Beograda i Prištine u regionalnim organizacijama, imajući u vodi da kosovski zvaničnici ne žele da budu zastupljeni kao „Kosovo/Unmik“?

– To je pitanje za organizatore regionalnih skupova, ukoliko poštuju Rezoluciju 1244 i ukoliko žele da na tim skupovima učestvuju predstavnici i Beograda i Prištine. Oni moraju da pronađu način za predstavljanje učesnika iz Prištine, a da to nije pod imenom države Kosovo, jer je to neprihvatljivo za Srbiju.

Pod kojim uslovima bi Srbija mogla da prihvati ulazak Kosova u Savet Evrope i OEBS?

– Savet Evrope ima 47, a OEBS 56 država članica. Većina njih nije priznala nezavisnost Kosova, pa Srbija sigurno ne bi bila jedina koja bi se tome protivila. U obe organizacije članstvo se stiče usvajanjem određenih dokumenata i postizanjem konsenzusa o prijemu nove članice. Za sada nije izvesno da Kosovo uopšte može da aplicira za Savet Evrope, naročito nakon donošenja rezolucije o stanju ljudskih prava, kojom se Kosovo proglašava crnom rupom u Evropi. Što se tiče OEBS, teško da bi se moglo očekivati da Kosovo potpiše Helsinški akt i Parisku povelju o suverenitetu i teritorijalnom integritetu država članica i o nepovredivosti njihovih granica.

Šta bi Beograd trebalo da učini ukoliko Priština podnese zahtev za prijem u UN?

– Niko ne može da očekuje od Beograda da podrži takav zahtev, jer bi to značilo da priznaje državu Kosovo.

U slučaju podele Kosova, gde bi Srbija trebalo da povuče granicu?

– Promena granica, razdvajanje ili podela Kosova, mogući su samo uz pristanak Beograda, Prištine i međunarodne zajednice, oličene u EU i SAD. To više nije samo opcija koju nude „srpski nacionalistiô i koja se u startu odbija, jer je crtanje granica na Balkanu završeno, već se pojavljuje i u predlozima Međunarodne krizne grupe, koja je među prvima predlagala najpre nadgledanu, a potom i punu nezavisnost za Kosovo, ali i u uglednim časopisima kao što su Foreign Affairs i National Interest, kroz tekstove nezavisnih analitičara.

Da li Beograd treba da podrži ulazak Srba u kosovske institucije na predstojećim parlamentarnim izborima na Kosovu?

– Ukoliko ne dođe do suštinskih promena, u pravcu obezbeđenja i zaštite vitalnih interesa Srba, ulazak u kosovske institucije ne bi doprineo poboljšanju njihovog položaja, jer je albanska većina uvek preglasavala srpske predstavnike.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari