Uprkos obećanju Vučić nije ukinuo državne sekretare 1

U raštrkanim kancelarijama ministarstava Vlade Srbije u ovom trenutku, prema dostupnim i nepotpunim podacima sedi oko 45 državnih sekretara i oko sedamdesetak pomoćnika ministara.

Broj tih državnih funkcionera znatno je smanjen, gotovo prepolovljen u odnosu na raniji period, ali funkcija državnih sekretara nije ukinuta, iako je premijer Srbije Aleksandar Vučić svojevremeno obećavao da će ukinuti funkciju državnih sekretara, čime će biti ostvarena ogromna ušteda.

„Kada bi državne sekretare i njihove kabinete ukinuli, značajno bi smanjili troškove naše države i to za 15 miliona evra na godišnjem nivo. Nećete verovati kada vam kažem da brojni državni sekretari u Vladi Srbije imaju svoje telohranitelje, vozače, sekretarice, šefove kabineta“, govorio je zamenik predsednika SNS, a danas premijer Vučić februara 2011. godine, uoči izborne kampanje, navodeći šta će mu biti prioriteti kada dođe na vlast. On je tada najavljivao i smanjenje broja poslanika, smanjenje ministarstava na 15, smanjenje broja agencija, zavoda, biroa i saveta sa 136 na manje od 50.

Međutim, iako je njegova stranka postala vladajuća nakon izbora 2012., gotovo ništa od najavljenog nije učinjeno. To se nije desilo ni nakon dva ciklusa vanrednih parlamentarnih izbora. Pokazalo se, ipak, da ne postoji dovoljna volja za tom vrstom stranačkih ustupaka, a smanjenje broja državnih sekretara u pojedinim ministarstvima prouzrokovano je drugim razlozima, a ne zbog dovođenja državne uprave na razumnu meru.

 Državni sekretari tako i danas na pozicije dolaze na osnovu političkog dogovora i koalicionog sporazuma, a mandat im je vezan za mandat ministra. Oni su praktično zamenici ministara, čija ovlašćenja su, zahvaljujući nedovoljnoj preciznosti zakona, prilično rastegljiva. Stoga ne treba ni da čudi što javnost pojedine državne sekretare, poput Jane Ljubičić, prepoznaje ne po njenim aktivnostima u MUP-u Srbije, već po stranačkim izjavama i obračunima sa političkim protivnicima, a sada i potencijalnim predsedničkim kandidatima, Sašom Jankovićem i Vukom Jeremićem .

Uostalom I sama zakonska regulativa koja se tiče položaja i uloge državnog sekretara, suštinski je stala u članu 24. Zakona o državnoj upravi, koji kaže:

„Ministarstvo može da ima jednog ili više državnih sekretara, koji za svoj rad odgovaraju ministru i Vladi. Državni sekretar pomaže ministru u okviru ovlašćenja koja mu on odredi. Ministar ne može ovlastiti državnog sekretara za donošenje propisa, niti za glasanje na sednicama Vlade. Kad ministarstvo ima više državnih sekretara, ministar pismeno ovlašćuje jednog od njih da ga zamenjuje dok je odsutan ili sprečen. Državni sekretar je funkcioner koga postavlja i razrešava Vlada na predlog ministra i njegova dužnost prestaje s prestankom dužnosti ministra.“ Državni sekretar podleže istim pravilima o nespojivosti i sukobu interesa kao član Vlade, s tim što ne može biti narodni poslanik. Osim plate u iznosu od 90.000 do 150.000 dinara državni sekretari imaju pravo na korišćenje stana u vlasništvu Vlade, ako nisu iz Beograda, korišćenje službenih automobila, diplomatskih pasoša i drugih pogodnosti.

Za razliku od međustranačke kontrole koja je bila uspostavljena u vreme vlade Mirka Cvetkovića i feudalizacije ministarstava iz vremena vlade Vojislava Koštunica danas, čini se ne postoje tako jasna pravila. Primera radi, sva četiri državna sekretara u Ministarstvu unutrašnjih poslova, Jana Ljubičić, Biljana Popović Ivković, Aleksandar Nikolić i Milosav Miličković, istaknuti su funkcioneri I čak osnivači Srpske napredne stranke. I ta njihova stranačka opredeljenost zapisana je i na sajtu MUP-a. I plate ovih državnih sekretara su među najvećim, pa tako Jana Ljučić prima mesečno 146.072 dinara u MUP-u, dok Biljana Popović Ivković ima 156.000 dinara.

Međutim, u ministarstvu spoljnih poslova od dva tek postavljena državna sekretara jedan, Ivica Tončev je član Socijalističke partije Srbije i blizak saradnik ministra Ivice Dačića, dok je drugi Nemanja Stevanović, kako su pojedini mediji pisali, bio specijalni savetnik Aleksandra Vučića. Tončev će u MSP biti zadužen za kontrolu i bezbednost naših diplomatsko-konzularnih predstavništava, kao i za tešnju saradnju između matice i dijaspore, dok zaduženje Stevanovića nije javno saopšteno.

Od četiri državna sekretara u Ministarstvu za trgovinu , turizam I telekomunikacije Rasima Ljajića jedino je Tatjana Matić visoki funkcioner njegove Socijaldemokratske partije Srbije. Lukrecija Đeri je član Saveza vojvođanskih Mađara, dok je Vesna Kovač bivša članica Dinkićeve G17 plus, a tu je Stevan Nikčević, bivši direktor SDPR.

Ministarstvo Zorane Mihajlović ima pet državnih sekretara, od kojih su dva mesta prema koalicionom dogovoru pripala Bošnjačko demokratskoj zajednici Muamera Zukorlića i Savezu vojvođanskih Mađara. Boje Zukorlićevog BDZ u ovom ministarstvu „brani“ Edin Zećirović , a SVM Imre Keri. I jedan i druga stranka pre formiranja vlade tvrdila je da je zainteresovana isključivo za mesta državnih sekretara. Osim njih funkcije državnih sekretara u ovom ministarstvu imaju još Zoran Lakićević, Aleksandra Damnjanović i Miodrag Poledica, nestranačka ličnost.

Ministarstvo finansija ima tri državna sekretara Nenada Mijailovića za koga su mediji svojevremeno pisali da je Dinkićev čovek koji je potom bio i deo pregovaračkog tima sa Al Dahrom, Andrijana Ćurčić i Mirjana Čojbašić. Ministarstvo pravde ima jednog državnog sekretara Radomira Ilića, kao i ministarstvo sporta naprednjaka Predraga Peruničića. Jednog državnog sekretara ima i Ministarstvo odbrane. Reč je o Nenadu Neriću, članu SNS, koji je na tu funkciju došao sa mesta direktora Direkcije za planiranje i izgradnju Kraljeva.

Za razliku od ovih ministarstava, privreda koju vodi ministar Goran Knežević ima dva državna sekretara Milana Trivunca i Dragana Stevanovića , koji je u SNS iz Srpske radikalne stranke došao „u paketu“ sa Aleksandrom Martinovićem. Stevanović, osim 86 275 dinara koliko prima na funkciji državnog sekretara mesečno dobija i 59 746 dinara kao predsednik vladine Komisije za javno privatno partnerstvo i četrdesetak hiljada za odvojeni život. Državna sekretarka Mirjana Filipović brani boje naprednjaka u ministarstvu energetike i rudarstva na čijem je čelu socijalista Aleksandar Antić. A pored nje funkciju državnog sekretara u tom ministarstvu obavlja i Zoran Predić. Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave ima četiri državna sekretara – Željka Ožegovića, koji je promenio više partija, Ivana Bošnjaka, bivšeg pokrajinskog poslanik SNS i gradonačelnika Zrenjanina, Bojana Stevića, lider lazarevačkih naprednjaka I Miloša Popovića.

Po sastavu ministarstva – zdravlja i prosvete, koja imaju po četiri državna sekretara dosta su šarolika. U Ministarstvu prosvete funkciju državnih sekretar obavljaju članica SVM Anamarija Viček, koja je bila i poslanica ove stranke, Gordana Predić iz Ljajićeve SDPS, kao i Vladimir Popović i Ana Langović Milićević. U ministarstvu zdravlja na mestima državnih sekretara sede stručnjaci – doktori medicine Meho Mahmutović, član SDP i bivši gradonačelnik Novog Pazara, Ferenc Vicvko iz SVM, ali i Vladimir Đukić i Berislav Vekić. Najviše državnih sekretara ima ministarstvo za rad i zapošljavanje Aleksandra Vulina, čak šest. Sastav državnih sekretara u ovom ministarstvu predstavlja vladu Srbije u malom. Njega čine naprednjaci Dragan Todorović i Nenad Ivanišević, socijalista Negovan Stanković, članovi Pokreta socijalista Dragan Popović i Aleksandar Jablanović, kao i Zukorlićev čovek Zaim Redžepović.

Osim državnih sekretara ovo ministarstvo ima i osam pomoćnika i na trećem je mestu po njihovom broju. Ubedljivo na prvom mestu je ministarstvo prosvete sa 11 pomoćnika, a zatim sledio ministarstvo finansija sa deset, ministarstvo zdravlja sa šest, pa ministarstvo državne uprave sa pet, MSP, trgovina i pravda sa po četiri pomoćnika ministara. Zorana Mihajlović nema pomoćnike ministara.

Ako su zaduženja državnih sekretara neprecizno definisana, još nepreciznija su zaduženja pomoćnika ministra, koji bi trebalo da budu profesionalci koji na funkcije dolaze na osnovu konkursa i to na mandat od pet godina, čime „probijaju“ rok trajanja ministara koji su ih izabrali. To rešenje trebalo bi da bude deo proklamovane profesionalizacije državne uprave, koja, međutim, još nije do kraja sprovedena i nema jasnih naznaka kada bi to moglo da se desi.

Đinđić nije imao državne sekretare

U vladi Zorana Đinđića nisu postojali državni sekretari, već zamenici ministara. Njih nije bilo više od jednog u ministarstvima.

Ljajić jedva smenio Vasiljevića’]

Zbog neprecizne podele posla u ministarstvima ne tako davno jedan državni sekretar u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava, Marko Karadžić javno je se žalio da mu resorni ministar Svetozar Čiplić onemogućava rad, dok su se drugi državni sekretari tvrdili da svoje ministre ne viđaju i po godinu dana. Osim što su državni sekretari imali problema sa ministrima, i ministri, poput Rasima Ljajića svojevremeno su se žalili da ne mogu da smene svoje državne sekretare, jer ih štiti stranka sa čije liste su došli. Takav je bio slučaj sa Željkom Vasiljevićem sa kvote SPS koji se zalagao za uvoz žena iz Azije kako bi oženio srpske neženje. Vasiljević je smenjen tek kada je SPS na to pristala.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari