Nastavak sa 1. strane
Zastupnici Bosne i Hercegovini su tužbom pred Međunarodnim sudom pravde zahtevali da prvi put u istoriji jedna država – Srbija i Crna Gora – bude oglašena odgovornom za povredu konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida na taj način što je direktno učinila genocid.

Nastavak sa 1. strane
Zastupnici Bosne i Hercegovini su tužbom pred Međunarodnim sudom pravde zahtevali da prvi put u istoriji jedna država – Srbija i Crna Gora – bude oglašena odgovornom za povredu konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida na taj način što je direktno učinila genocid. U završnoj reči pravni zastupnik Bosne i Hercegovine Sakib Softić pozvao je Međunarodni sud pravde da Srbiju i Crnu Goru proglasi odgovornom za genocid koji je, „posredstvom svojih organa i entiteta“, počinila u Bosni i Hercegovini. Alternativno, ukoliko sud oceni da SCG nije neposredan izvršilac genocida, BIH zahteva da se Beograd proglasi odgovornim za saučesništvo u genocidu i/ili za pomaganje i podržavanje pojedinaca, grupa i entiteta koji su činili genocidna dela.

Istraga povodom informacija u medijima

– Niti imam, niti je moguće da imam bilo kakvu informaciju u vezi s odlukom Međunarodnog suda. Prema mom saznanju u Sudu će biti sprovedena i neka vrsta istrage povodom pisanja Blica. Sud je prilično zabrinut zbog toga što se u Srbiji na taj način piše, tako da bi izvor tog lista trebalo da pripazi na to šta radi – kaže za Danas Saša Obradović povodom spekulacija u medijima o tome kakvu će presudu doneti Međunarodni sud pravde.

Blic je u jučerašnjim izdanju naveo da, prema izvorima bliskim sudu, sudije Međunarodnog suda pravde neće proglasiti Srbiju krivom za genocid u BIH.

Bosna i Hercegovina je, dalje, tražila da se SCG proglasi odgovornom za „zaveru da se počini genocid“ i za „podsticanje na genocid“, kao i za propust da se on spreči ili kazni. Takođe je traženo da sud konstatuje da Srbija i Crna Gora i dalje krši Konvenciju o genocidu time što ni danas ne kažnjava počinioce zločina zabranjenih Konvencijom i što Tribunalu ne izručuje optužene za genocid i druge zločine. BIH je takođe zahtevala da, pošto se utvrdi odgovornost tadašnje SCG, sud obaveže Beograd da „odmah preuzme efektivne korake u skladu sa obavezom kažnjavanja zločina genocida“, kao i da u punoj meri sarađuje s Haškim tribunalom i izruči sve optužene za genocid i druge zločine zabranjene Konvencijom. Konačno, zahtevano je da SCG bude obavezana da Bosni i Hercegovini i njenim građanima nadoknadi štetu i gubitke nanete nezakonitim aktima i to tako što bi, ukoliko u roku od godinu dana od donošenja presude strane ne uspeju da se dogovore o „prirodi, obliku i iznosu kompenzacije“, odluku o tome u posebnoj proceduri doneo Međunarodni sud pravde.
Osim na plaćanje kompenzacije, BIH traži da se SCG presudom obaveže i na pružanje specifičnih garancija da neće ponoviti genocid. Konačno, BIH je tražila „simboličnu kompenzaciju u iznosu koji će odrediti sud“ zbog propusta bivše SR Jugoslavije da izvrši privremene zaštitne mere iz aprila i septembra 1993. kojima je Međunarodni sud pravde naložio Beogradu da „preduzme sve što je u njegovoj moći kako bi sprečio zločine genocida i obezbedio da takve zločine ne čine vojne ili paravojne formacije… koje bi mogle da budu pod njegovom kontrolom, ili da imaju njegovu podršku“.
– Kada bi bio usvojen takav zahtev BIH on bi svakako povlačio i njihov šesti zahtev, a to je naknadu celokupne ratne štete na tom području. Postoje razne varijante – obavezno usvajanje tužbenog zahteva ne mora obavezno da dovede i do neke vrste naknade štete – kaže Obradović.
On navodi da je, iako to ne piše u Statutu suda, praksa ukoliko se utvrdi da je tužbeni zahtev osnovan da se ostavi određeni period da se države dogovore.
– Ako se usvoji tužbeni zahtev i kaže da postoji osnova da se izvrši neka vrsta reparacije, to nije uvek ratna šteta već, uopšteno uzev, to može biti neka vrsta nadoknade za kršenje neke međunarodne obaveze. U tom slučaju država koja je tužila ima neki rok – obično to bude godinu dana – da se države dogovore oko naknade štete. Ako ne mogu da se dogovore onda se sprovede kraći proces u kojem sud odredi. Ukoliko, pak, zahtev ne bude usvojen, nema ni naknade štete. Vrsta naknade zavisi konkretno od povrede prava – kaže Obradović.
Profesor međunarodnog prava Vojin Dimitrijević za Danas kaže da je „priča oko odštete preuveličana“.
– Međunarodni sudovi imaju običaj da kažu da je sama konstatacija da je izvršen delikt dovoljna i da tu nije potreban novac. Ukoliko i dosude odštetu naknada se plaća samo žrtvama genocida. Ako idu prema pretpostavci da je reč o delimičnom genocidu, onda će to samo utvrditi. Ipak, najverovatnije je da možemo da budemo kažnjeni zbog toga što nismo kažnjavali počinioce. Zaista mi nije poznato kako se u tom slučaju odmerava eventualna odšteta. Ne može se sve vezivati samo za novac – bruka će biti i ako budemo imalo osuđeni – kaže Dimitrijević.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari