Vučić može da bude zadovoljan premijerkom 1Foto: FoNet

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić posle prvih 100 dana može biti zadovoljan radom Vlade koju je odabrao i premijerkom Anom Brnabić kojoj je namenio ulogu nastavljača njegove retorike, planova i ideja.

S obzirom na to da premijerka kaže da neće da radi pod pritiskom, primetno je da se ona pritiska – „negativnog klipinga neobjektivnih novinara“ i obaveze da pravovremeno reaguje u situacijama kada su isplivavale afere neodgovornih ministara – oslobađala na teško razumljiv način. Tako što je s puno razumevanja prihvatala da istraživački novinari budu nazivani narkomanima i izdajnicima, što je od obespravljenih radnika Goše i Fijata u štrajku tražila da brinu o nacionalnom interesu, a ne od svojih ministara. Što je ruskom ambasadoru, s poštovanjem većim od poštivanja sopstvenih građana i kolega u Vladi objašnjavala da Srbija ipak neće izabrati EU pre nego Rusiju. A vođenje spoljne politike prepuštala boljem od sebe, predsedniku, koji je umesto nje, otvarao i novourađene deonice puteva i sastajao se zvaničnicima stranih država.

Čini se da je deo javnosti, koji je želeo da Ani Brnabić da šansu verujući da će kao nestranačka ličnost napraviti iskorak u pravcu vođenja politike i Vlade, razočaran. Strani mediji i javnost pozitivno su izveštavali o njenom izboru jer je žena, uz to i pripadnica LGBT populacije, koja je učestvovala u Paradi ponosa u Beogradu. Nažalost pozitivne vesti o radu Vlade i premijerke tokom 100 svele su se samo na to.

Biće zanimljivo videti hoće li se premijerka prilikom predstavljanja prvih rezultata rada Vlade, najavljenog danas (subota) u Kruševcu, bar osvrnuti na destruktivan uticaj pojedinih ministara na opšti interes građana. 

OD PREMIJERKE OPŠTA MESTA 

Sociolog Jovo Bakić za Danas kaže da je Vlada Ane Brnabić jedna te ista vlada koja traje već pet godina. „Osim spoljne politike, u smislu strateškog opredeljenja prema EU i taktičkog balansiranja među velikim silama, sve ostalo je katastrofalno. Nosiocima ove vlasti će se, ako ikada nastupi njihova istinska smena, baviti istražni organi“, smatra Bakić.

Sonja Biserko, predsednica Helsinškog odbora za ljudska prava, slaže se da je aktuelna vlada kontinuitet sa prethodnom vladom. „Sam izbor premijerke je možda jedina pozitivna promena odnosno poruka biračkom telu. Ona pokazuje spremnost za dijalog iako pri tome jasno ispoljava privrženost istoj ideološkoj matrici (naprednjačkoj iako je navodno nestranački kadar). To se najbolje videlo prilikom posete Evropskom parlamentu gde su je poslanici propitivali o ključnim problemima u Srbiji. Ona je tom prilikom ponovila opšta mesta kada je reč o medijima i svim ostalim pitanjima“, navodi Biserko.

Kako dodaje, premijerka nije pokazala samoinicijativu niti u jednoj oblasti. „Što se tiče spoljne politike ona spada u domen predsednikovog interesa i njegov je monopol. Okružena je ministrima (u čiji izbor nije imala uticaja) od kojih su mnogi nekompetentni. I pored mnogih primedbi na njihov račun nije pokazala spremnost ni za minimalni ustupak. Odnosi sa susednim zemljama su na veoma niskom nivou a premijerka nije pokazala ni dobru volju da u tom pravcu nešto uradi“, ukazuje naša sagovornica.

Biserko ističe da je već na početku mandata pokazala nesigurnost u sopstvenu poziciju kada je ruskom ambasadoru odnela na uvid transkript intervjua koga je dala medijskoj agenciji Blumberg. „Verovatno je izraz iste nesigurnosti i to što javno podržava i što „razume Vulinovu emociju“ i Vulinove verbalne ispade“.

Prema njenim rečima, predlozi zakona koji sada sa njenim potpisom idu u Skupštinu Srbije po mnogo čemu su sporni, poput zakona o obrazovanju i visokom školstvu. „Zakon o obrazovanju predviđa široka ovlašćenja za ministra što stvara prostor za zloupotrebu ovlašćenja. Koliko se sa tim ovlašćenjima može manipulisati pokazao je aktuelni ministar obrazovanja Mladen Šarčević koji je samovoljno smenio direktora osnovne škole „Svetozar Miletić“ u Zemunu bez konsultacija sa školom“, zaključuje ona. 

BEZ RASTA OD DVA ODSTO 

Vladimir Gligorov, ekspert Bečkog instituta za međunarodnu ekonomiju, smatra da je ovo prvih sto dana predsedničkog sistema.

– Važno je razumeti da je promenjen sistem funkcionisanja vlasti. I u tom kontekstu je onda potrebno ceniti rad vlade. To je sada uglavnom kabinet predsednika države. Nije u neskladu sa tim ni skupštinska kriza, jer ona, skupština, nema mesta u de facto predsedničkom sistemu koji je uspostavljen. Ovo će biti još jasnije u budućem periodu“, navodi on za Danas.

Kako dodaje, potrebno je zapaziti da su privredna kretanja u ovoj godini nepovoljna pre svega zato što su značajno smanjena ulaganja, više privatna nego javna.

„Tako da su sada predviđanja da će privredni rast biti najviše dva odsto, a verovatno manje. U privih sto dana, vlada nije učinila ništa što bi eventualno moglo da utiče na povoljnija privredna kretanja. Najavljuje se povećanje potrošnje, putem viših plata i penzija, a i ulaganja slična onima koja se mogu videti u Beogradu, jer projekata za neke ambicioznije poduhvate trenutno nema. Koliko se može videti, ideja o reformama u ovom času nema ili bar nisu iskazane“, kaže naš sagovornik.

Ovo poslednje je, kako objašnjava, iz dva razloga.

„Jedan jeste da se podsticaji očekuju od predsednika države, odakle međutim, za sada, njih nema. Iz same Vlade, a posebno od predsednice Vlade nije se čulo ništa što bi ukazalo na to da ima za cilj ambicioznije reformske poteze. Drugi razlog je što ne mali broj ministara po ponašanju ostavljaju utisak da ne očekuju da ova vlada ima dug vek. Tako da ono što se predlaže ili se nalazi na dnevnom redu skupštine jesu zakonski predlozi koji su nasleđeni i lišeni su trajnijih ciljeva“, smatra on.

Prema njegovim rečima, „Vlada ne deluje koherentno, jer bar ministar spoljnih poslova a i ministar odbrane deluju samostalno, tako da predsednica vlade zapravo opravdava njihove poteza, a ne inicira ih i ne rukovodi njima“.

„Pretpostavka je da je njihovo ponašanje usklađeno sa predsednikom države, dok se od predsednice vlade očekuje da ih naknadno racionalizuje i opravdava. Usled toga se sada postepeno spoljna politika i politika bezbednosti kreću u pravcu u kojem će u nekom času predsednica vlade morati da izabere ima li smisla biti i dalje na tom položaju Po ponašanju ministara, odgovor je već sada najverovatnije negativan“, zaključuje Glogorov. 

„DINAMIČNO“ U KULTURI 

Pisac Saša Ilić za Danas ocenjuje da je „za poslednjih sto dana, polje kulture bilo je vrlo „dinamično“, jer se našlo u fokusu stručnjaka preširoke nekompetencije, kako bi to rekao jedan duhoviti pisac iz Sarajeva“.

„Glavni rezultat tog procesa je objavljivanje predloga Strategije razvoja kulture kao i potonje fingiranje javne debate o tom nacrtu, koji je zapravo regresivan i diskriminatorski. Takođe, fantastična je neosetljivost Ministarstva kulture na kritičke tonove u javnosti, uprkos kojima će taj predlog biti ponuđen na usvajanje Skupštini Srbije. Mislim da je u ovih sto dana, Vlada zadala konačni udarac kulturi i kako se to obično govorilo u seriji „Zona sumraka“, naš život posle toga više neće biti isti, jer se radi o važnom programskom dokumentu koji će za sve radnike u kulturi postati obavezujući“, ukazuje on.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari