Dok smo živi ima šanse za Haustor

Kako su pesme nekadašnjeg frontmena grupe Haustor uvek garancija dobrog provoda, organizatori očekuju da će hrvatskog muzičara i ovaj put sačekati fenomenalna atmosfera, a verovatno i 100.000 ljudi. A kako fanovi obično vole da vreme dele na ono dok je Haustor postojao i posle raspada grupe, neizostavno pitanje za Darka Rundeka je da li postoji mogućnost da legendarni sastav ponovo bude na okupu?

– Dok smo živi, postoji. Ove godine bi povod mogao biti trideseta godišnjica otkako je bend dobio ime (grupa je osnovana 1977. – prim. aut.), slijedeće obljetnica prvog singla Moja prva ljubav, a 2010. prvog albuma Haustora. Vidjet ćemo – priča Rundek za Danas.

Otkako nema Haustora uglavnom pravite laganije i akustičnije pesme. Da li smatrate da je ta promena znak muzičke zrelosti ili ste i ranije imali takve pesme u glavi, ali se nisu uklapale u zvuk Haustora?

– I jedno i drugo. Još davne 1982, dok je Sacher bio u vojsci (Srđan Saher, basista u Haustoru – prim.aut.), snimio sam demo mog prvog solo albuma sa uglavnom akustičnim pjesmama. Dio njih se kasnije pojavio na mojim solo albumima. Čini mi se da je rock’n’roll sound vezan uz određen uzrast, a čovjek kasnije otkriva i nalazi svoj izraz na puno širem polju muzičkih mogućnosti.

Za vaše pesme obično se kaže da zbog svoje težine ne mogu da se slušaju pri svakom raspoloženju. Zbog čega vaše numere mahom odražavaju crno ili belo bez neke sredine?

– Teško mi je o tome govoriti. Istina je doduše da sam kod većine albuma pokušavao napisati barem jednu pjesmu koja bi bila, štono se kaže, radio-friendly, ali su me obično više veselile takozvane B-strane singla ili LP-a.

Svojevremeno ste priznali da ste po odlasku u Francusku (1991), gde i sada živite, mislili da nikada više nećete izvoditi svoje pesme, već da ćete ih samo pisati za druge. Šta je presudilo da od 1996. ponovo počnete da nastupate?

– Osjetio sam se potreban. Izašla je kompilacija Haustora 81-88, skupilo mi se pjesama koje su se odnosile na novu postkomunističku realnost, Zagrebački Jabukaton mi se obratio sa vrlo konkretnim prijedlozima za svirke i za snimke, i tako je ponovo počelo.

Zašto je malo mladih muzičara koji uspevaju da dostignu vašu i popularnost kolega vaših godina?

– U ovo vrijeme sveopće mediatizacije i proizvodnje instant zvijezda, prosječnom se slušaocu teško snaći i zato se oslanja na provjerene vrijednosti i umjetnike čiji se kontinuitet može pratiti. To, nažalost, ostavlja manje prostora novim autentičnim stvaraocima koji se onda obraćaju užem krugu publike.

Na Bir festu će svirati mnogi muzičari sa prostora bivše SFRJ. Postoji li izvođač čiji ćete nastup rado poslušati iz publike?

– Naravno. Ostajem samo jedan dan pa ću poslušati Ramba, Letu štuke i Esmu Redžepovu.

U Srbiji više gostoprimstva nego neprijateljstva

Da li smatrate da za vandalske ispade, poput onog koji se dogodio i vama kada ste pre četiri godine napadnuti u Beogradu, odgovornost snose i muzičari sa prostora bivše SFRJ koji iz nacionalističkih pobuda ne žele da sviraju u Srbiji ili Hrvatskoj?

– Pa, čini mi se da je takvih muzičara malo i sve manje ili bar ja ne znam za njih. Ali, znam da je mnogo srpskih muzičara gostovalo u Hrvatskoj i obratno. Sportski tereni su već druga priča, na njima dnevno političke potrebe podjaruju ili gase šovinističke strasti, koje, naravno, neprestano tinjaju. Moram svakako naglasiti da sam u Srbiji naišao na neusporedivo više gostoprimstva nego neprijateljstva.