Ludi roker koji je 1995. probio sankcije 1Foto: Stanislav Milojković

Kit Flint je išao po ramenima ljudi a ova dvojica iz obezbeđenja Nino i Joko su trčali za njim i pridržavali ga. Kad se sve završilo i kad je prošao kroz publiku ova dvojica su prokomentarisali „Je.ote, poginusmo, ovaj mali nikako da stane“.

To kaže za Danas Zlatko Jošić, koji je zajedno sa rok kritičarom Draganom Ambrozićem organizovao legendarni koncert grupe Prodidži (The Prodigy) u Hali Pionir decembra 1995, a povodom jučerašnje prerane smrti frontmena ovog benda Kita Flinta.

On skreće pažnju da je nastup Prodidžija u Pioniru te godine, kada su probili sankcije prema Jugoslaviji, obeležio čitavu jednu generaciju.

– Mi smo uspeli da dobijemo Prodidži u trenutku kad su bili u najvećem usponu i kreativnom uzletu. Posle gostovanja kod nas su snimili taj čuveni treći album koji je cementirao njihovu poziciju. Razne priče su kolale o tome kako smo dobili Prodidži, ali taj koncert je zakazan devet meseci ranije. Oni su hteli da dođu ovde bez obzira na sankcije – ističe Jošić.

On kaže da je tada zbog sveukupne situacije u zemlji organizovanje takvog događaja bio preveliki zalogaj. Naime ovaj koncert je održan osam dana pre potpisivanja Dejtonskog sporazuma.

– Tada nisi mogao da radiš samostalno pa smo morali da obezbedimo i „bekap“ da nas niko iz države i izvršne vlasti ne dira. Posebno je bilo zabavno kad je Prodigy primio Milenko Kašanin, tadašnji gradski sekretar za kulturu, koji im je dao ključeve grada. Zabavno je, između ostalog, zato što je Dragan Ambrozić nekoliko meseci ranije išao kod njega non-stop samo da bi ga Kašanin primio i pružio priliku da mu objasni šta nam treba i da li možemo da dobijemo podršku. Svodilo se na to da nam neko iz vlasti da mig i kaže možete da radite, nećemo vas dirati. To su bila prilično divlja vremena. Tad je jedan neraspoloženi pandur mogao da vam otkaže koncert bez problema – priseća se Jošić.

Dodaje da su i on i Ambrozić bili svesni da moraju da imaju izvesnu kolaboraciju sa izvršnom vlasti, tadašnjim SPS-om, i da je ključnu ulogu u prolazu Prodidžija ovde imao Nebojša Čović.

– Kada smo prišli sa pričom, Nebojša Čović je bio u fazonu Prodidži – fenomenalno! To sad svi klinci slušaju. Može, dovodite ih. Sve će da bude u redu. Onda je pozvao Kašanina i rekao mu: „Kale, ovo mora da se uradi“ – priseća se Jošić.

Što se tiče njegovog utiska o Flintu, Jošić kaže da je bio super cool lik i da su svi iz tog benda uopšte sjajni momci.

– Nisu oni slučajno dolazili ovde posle tog prvog nastupa toliko puta. Glavna komunikacija je bila sa mastermajndom Prodidžija Lijamom Hauletom. Meni je na tom koncertu bilo posebno i to što su prvi put kod nas, ovde u Beogradu, izveli „Breathe“ i drugi put „Firestarter“. Naravno, i te dve devojke koje su izveli na binu, što je zabeleženo u dokumentarcu koji je Gale radio – zaključuje Zlatko Jošić.

Prodidži su bili arhetipski bend Srbije, odbačene zemlje devedesetih – došli su prvi put kad je to bilo zabranjeno, svesni da mladi ljudi nisu bili odgovorni za ono što je ova zemlja pogrešno radila, objašnjava Gordan Paunović, jedan od osnivača radija B92 za Danas i nastavlja:

– Razorili su nas u Pioniru u decembru 1995. i potom nastavili da nam se vraćaju ponovo u narednim godinama. Ne znam šta ih je ponovo donosilo ovde – da li je energija mladih ovog grada i zemlje, svest o tome koliko su nam bili važni da preživimo teške godine ili ljubav koji su osećali. Odbačeni bend, odbačene generacije u odbačenoj zemlji – to je bila jednačina Prodidžija u Srbiji i Flinta na ivici bine, između benda i nas. Batice Flinte, počivaj u miru, hvala ti za muziku i najbolje koncerte koje nikada nećemo zaboraviti, kaže Paunović.

Prodidži je poslednji veliki pank bend, specifičnog i prepoznatljivog zvuka – kaže za Danas glumica Katarina Žutić i dodaje da je bila na više njihovih koncerata.

– Bila sam na više njihovih koncerata i uvek sam se osećala kao tinejdžer. Žao mi je što je bend ostao bez važnog člana i nadam sa da će nastaviti da prave dobru i specifičnu muziku – kaže Kaja Žutić.

Značaj Prodidžija teško je preceniti – to je sastav koji je u okviru elektronske klupske muzike imao prevratničku ulogu sličnu MC 5 u kontrakulturnom miljeu 1968. godine, ili Sex Pistolsima i The Clash u vremenima pank generacije, ili Public Enemy unutar hip-hop scene… , kaže Dragan Ambrozić, koji je između ostalih veoma zaslužan za organizaciju koncerta u „Pioniru“.

– Činjenica da su kod nas prvi put došli godine 1995, u apsolutno nevreme, jedno je od onih čuda koje se ne dešavaju svaki dan. Trebalo je biti deo jednog po svemu posebnog benda, pa zapucati mimo svake logike u deo sveta kog su se u tom trenutku svi trudili da zaborave. Ali Prodidži si bili takvi – sami su vodili svoj posao, nisu bili deo korporativnih šema, usuđivali su se da ne rade po pravilima. Kao što mi je jednom Kit Flint rekao: „Za nas ovo ima smisla samo ako je stvarno – let’s keep it real“.

Ukupno su nastupali sedam puta u Srbiji, samostalno i na Exitu. Toliko ljudi kod nas ima svoju uspomenu na neki od koncerata koje su održali, da je svima jasno da su Prodidži, a sa njima i Kit Flint – to veliko srce ovog benda – postali deo ovdašnje kulture. Pretpostavljam da je njegov odlazak nešto što će jednako ozbiljno obeležiti i informativna redakcija RTS i NJuz Net, jer je svima jasno da je njegov odlazak nešto važno. I jeste.

Frontmen britanskog benda Prodidži Kit Flint juče je pronađen mrtav u svojoj kući u Eseksu, preneo je list Gardijan, a prenosi agencija Beta.

Flint je imao 49 godina. U bendu je počeo kao plesač, ali je bio glavni vokal u najvećim hitovima, pesmama „Firestarter“ i „Breathe“. Kasnije je postao i vlasnik i menadžer motorističkog tima. Vest o smrti Kita Flinta juče su preneli svi vodeći svetski mediji. Britanski BBC objavljujući ovu vest preneo je objavu sa zvaničnog Instagram profila Prodidžija da je bend trebalo da krene na turneju po SAD. Kolege iz benda su na Instagramu napisale da je bio „istinski pionir, inovator i legenda“. Potresna je i objava njegovog kolege iz benda Lijama, koji je napisao: „Još ne mogu da verujem da ovo izgovaram, ali naš brat Kit je tokom vikenda sebi oduzeo život. Šokiran sam, zbunjen, besan i potpuno slomljen.“

Dva čoveka

– Imali smo dva čoveka iz obezbeđenja na tom čuvenom koncertu 1995. godine koji su bili zaduženi da budu njihovi personal gard. To su Nino i Joko, dva momka koja i danas stoje na ulazu u KST. Oni su sve vreme uz njih, gde god su bili oni tu su bili i njih dvojica tako da su se oni u suštini najviše družili sa njima . Ono što je bilo zabavno kad su Prodidži odlazili iz Beograda. Kad su polazili za Skoplje, mislili su da će Nino i Joko da idu s njima dalje. Kad su shvatili da ovi ne idu, zaustavili su kola da se izljube i pozdrave. Prodidži su ih zvali da idu s njima u Rusiju, da im tamo budu bodigardovi – ispričao je za Danas Zlatko Jošić.

Dušan Kovačević: Exit je njihov omiljeni festival

Kit će zauvek živeti u našim srcima i mislima – kazao je Dušan Kovačević, osnivač Exita, za Danas. „Teško je opisati nekome sa strane kako je ova vest primljena u Exitu i Srbiji, pa i celom regionu, jer samo mi znamo koliko je iskrene ljubavi uloženo u naše prijateljstvo tokom poslednjih četvrt veka“, istakao je Kovačević.

– Postojala je i postoji neka posebna alhemija između benda, festivala i cele zemlje, koja je od svakog njihovog koncerta kod nas pravila pravo hodočašće. Exit je njihov omiljen festival, a oni naš omiljeni bend i Kit će zauvek živeti u našim srcima i mislima – naglasio je Kovačević. Povodom atmosfere koju je bend stvarao na nastupima na Exit festivalu Kovačević je ukazao da su „The Prodigy u Exitovoj organizaciji nastupili čak sedam puta, u Srbiji i regionu, i svaki put atmosfera je bila jedinstvena“.

– Odgovorno tvrdimo da je u pitanju jedan od najvećih bendova svih vremena – kaže prvi čovek Exita. U. M.

Povukao se u Eseks

Kit Flint rođen je 1969. godine u predgrađu Redbridž, u istočnom Londonu, a još kao dete preselio se u Eseks. Najznačajniji albumi grupe: Prodidži su „The Fat of the Land“ (1997), „Invaders Must Die“ (2009) i „The Day Is My Enemy (2015). Poslednji album „No Tourists“ objavljen je prošle godine. Kit Flint je devedesetih je bio u ozbiljnoj vezi sa TV voditeljkom Gejl Porter, a kasnije se oženio Japankom Majumi Kaj. Poslednjih godina povukao se u Eseks, gde je do pre dve godine bio vlasnik jednog paba.

Tehno i živi instrumenti

– Neviđeno mi je žao što je preminuo Kit Flint, kaže za Danas glumac i muzičar Ivan Jevtović.

– Radi se o jednom iznenađujuće fantastičnom bendu koji se pojavio posle poslednjeg zlatnog rokenrol perioda.

– Uživali smo uz Nirvanu, Red Hot Chilli Pepers, Saund Garden, a onda se 1992. godine, tačno se sećam, pošto je to bila druga godina na Akademiji, kasno, oko tri ujutru čuo sam „Out Of Space“ grupe Prodidži na MTV-ju. Meni je to bila neviđena fora da je neko na takav način pomirio ludilo tehna i živih instrumenata. Onda sam tu stvar doneo na Scenski pokret i na to smo pravili koreografiju. Svi su se žalili koliko je to brzo – priseća se Jevtović. On kaže da je Prodidži posebno važan za ljude iz rokenrola i zbog koncerta koji su održali 1995. godine.

– Na nezavisnim medijima se pojavi informacija da će neko usred onog ludila i mraka da organizuje gostovanje grupe Prodidži. I u Hali Pionir za prilično tada skupu svotu, kao recimo sada 20 evra, počnu da se prodaju karte. Mnogo ljudi… Kao da je došlo do jednog kulturološkog šoka pošto su u parteru bili dizelaši jer je njima aktuelna pesma „It is No God For Me“ bila povod za dizanje ručica gore sa sve cvikerima na licima i oni su uživali jedino u toj pesmi. Nas ostalih pet hiljada koji smo bili na tribinama smo uživali zato što je to bio pravi sajber 25. vek pank koncert sa živim bubnjem, gitarama, basom kao i trenutak kad na scenu u plastičnoj lopti ulazi pevač, zaleće se, cepa to i kreće dva sata ludila – ispričao je Ivan Jevtović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari