Bjesovi su rok bend iz Gornjeg Milanovca koji je, pod ovim nazivom, osnovan 1990. godine, a pre toga je egzistirao pod imenima Baader Meinhof, St. Gallen, pa China Blue. Na neki način kum ovog sastava je Fjodor Mihailovič Dostojevski, jer je po romanu „Bjesovi“ , ovog velikog ruskog pisca, frontmen benda Zoran Marinković dao ime svojoj grupi.

Srpska muzička scena ih je primetila i počela da se interesuje za njihovu muziku nakon pobede na 27. zaječarskoj Gitarijadi 1993. godine. Do danas su Bjesovi izdali šest albuma, a poslednji projekat, dupli (CD & DVD) album, pod nazivom „Bolje Ti“ pojavio se na tržistu aprila ove godine u izdanju PGP RTS.

Prema rečima Zorana Marinkovića zvuk koji stvaraju najbolje može da se opiše kao deo Sietl grunge pravca.

– U muzičkom smislu grunge je čudna, ali funkcionalna mešavina panka i hard roka. Što se tiče „ideoloških“ postavki ovog rok pravca, to je naizgled nemoguća, ali u vreme ranih devedesetih više nego logična pretpostavka složnog suživota hipi empatije i post-pank autodestruktivnosti. U filmu „The Wrestler“ Miki Rurk kao Rendi „The Ram“ Robinson pominje Kurt Cobeina, pevača i vođu Nirvane, u kontekstu njegovih „zasluga“ za sumrak i propast rokenrola. Rekao je nešto kao „ … A onda se morao pojaviti Kurt Kobein da uništi sve!“ Kobein se zaista potrudio da svoju umetnost ogradi od jeftine zabave. Možda je na kraju malo i preterao. U svakom slučaju, mislim da bi svet danas bio barem malo bolji da je on živ, ali i mnogi drugi rok „prvaci“ koji su svoje živote okončali nekakvim, kobajagi overdouzima, „samoubistvima“, neizlečivim bolestima… – kaže Marinković za Danas.

Iako nisu prvi koji su inspiraciju pronašli u religiji, Bjesovi su uspeli da od takvih motiva naprave autentične tekstove koje su spojili sa žestokim rokom. Na koncertima ovog petočlanog sastava muzika je često propraćena zapaženim i atraktivnim scenskim nastupom. Marinković potvrđuje da je glavna karakteristika njihovih živih svirki nepredvidivost. Oni koji su bili svedoci već viđenih iznenađenja znaju da je moguće da se Zoran na sceni pojavi u mrtvačkom sanduku, sa striptizetama, ali i sa upaljenom motornom testerom u ruci.

– Sve što se na bini tokom koncerta dešava može, a i ne mora biti vezano za poruku i atmosferu koju ista pesma ima na CD-u. Mislim da su audio zapis na datom „nosaču“, koncert i video spot, potpuno ravnopravne manifestacije rokenrol fenomena koji u tom smislu nije, i ne treba da bude dogmatski vezan za verziju sa samog izdanja. Ja sam uveren u posrednu ispravnost pred istinom, principa skoro stopostotne propustljivosti za ideje koje vam u koncertnom „transu“ padaju na pamet – dodaje Marinković.

Bjesovi na muzičkoj sceni opstaju više od dvadeset godina uprkos tome što u Srbiji retko koji rok sastav može da živi od svog rada. Možda je to zato što je kod Bjesova glavni motiv za stvaranje, kako kaže Marinković, ljubav! Ljubav za istinu. Ljubav za lepotu. Ljubav za radost. Ljubav za… ljubav!

Koncert u SKC 20. juna

Bjesovi su do sada uglavnom svirali u Srbiji, a imali su i više zapaženih nastupa u Crnoj Gori i Bosni. Svi ljubitelji njihovog zvuka mogu da ih čuju u subotu 20. juna u bašti beogradskog SKC drugog dana na mini rok festivalu. Tada će svirati na zajedničkom koncertu sa grupama 357, Šaht i Plišani mališan. Za leto su u pregovorima za koncerte u Banja Luci, Nikšiću i Srebrenici.

Promenljiva petorka

Postava grupe se nije uvek sastojala od današnje petorke. Članovi su se menjali, a oni koji danas čine rok bend iz Gornjeg Milanovca su vođa, glavni autor u bendu i vokal Zoran Marinković, gitaristi Slobodan Vuković i Dragan Arsić, basista Marko Marković i bubnjar Miroslav Marjanović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari