Budžeti klubova ne znače i fudbalski uspeh 1Foto: FoNet/AP

Sezone 1966/67. Seltik je postao prvak Evrope sa timom u kome ne samo da nije igrao nijedan stranac već su svi igrači bili poreklom iz Glazgova ili neposredne okoline. Koliki je budžet tim imao te godine, ne zna se, ali jedan od prvotimaca Džim Krejg se seća da je nedeljno primao osam funti a da je prva kola mogao da kupi tek u drugoj sezoni igranja za klub.

           P { margin-bottom: 0.21cm; }

Sezone 2015/16. finale Lige šampiona igraju klubovi čija zajednička vrednost prelazi četiri milijarde evra. Najveća fudbalska zvezda Kristijano Ronaldo zarađuje 274.000 funti nedeljno, a o vrednosti njegovog voznog parka ne treba posebno govoriti.

Vremenski razmak od pola veka tokom koga je fudbal od igre u koju se ulazilo emocijama postao multimilijarderski biznis sam po sebi objašnjava razliku između trijumfa dva time. Počev od 1995. godine, i presude u slučaju Bosman (kada fudbal postaje globalno tržište na kome svako može da kupi svakoga ako ima dovoljno para na računu) klubovi iz godine u godine uvećavaju budžete za transfere ostavljajući pitanje koja je sledeća astronomska cifra koja može da se premaši a da se ceo sistem ne uruši. Ispostavilo se da je klima multimilionskih transfera mač sa dve oštrice – za jedne isplativ potez čak i ako se ne osvoje željeni trofeji jer samo prihodi od prodaje dresova mogu da isplate igrača kao što se to desilo kada je Bekam prešao u Real, za druge podsticaj za kockarski zanos i guranje kluba u provaliju.

Ono što ipak ostaje kao nepobitna činjenica jeste da su osvajači Lige šampiona u poslednjih pet sezona trošili više od 86,5 miliona funti na dovođenje igrača. I da posmatrano iz ugla vrednosti i budžeta klubova novac kupuje uspeh u najjačem evropskom takmičenju. Od početka novog milenijuma jedino je Porto u evropskoj eliti poremetio pravilo da se samo finansijski najjači klubovi sa zvučnim imenima penju na postolje.

I dok Liga šampiona potvrđuje srazmeru između novca i uspeha a najveće iznenađenje LŠ ove godine ne prevazilazi pobedu Volsburga nad Real Madridom u prvoj utakmici četvrtfinala, nacionalna prvenstva daju nekoliko primera da znak jednakosti ne može stajati između bogatstva i trofeja.

Ove godine Premijer liga dala je fudbalsku bajku u kojoj je Lester, klub koji od svog osnivanja nije uzeo nijedan trofej, a na plate igrača potrošio 48.2 miliona funti (četiri puta manje od Čelsija), osvojio prvenstvo. Spram njega stoji NJukasl, dvadeseti najbogatiji klub na svetu, koga transferi vredni 76.3 miliona funti nisu spasili ispadanja a neki bi možda i rekli da su ga i gurnuli ka dnu.

Priča iza NJukaslovog pada paradigmatična je iz nekoliko razloga. Nekoliko sezona klub je živeo na ograničenom budžetu, a prihodi su se slivali na bankovni račun. Kada ih je politika štednje dovela do ivice ispadanja prošle godine, vlasnik Majk Ešli odlučio je da iskešira ove sezone oko 80 miliona funti na transfere, što je bila druga najveća suma u Premijer ligi. Osam igrača je dovedeno a od njih samo trojica su ušla u startnu postavu Rafe Beniteza. Henri Saivet i Sejdu Dumbija nisu došli ni do klupe, a Jonjo Šelvi, za koga je Svonsiju plaćeno 12 miliona funti, ispostaviće se kao najveći finansijski teret. Poslednji put kada je NJukasl ispao 2007/08. navijači su ostali uz klub pomagajući mu da se vrati. Ovoga puta biće teže ponoviti isti scenario. Za sada se zna da je Rafa Benitez pristao da ostane u klub ali pod svojim uslovima – da dobije odrešene ruke kada je u pitanju dovođenje igrača, na šta je Majk Ešli pristao po prvi put od kada je preuzeo klub, dok je glavni skaut Gram Ker dobio otkaz. Ono što će im stajati nad glavom jeste novac. Nekoliko igrača nema klauzulu u ugovoru kojom se smanjuje plata ako klub ispadne iz PL, pa će tako Šelvi nastaviti da prima 80,000 funti nedeljno. Takođe, klub je računao na više od 100 miliona funti od televizijskih prenosa, koliko će od sledeće sezone dobijati svi klubovi iz najjače engleske lige. Vlasnik za sada odbija mogućnost da proda klub, verovatno zato što uloženi novac nikako ne bi mogao da vrati, tako da će se pumpanje para nastaviti, samo je pitanje u šta.

Pored Premijer lige i u Bundesligi, klub sa velikom tradicijom i znatno manjim budžetom Štutgart ispao je u drugu ligu. Za razliku od engleskog kluba, Štutgart, petostruki prvak Nemačke, mogao bi da se opravdava manjkom novca. Nakon poslednjeg osvajanja prvenstva 2007. godine klub je bio prinuđen da štedi i da proda zvezde kao što je Mario Gomez. Međutim, Štutgart je klub ima najuspešniji program za razvoj mladih igrača u Nemačkoj, te je do ispadanja došlo pre kao rezultat lošeg skautinga i česte promene trenera.

U ostalim najjačim evropskim ligama nije bilo iznenađenja koja bi se merila sa ispadanjem Štutgarta i NJukasla, ali je bilo nekoliko investicija koje nisu ispunila očekivanja. Posmatrana same za sebe ulaganja Monaka i PSŽ od 59 odnosno 82 miliona u letnjem prelaznom roku ne izgledaju kao loš posao. Monako je treći, PSŽ je izdominirao ligom sa rekordnim brojem pobeda, a u četvrfinalu Lige šampiona zaustavio ga je Mančester siti, klub koji je uložio najviše para u dovođenje igrača u letnjem prelaznom roku (142.36 miliona) a sezonu završio kao četvrti. Međutim kada se multimilionerska ulaganja ova dva kluba uporede sa Nicom koja je prošle godine jedva izbegla ispadanje da bi ove završila odmah iza Monaka, njihov uspeh počinje da bledi. Nica je do skoka na tabeli stigla zahvaljujući dovođenju igrača koji su na prvi pogled izgledali kao rizičan poduhvat. Hatem Ben Arfa, koga je prvo odbacio NJukasl, pa je potom proveo šest meseci bez kluba, najveće je iznenađenje francuske lige. Ben Arfa je došao u klub u letnjem prelaznom roku i za deset meseci dao 17 golova, uz pet asistencija.

Ako je ova sezona bila burna u Engleskoj, sledeća će biti još više. I to ne samo na Ostrvu već i na celokupnom evropskom tržištu zbog novca koji će se sliti u Premijer ligu od televizijskih prenosa. Televizijska prava za PL dostići će 5.136 milijardi funti, što znači da će svih dvadeset klubova koji igraju najjaču englesku ligu samo od prenosa zarađivati preko 100 miliona. Dok je prošlogodišnji pobednik PL Čelsi od prenosa u 2015/16. zaradio 99 miliona, a poslednji Kvins Park Rendžers 64,8 miliona, u sezoni 2016/17. najslabiji klub moći će da računa na 99. miliona a Lester će imati preko 150 miliona. Više novca značiće skuplje transfere i veću konkurenciju na fudbalskom tržištu, a da li će doneti iznenađenja u Ligi šampiona neće zavisiti samo od visine plata fudbalera, već i drugih kockica koje novac ne kupuje.

Bogataši koji su podbacili

KLUB  VREDNOST  PRIHODI  DOMAĆE PRVENSTVO  LIGA ŠAMPIONA/ LIGA EVROPE     

Čelsi          $ 1.66 milijardi      $ 505 miliona     10. mesto     osmina finala LŠ     

NJukasl     $ 383 miliona     $ 204 miliona     18. mesto     /     

Šalke     $ 655 miliona     $ 264 miliona     5. mesto      šesnaestina finala LE     

Liverpul     $ 1.55 milijardi     $ 471 miliona     8. mesto     finale LE     

Milan     $ 825 miliona     $ 240 miliona     7. mesto     /     

Izvor: Forbs

Najveća iznenađenja u poslednjih deset godina

Pre dve godine Atletiko Madrid je osvojio prvenstvo Španije prekidajući niz od devet sezona tokom koga su dominirali Real i Barselona. Za razliku od uspeha Atletika, koji je imao finansijsku podlogu, uspon Monpeljea u sezoni 2011/12. bio je impresivan zato što je tim pretekao PSŽ u koji su sliveni katarski milioni. Godinu dana pre toga Bursaspor je po prvi put odnela titulu iz Istanbula od 1984. godine, i to nakon pobede nad Bešiktašem. Najveće iznenađenje poslednjih godina u ruskom fudbalu bio je uspon Rubina 2008. godine. Odmah na startu Rubin je pobedio u sedam utakmica i do kraja sezone zadržao prvo mesto.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari