Ove zimske pripreme biće poslednje u karijeri Ivana Tomića. Tridesetjednogodišnji vezista Partizana ostao je čvrst u odluci da na kraju sezone ode u igračku penziju. Nema te sile, kaže, koja može da ga natera da odustane od najavljenog povlačenja.
– Nisam u godinama kada prirodni zakoni nalažu povlačenje, ali osećam da je dosta.

Ove zimske pripreme biće poslednje u karijeri Ivana Tomića. Tridesetjednogodišnji vezista Partizana ostao je čvrst u odluci da na kraju sezone ode u igračku penziju. Nema te sile, kaže, koja može da ga natera da odustane od najavljenog povlačenja.
– Nisam u godinama kada prirodni zakoni nalažu povlačenje, ali osećam da je dosta. Ne mogu više. Ne samo zbog problema sa kolenom. Zasitio sam se igranja, umorio se od priprema, mentalno i fizički istrošio… – priznaje nekadašnji fudbaler italijanske Rome i španskog Alavesa, koji i svoje poslednje dane u kopačkama odrađuje profesionalno i pošteno, bez imalo zadrške i zabušavanja.
Ni činjenica da nije ni blizu prve postave ne utiče na njegovo angažovanje na treninzima.
– Odavno sam naučio da kontrolišem ličnu sujetu. Ekipa mi je uvek bila na prvom mestu. Nikada nisam galamio i dizao frku zbog neigranja. Ni u Romi, ni kod Rebera, pa neću ni kod Đukića. Siguran sam da zna šta radi i da to čini u opštem interesu.

Klinci za Evropu

Budući fudbalski penzioner ne misli da je ova sezona crna bez imalo belog.

– Čak i da ne popravimo stvari iz prvog dela sezone, a nadam se da ćemo osvojiti Kup i Zvezdinu prednost smanjiti na podnošljivu meru, postoji stvar zbog koje ćemo je jednog dana pamtiti po dobrom. To je talas mladih igrača u prvom timu, među kojima će mnogi uskoro prevazići granice srpskog fudbala. Trener Ješić im je dao šansu, a vidim i da su Đukić i klub spremni da stanu iza njih – raduje se kvalitetnim naslednicima Tomić.

Na terenu ili van njega, Tomić je uvek od koristi mladim igračima. Klinci se kunu u ovog večito staloženog, za razgovor i savet raspoloženog čoveka.

Prvenac crno-belih

Ono što nisu uspeli protiv Dnjepra i Salcburga, fudbaleri Partizana uradili su u jučerašnjoj prijateljskoj utakmici sa azerbejdžanskim Kazarom – 2:0 (1:0). Mada je najavio da će poslednje dve provere biti poligon za uigravanje prve postave, trener Đukić je izmiksao dosadašnje startere i rezerviste, na poluvremenu zamenio ceo tim, a nekim igračima promenio pozicije, kao Nenadu Marinkoviću koji je sa levog krila prešao na desnog beka.

Eksperimenti su se odrazili na igru, koja je imala plime i oseke, ali pobeda, u svemu kvalitetnije ekipe, nije dolazila u pitanje. Oba pogotka pala su na vreme i bez akcija. Prvo je Stevan Jovetić odlično odreagovao na jednu riskantno vraćenu loptu protivničkog defanzivca u sredini kaznenog prostora (11. minut), a onda Marko Lomić iz slobodnog udarca, sa dvadesetak metara iskosa, pogodio donji bliži ugao gola Agajeva (46.).

Ponovo su crno-beli bili ofanzivniji i opasniji u drugom poluvremenu koje su odigrali: Jovšić, Nen. Marinković, Bajić, Radovanović, Lomić, Tomić, Neb. Marinković, Smiljanić, Bosančić, Maletić i Lazetić. Susret su započeli: Kralj, Rukavina, Rnić, Mihajlov, Lazarević, Zajić, Nađ, Vukelja, Lazić, Jovetić, Odita.

– Drago mi je što tako misle o meni. To znači da su prepoznali moju iskrenu nameru da im se nađem u svakoj (ne)prilici. I ja sam nekada hteo sve i odmah, i meni nekada neke stvari nisu bile jasne. Znam koliko je u toj dobi potreban oslonac, dobronameran savet, sugestija, kritika. Samo, čini mi se, da ne mogu ni da pretpostave koliko bih im bio strog trener.
Mada je više puta izjavio da ga ne zanima sedenje na klupi, iskusni igrač crno-belih ne isključuje takvu mogućnost.
– Jedan deo moje ličnosti ima afiniteta prema tom poslu. Ali postoje stvari koje guše tu ideju u meni. Što više posmatram stvari oko sebe, to sam uvereniji da su treneri u Srbiji moderni Don Kihoti, ljudi u stalnoj, na propast osuđenoj, borbi s vetrenjačama. Nisam siguran da bih imao snage za tako nešto. Zato više razmišljam o drugim stvarima.
Tomić ne krije da sebe vidi u drugačijim fudbalskim ulogama posle odlaganja lopte. Štaviše, jasno i glasno je prihvatio kandidaturu za mesto sportskog direktora kluba iz Humske, koju mu je nedavno ponudio Nenad Bjeković, koji tu funkciju obavlja skoro dve decenije.
– Mislim da bih mogao mnogo da dam u takvoj ili sličnoj ulozi. Možda čak i više nego što sam kao igrač pružio fudbalu. Nema razloga da krijem, imponovao mi je predlog direktora Bjekovića, jer se poklopio s mojim velikim ambicijama.
Pomenuta ideja nije, međutim, naišla na odobravanje novog predsednika dr Popovića, koji je Bjekoviću, preko medija, poručio da gleda svoja posla.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari