Najmanje šest kriza iskušava evropsku stabilnost – regionalni metež koji je prvenstveno izazvan ratom u Siriji, mogući izlazak Britanije iz Evropske unije i priliv izbeglica u razmerama kakve nisu viđene od Drugog svetskog rata, nerešeni finansijski izazovi, ruski ekspanzionizam i povratak nacionalizma u konvencionalnu politiku.

Ruski predsednik Vladimir Putin je namerno produbio najmanje četiri među tim krizama. Pored avanturizma u Ukrajini, on je ubrizgao opstrukciju u evropsku politiku kroz svoju podršku populističkim i evroskeptičnim partijama, produbio je sukob na Bliskom istoku svojom vojnom intervencijom u Siriji i posledično pogoršao izbegličku krizu. Evropska unija mora da postane svesna opasnosti koju Putin predstavlja i počne da se suprotstavlja njegovoj agresiji.

Nacionalizam koji je zahvatio Evropu zapravo je delimično podstaknut ruskim finansiranjem partija ekstremne desnice, zbog čijeg je uspona Evropa sprečena da uspostavi kolektivni odgovor na izbegličku krizu. U Britaniji, Nezavisna partija Ujedinjenog Kraljevstva koja podržava Putina sustiže premijera Dejvida Kamerona, tako da Vlada odbija da preuzme obavezu da Britanija prihvati pravedan deo izbeglica. Slično tome, Švedska je zatvorila svoje granice, reagujući na brzi uspon u anketama Švedskih demokrata, ekstremne desnice. Ova jadna računica se sprovodi širom kontinenta.

U međuvremenu, Putin je osujetio napore međunarodne zajednice da pregovara o političkom rešenju za konflikt u Siriji, koji je uzročnik izbegličke krize u korenu. Podrška Rusije napadu sirijske vlade na Alepo osujetila je mirovni proces, koji zavisi od saradnje globalnih igrača, regionalnih vlasti i umerenih opozicionih snaga koje Putin bombarduje.

U raketnim napadima na škole i bolnice na severu Sirije 15. februara je prema navodima Ujedinjenih nacija ubijeno najmanje 50 ljudi, uključujući žene i decu. Francuska vlada je napade nazvala „ratnim zločinima“ i to s pravom. Rusija je negirala da je u tome učestvovala, ali su na licu mesta pronađeni delovi raketa ruske proizvodnje. Lekari bez granica su saopštili da bi samo Rusija ili sirijska vlada mogli da budu odgovorni za napade.

Štaviše, zbog borbi oko Alepa je raseljeno oko 50.000 ljudi, prema Međunarodnom komitetu Crvenog krsta. Veliki broj tih očajnih Sirijaca, među kojima su prvenstveno oni koji nisu mogli da ranije pobegnu, uputiće se ka Turskoj i dalje ka Evropi. Rusija baca bombe čak i dok Putin tvrdi da podržava obustavu vatre. Očito mu se ne može verovati na reč, kao što pokazuje i dosije Kremlja u Ukrajini. Pošto su Sjedinjene Države smetene predsedničkom kampanjom, evropski lideri su se našli šćućureni jedni uz druge, pri čemu im ruski medved grebe na vratima. Vreme je za hitnu akciju.

Prvo, evropske vlade moraju brzo da zaustave rusko finansiranje političkih partija u Evropi. Ako bude neophodno, treba zahtevati od američke Centralne obaveštajne agencije (CIA) da pomogne da se utvrdi kako se vrši transfer tih finansija. Ti napori se moraju održati sve dok se kanali kojim se ruska gotovina doprema do evropskih partija trajno ne zatvore.

Drugo, EU mora da se pripremi da Rusiji uvede jače ekonomske sankcije. Rezolucija 2254 Saveta bezbednosti UN, koja pruža akcioni plan za mirovni proces u Siriji, obavezuje sve aktere, uključujući Rusiju, da zaustavi bezobzirne napade na civile. Ako Rusija ne bude ispunjavala svoje obaveze, treba pokrenuti te sankcije.

Treće, EU mora da sarađuje s Turskom i drugim regionalnim akterima na uspostavljanju sigurnih utočišta na tursko-sirijskoj granici, gde se upućuju izbeglice iz Alepa i iz drugih mesta. To bi uključivalo neki rizik, ali nema verodostojnih alternativa.

I konačno, Evropa mora da prestane da Putinu olakšava posao i primeni kolektivni pristup prilivu izbeglica. U okviru hitnog reagovanja moraju da se uspostave evropske pogranične snage i obalska straža, koje će biti zadužene i za pružanje pomoći Grčkoj da upravlja svojom granicom, kao i za spasavanje života i procesuiranje novih pridošlica.

Istovremeno, fondovi EU se moraju iskoristiti za poboljšanje uslova u izbegličkim kampovima u Turskoj, Jordanu i na drugim mestima da bi se njihovim stanovnicima pružila bar neka nada da će moći da zadovolje svoje osnovne potrebe. I, da, evropski lideri moraju da pristanu da preuzmu pravedan deo ugroženih, tako što će dozvoliti izbeglicama da podnesu zahtev za azil u EU direktno iz zemalja u kojima trenutno borave.

Džordž Soros je bio u pravu kada je nedavno izneo tvrdnju da je Rusija najveća dugoročna pretnja po stabilnost EU. Ali nije bio u pravu kada je ukazao da će EU popustiti i propasti pod teretom višestrukih kriza s kojima se suočava. Vreme je da se Evropa afirmiše, upregne svoju ekonomsku moć i upotrebi je da pokaže Putinu gde mu je mesto.

Autor je bivši premijer Belgije. Sada je član Evropskog parlamenta i predsednik Alijanse liberala i demokrata za Evropu

Copyright: Project Syndicate, 2016. www.project-syndicate.org

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari