Italijani tvrde da ste „niko i ništa“ ukoliko ne prisluškuju vaš telefon, a poznati komičar i bloger iz te države Bepe Grilo otišao je toliko daleko i izjavio da ukoliko vas zbog nečega ne ucenjuju, nećete postići veći uspeh. Analitičari navode se u Italiji neretko prisluškuju ne samo prostitutke, pripadnici mafije i političari, već i „široke narodne mase“.

Čak se i predsednik vlade u Rimu Silvio Berluskoni „pojavljuje“ u snimcima razgovora čiji sadržaj po pravilu objavljuju mediji, često u „sporednoj ulozi“ u okviru istrage koja se vodi protiv nekog drugog, ali u pojedinim slučajevima i kao „ključna ličnost“. Ilustracije radi, pre dve godine prisluškivanjem premijerovog telefona javnost je saznala da Berluskoni člana vladajuće koalicije naziva „kretenom“, kao i da je želeo da zakaže sastanak sa šougerlom.

Da bi izbegli ponavljanje takvih neprijatnih situacija, premijerovi saradnici pokušavaju da nametnu zakon koji bi umnogome ograničio sposobnost pripadnika pravosuđa da prisluškuju razgovore, dok novinarima ne bi bilo dozvoljeno da objavljuju saznanja do kojih se dođe na taj način. S druge strane, Berluskonijevi protivnici i pojedini dobri poznavaoci prilika tvrde da bi usvajanje novog pravila moglo da osujeti napore policije da uđe u trag mafijašima, kao i da bi na taj način bila ograničena sloboda medija. „Prisluškivanje nesumnjivo predstavlja problem, ali, prema mom mišljenju, pogrešan je način na koji se vlada hvata u koštac sa tim pitanjem“, ocenio je analitičar Roberto Alimonte.

Ukoliko novi zakon stupi na snagu, onima koji vode krivične istrage biće dozvoljeno da prisluškuju osumnjičene tokom dva meseca, što je znatno kraće od dosadašnjeg perioda u rasponu od šest meseci do godinu dana, a za prisluškivanje će biti potrebna dozvola specijalnog panela sudija. Istovremeno, biće povećane kazne za novinare koji objave materijal prikupljen na taj način. Mada veći deo javnosti smatra da nije zakonito objavljivati takve sadržaje, ima i onih koji tvrde da Berluskoni pokušava ne da unapredi demokratske principe već da zaštiti lične i političke interese. „Neki članovi vlade strahuju da bi prisluškivanjem njihovih telefona javnost mogla da sazna neprijatne detalje“, smatra Feručio de Bartoli, glavni i odgovorni urednik lista Korijere dela sera.

Slučaj bivšeg guvernera Banke Italije

Godine 2005. guverner Banke Italije Antonio Facio bio je prinuđen da podnese ostavku nakon što je prisluškivanjem njegovih razgovora u javnost procurila vest da nije bio nepristrastan prilikom prodaje banke Antonvenete, a zvanična istraga protiv njega pokrenuta je tek 2009, nakon izmene zakona o dostupnosti informacija. „Četiri godine nismo smeli da pišemo o tom događaju koji je mogao da u potpunosti izmeni italijansku ekonomiju“, podseća De Bertoli. Procenjuje se da su prošle godine italijanske vlasti prisluškivale više od 112.000 telefonskih razgovora.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari