Francuski san na ispitu

Ali, pitanje otjelotvorenja francuskog duha je postavio prije nekoliko dana i Emanuel Makron kad je, u trenutku glasnog razmišljanja o odnosu Francuza prema sadašnjoj migrantskoj krizi, pred parlamentarcima svog pokreta otvoreno rekao: “Trebamo li biti partija buržuja? Buržuji nemaju dodira sa imigracijom jer se ona okuplja na najsiromašnijim teritorijama.”

Rečenica je – kao često sa ovim predsjednikom – povukla lavinu reakcija. Svi posmatrači su u tom govoru, iskazanom iza zatvorenih vrata, prepoznali radikalan zaokret u imigracijskoj politici Francuske. Nije trebalo dugo poslije tog govora pa da i sam Emanuel Makron precizira njegove nove konture.

Nekoliko dana prije nacionalne debate u skupštini (predviđene za ponedeljak 30. oktobra, ali pomjerene zbog dana žalosti povodom smrti Žaka Širaka), predsjednik je nagovijestio da je neophodno korigovati prekoračenja u pravu na azil i u besplatnoj zdravstvenoj zaštiti za migrante, ali i biti puno dosljedniji u politici sprovođenja van granica osoba kojima je uskraćeno pravo na azil.

Njegove riječi se citiraju doslovno: “Francuska ne može prihvatiti cijeli svijet” dodajući “ako je cilj da se to (prihvatanje emigranata) osigura kako treba”. Ona u tom domenu za predsjednika danas izgleda kao “isuvise atraktivna zemlja”.

Štampa je se, naravno, za objašnjenje novog diskursa, odmah dala na analize migrantskih statistika za prethodni period. Neumorno se ponavlja podatak da se, poslije migranata iz Avganistana, na drugoj i trećoj poziciji po broju zahtjeva za azil nalaze državljani Albanije i Gruzije. Ta informacija, koja se odnosi na dvije takozvane “sigurne zemlje”, neposredno se servira kao dokaz o spomenutoj “atraktivnosti” Francuske.

“Atraktivnost” koja je odavno bila ponos ove zemlje, tako je postala državni problem i predsjednikova politička muka. Čak je i jedan ministar morao opovrgnuti insinuacije objavljene na raznim stranama prema kojima je za dio migranata, posebno iz Gruzije, Francuska “atraktivna” zbog besplatnih zdravstvenih usluga. Spomenute su čak i proteze dojki iz estetskih razloga, kao jedan od motiva za traženje azila.

Zna se u čije ime i na kakvom plodnom tlu se razvija takva kampanja. Ona je potpuno u skladu sa većiniskim mišljenjem ispitanika, prema anketi od prije nekoliko dana, čiji je zaključak da 63 odsto Francuza smatra da u zemlji ima previše stranaca. Da je to najvažnije pitanje za Nacionani zbor Marine Le Pen, prvu francusku partiju po broju glasača, vidi se iz podatka da tako misli čak 90 odsto pristalica te političke formacije.

Makronu se zamjera – i to uglavnom sa strane onih “buržuja” čiji je stav diskvalifikovao u svom govoru – što se toliko direktno pomjerio na teren glavnog, ali još bezperspektivnog, konkurenta za vlast. Pri tom se redovno podvlači i politička logika za kojom se on povodi ne samo u perspektivi lokalnih izbora u martu 2020. nego i u predkampanji za svoj reizbor za predsjednika 2022.

Očigledan je razlog kod Makrona kad svjesno upućuje na to da treba favorizovati Marinu Le Pen kao glavnog, odnosno najlakšeg, suparnika. Razlog u politici je često u konfliktu sa razumom. Razum i razlog su na francuskom jedna te ista riječ.

I za svijest i savjest postoji samo jedna riječ. Vrlo teško ćemo sa srpskog na francuski doslovno prevesti slijedeću jednostavnu rečenicu: “Emanuel Makron se stalno trudi da u sebi prevaziđe sukob svijesti i savjesti.”

Svijest i savjest su se, posebno kod “razumnih buržuja”, sukobili ovih dana u francuskoj javnosti i kad se saznalo da jedan od portfelja nove Evropske komisije, koji je zapao Grku Margaritisu, sadrži u svom opisu “zaštitu evropskog načina života”.

Najveći dio biračkog tijela – u stvari onaj koji se ne izražava direktno u medijima – prećutno pozdravlja te nove intencije na nivou Unije, sa očiglednim ciljem pooštravanja politike prema imigracijskim tokovima.

Na drugoj strani, svi mediji podvlače mnogobrojne polemičke izjave iskazane povodom tog “ustupka Orbanu”, kako se formiranje tog portfelja objašnjava na više mjesta. Ponegdje je događaj označen kao “promocija katoličke i bijele Evrope”. A u podtekstu i kao ozbiljan nasrtaj na viševjekovni francuski san sadržan u revolucionarnoj devizi Francuske revolucije: Liberté, Egalité, Fraternité.