Izgleda da je nešto krenulo naopako kada je reč o politici na Zapadu. Stiče se utisak da postoje velike šanse da u SAD Donald Tramp, tajkun-milijarder i zvezda TV rijalitija, osvoji predsedničku nominaciju Republikanske stranke. A populizam u jednom ili drugom ruhu hara širom Evrope.

                       P { text-indent: 2.5cm; margin-bottom: 0.21cm; direction: ltr; color: rgb(0, 0, 0); line-height: 150%; widows: 2; orphans: 2; }P.western { font-family: „YHelvetica“; font-size: 12pt; }P.cjk { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 12pt; }P.ctl { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 10pt; }

Svedoci smo pomaljanja onoga što ja zovem „Gnevnom četvrtinom“. Izgleda da je u bogatom delu sveta otprilike četvrtina izbornog tela gnevna, razočarana i distancirana od političkih partija glavne struje.

     Ovaj fenomen gnevnog birača se delimično može pripisati lokalnim ili privremenim faktorima – politika je uvek i svuda s vremena na vreme nestalan posao. Ali je takođe i rezultat dugoročnih trendova koji transformišu političke sisteme na Zapadu.

     U poslednjih nekoliko decenija smo videli pad, a potom kolaps epskih naracija oko kojih su stvorene evropske političke strukture. Od objave Komunističkog manifesta 1948. pa do raspada sovjetske imperije pozamašni delovi izbornih tela kontinenta bili su nadahnuti i podstaknuti vizijom socijalizma.

     Kada je Industrijska revolucija bila u jeku, epoha masovne proizvodnje se odražavala u politici koja se okretala oko masovnih organizacija društva. Moderni kredo je bio kolektivizam, a ne individualizam, a država-nacija je bila njegova čvrsta osnova.

     Danas se sve menja, i to brzo. Socijalistički san se otprema u kantu za smeće istorije. Globalizacija transformiše društva, a sve veća srednja klasa postaje kičmeni stub društava koja samo generaciju ili dve ne žive u ekstremnom siromaštvu. Tome dodajte migraciju i novu klimu društvenih medija, i gotovo da ne iznenađuje to što znatni udeo zapadne populacije smatra da društvo gubi orijentaciju.

     Kada članovi društva koji su smatrali da su na pobedničkoj strani istorije počnu da strahuju da su među gubitnicima, rezultat je radikalan zaokret u politici. Širom Evrope partije ogromnog levog centra koje su nekad redovno osvajale 40 ili više odsto glasova gube primat i često jedva dobiju 20 odsto.

     Kao što je demokratska levica imala svoju epsku naraciju isti je slučaj bio s demokratskom desnicom. A pošto je konzervativna naracija često organizovana kao protivteža socijalizmu, i ona je izgubila dosta od svog sjaja, mada konzervatizam može da se prilagodi tako što će da se preraspodeli kao kredibilna snaga za upravljanje teškim ekonomskim reformama.

     Procesi ovih velikih zaokreta su decenijama u toku, ali je inertnost do nedavno ublažavala njihov uticaj, pošto su se starije generacije i dalje držale svoje stare političke orijentacije. Međutim, oni koji učestvuju u politici prvi put su spremniji da prihvate novo. Pošto stare borbene linije blede, politika postepeno postaje borba između zagovornika otvorenih, globalizovanih društava i pobornika zatvorenog tribalizma.

     Tribalizam ima snažnu draž u periodima brzih, burnih promena, pošto ono što je politički filozof Karl Poper nazvao „iščašenjem civilizacije“ vrši pritisak na društvo. Pitanje imigracije je naročito moćno – imaginarno pleme je iznenada pod napadom hordi koje nadolaze iz daleka. A njegov uticaj se danas može svuda videti. Zbog Meksika se mora podići zid. Ujedinjeno Kraljevstvo mora da povrati kontrolu nad svojim granicama. Nemačka mora da zalupi svoja vrata. Društvo mora da se zatvori, i to brzo – varvari dolaze.

     Ovi sentimenti nisu novi, ali su u prošlosti njima mogle upravljati ogromne političke snage izgrađene oko epskih naracija levice i desnice. Pošto su te naracije izgubile svoju moć, političko polje je širom otvoreno. „Gnevna četvrtina“ je spremna da se organizuje oko populističkih ideja i sledi one koji dovode u pitanje samu prirodu naših otvorenih društava.

     Taj izazov će ostati tu. Tramp će možda izbledeti. Liderka francuskog Nacionalnog fronta Marin le Pen možda neće postati predsednica. Pokret Pet zvezda u Italiji, koji predvodi komičar Bepe Grilo, možda se nikada neće iskristalisati kao održiva politička partija. Ali, sve dok nove naracije ne zamene stare, epohalni zaokret u politici će jednostavno rezultirati drugim liderima koji igraju na istu kartu gneva i strahova.

     Pobornici otvorenih društava moraju da zadobiju podršku za svoje ideje, podupru vrednosti Zapada i spreče zagovornike populizma da šire „Gnevnu četvorku“. Biće to težak kompromis, jer iziskuje hvatanje ukoštac sa samim realnim strahovima i nelagodnošću koju stvaraju brze promene koje se šire svetom. Nije teško shvatiti sve šire rasprostranjenu draž tribalizma; zbog te draži još je važnije predstaviti argumente za otvorenost.

     Autor je bio šef švedske diplomatije od 2006. do oktobra 2014. i švedski premijer od 1991. do 1994.

Copyright: Project Syndicate, 2016.

www.project-syndicate.org

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari