Ima li života bez Fejsbuka? 1Foto:Beta/AP Photo/Thibault Camus, File

Kada je nedavno došlo do problema u sistemu Fejsbuka nastala je, blago rečeno, panika među korisnicima – šta ako ne budu mogli da se uloguju na Fejsbuk, šta ako nestane? Ima li života posle njega?

Pre 20 godina jedina sredstva komunikacije bila su fiksni telefon i pisma, Internet je bio u začetku, a Fejsbuka nije bilo ni na vidiku.

Danas bez toga kao da svet ne postoji. Gotovo četvrtina planete je na ovoj društvenoj mreži, što znači da je Fejsbuk najuticajniji medij na svetu i kao takav teško da može tek tako da nestane bez posledica.

U svetu ima ukupno oko 3,4 milijarde korisnika društvenih mreža, a nalog na njima napravi se na svakih 10 sekundi. Ukupan broj korisnika na Fejsbuku iznosi oko 2,3 milijarde.

U Srbiji 75 odsto ljudi koristi internet, od njih 95 odsto su korisnici neke društvene mreže, a čak više od 89 odsto online populacije u Srbiji koristi Fejsbuk, prema istraživanju agencije Pioniri i Smart Plus Research za 2019. godinu.

Martini Anđelković, internet preduzetnici, Fejsbuk je posao, a za Danas.rs kaže da je „neverovatno, ali da za privatne potrebe sve manje i manje koristi Fejsbuk“.

„Kažem neverovatno jer mi je ranije Fejsbuk bio portal u svet, na njemu sam pratila vesti, dopisivala se sa prijateljima i rodbinom. Danas ga koristim mnogo više u poslovne svrhe, za kampanje i oglašavanje. Privatna upotreba smanjila se na najneophodnije – kontakt sa porodicom“, ističe Anđelković.

Ona dodaje da Fejsbuku jeste opao prosečan broj korisnika na dnevnom nivou, ali samo zato što smo ušli u eru vizuelnog, koje je na drugim društvenim mrežama toliko napredovalo da je logično što fotografija i video pobeđuju linkove i statuse.

„Takođe, na Fejsbuk su došli “matorci”, pa su “klinci” pobegli na Instagram i Snapchat jer su to platforme, ipak, malo komplikovanije za upotrebu“, objašnjava ona.  

Anđelković naglašava da ipak ne bi mogla da zamisli svakodnevno funkcionisanje bez Fejsbuka.

„Ne mogu, jer je to deo mog posla. Ali ne samo što je deo mog posla, već na taj način ostajem u toku i u kontaktu. Nažalost, ubrzan životni tempo često mi ne daje luksuz da se viđam sa prijateljima, pa nas Instagram, Whatsapp, Viber i Skype „spašavaju“. I na stranu sve to, društvene mreže pružaju mi interaktivnu zabavu, ali i mogućnost da pričam priču kroz različite formate, a pre svega kroz story format na Instagramu“, kaže Anđelković.

https://www.instagram.com/p/BsJHvj6AqtU/?fbclid=IwAR3Gu89mhDq2qiK8Rr6okdVkxSy2CzBGnuvvot8aKpN_og9nns288lHHifc

Ona ističe da je korišćenje društvenih mreža veoma korisno, ali da treba biti umeren.

„Kažu doktori da je jedna čašica rakijice ujutru odlična za imunitet. Međutim, veća dnevna doza ne znači da ćete još više ojačati imunitet, naprotiv. Dakle, u svemu treba imati neku meru, pa i u korišćenju društvenih mreža. Sa druge strane, za većinu modernih zanimanja korišćenje društvenih mreža je neophodno, ali ipak treba praviti idealnu razmeru između samo “blejanja” i efikasnog “blejanja” na mrežama. Moj posao je takav da moram biti aktivna, moram “pričati priče” putem različitih formata, jer mi to na kraju dana donosi prodaju“, objašnjava Anđelković.

Ona kaže da što se tiče mreža koje izazivaju veću zavisnosti ili koje nam, uslovno rečeno, oduzimaju vreme, misli da je Instagram tu na tronu, „jer njegov interfejs je osmišljen tako da različite informacije brzo prolaze, a mi ih isto tako konzumiramo, a vreme leti i da ne osetimo”.

„Mladi ljudi više vole da konzumiraju Instagram sadržaj jer je filtriran, “upeglan” i uvek u istim formatima. Fejsbuk već neko vreme gubi na aktuelnosti, jer je ipak “čitajući” medij, a generacija Z koja sada dolazi do izražaja ne voli mnogo da priča, niti mnogo da piše. Vole da čitaju knjige, a ne tekstove na društvenim mrežama. Samim tim, Fejsbuk se manje koristi za gubljenje vremena, a više za neke konkretne stvari“, navodi Anđelković.

Na kraju, dodaje ona, do čoveka je, njegove odgovornosti i osvešćenosti.

„I ranije generacije gubile su vreme po “ćoškovima” i parkićima. Društvene mreže nemaju veze sa organizovanošću pojedinca. Da ne postoje, oni koji žele da gube vreme našli bi drugu zanimaciju“, zaključuje ona.  

Anđelković ističe da su društvene mreže prozor u svet.

„Iz mog ugla, pružaju najjeftinije i najefikasnije oglašavanje na svetu. Na Fejsbuku i Instagramu možete platiti reklamu jedan evro dnevno i doći i do 10.000 ljudi. Pritom pružaju merljivost rezultata kampanje kao i ciljano targetiranje. Putem ovih mreža možete da targetirate bliske prijatelje ljudi kojima je rođendan u narednih 30 dana, što vam je odličan parametar ukoliko recimo držite poklon-šop. Možete i da targetirate ljude koji su se verili u poslednjih šest meseci, što je fantastičan parametar za vlasnike sala za venčanja ili dekoratere/šminkere/frizere i slično“, objašnjava ona.

Ima li života bez Fejsbuka? 2
Foto: EPA-EFE/JOHN G. MABANGLO

S druge strane, novinar iz Beograda Vuk Jeremić nikada nije imao profil na Fejsbuku i kaže da nikada nije ni shvatao privlačnost društvenih mreža.

„Svi argumenti u korist korišćenja Fejsbuka su mi zvučali neubedljivo. Već sam u kontaktu sa većinom osoba sa kojima želim da budem u kontaktu, ne uživam preterano u razgledanju fotografija svojih prijatelja, a istovremeno ne osećam potrebu da svoje fotografije pokazujem“, ističe Jeremić.

On dodaje da mu još niko nije objasnio na koji način će njegov život da se poboljša time što će biti izložen citatima Olivera Dragojevića koje šeruje njegova strina.

„Oduvek mi je to delovalo kao gubljenje vremena, a svoje vreme volim da gubim na drugačiji način. Mnogo više volim da o životima svojih prijatelja saznajem u formi anegdota uz pivo, nego da o istom čitam na računaru ili telefonu“, naglašava Jeremić.

On kaže da informacije koje se dele po mrežama deli na dve kategorije.

„U prvu svrstavam beznačajne informacije o ličnim životima i stavovima ljudi i one čine ogromnu većinu onoga što može da se vidi tamo. One prolaze mimo mene. Drugu kategoriju informacija čine one koje imaju neku težinu i društveni značaj. One su izuzetno retke, ali priznajem da postoje. U takvim slučajevima, najčešće i ja saznam za njih, pošto su svi oko mene prikačeni za mreže”, objašnjava Jeremić.

Vuk Stojsavljević pripada onoj grupi koji su u jednom trenutku života imali Fejsbuk, ali je ipak rešio da ugasi nalog sa te društvene mreže.

„Fejsbuk sam obrisao jer sam sve manje vremena provodio tamo. Postale su dosadne stvari koje su u početku bile interesantne i držale pažnju jer se ništa značajnije nije menjalo. Vraćao sam se dva-tri puta da proverim neke datume rođenja poznanika i da skinem nešto od privatnog sadržaja koji je ostao samo tamo sačuvan“, objašnjava on.

Međutim, od kada nema Fejsbuk, kaže, nikada se nije osetio izuzeto iz okoline, šta više – oseća se kao da je oslobođen „obaveze“. Taj prostor zamenio je, kako navodi, vrlo brzo interesantnijim – „življim“ stvarima“.

On dodaje da ne žali što nema Fejsbuk, čak mu i ne pada na pamet da se vrati.

„Većina mojih prijatelja na Fejsbuku su moji prijatelji i u „stvarnom životu“, a niko od njih nije preterano aktivan korisnik te društvene mreže pa se nije osetila značajnija promena“, naglašava Stojsavljević.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari