Stanove na poslednjim spratovima solitera ili u potkrovlju u Beogradu kupuju samo oni kojima „gori pod nogama“ pa nemaju drugog izbora,ili pak nemaju dovoljno novca da kupe „normalan“ stan.Dok su u velikim evropskim metropolama poput Pariza, Rima ili Londona,stanovi u potkrovljima i do 30 odsto skuplji od ostalih stanova u zgradi,u Beogradu su to najjeftiniji kvadrati koje nije lako prodati.

Stanove na poslednjim spratovima solitera ili u potkrovlju u Beogradu kupuju samo oni kojima „gori pod nogama“ pa nemaju drugog izbora,ili pak nemaju dovoljno novca da kupe „normalan“ stan.Dok su u velikim evropskim metropolama poput Pariza, Rima ili Londona,stanovi u potkrovljima i do 30 odsto skuplji od ostalih stanova u zgradi,u Beogradu su to najjeftiniji kvadrati koje nije lako prodati. Većina potencijalnih kupaca (ne)opravdano strahuje da će sa prvom jačom kišom doći do prokišnjavanja, a svaki pokušaj građevinara da ih razuvere jer se gradi po čvrstim standardima, ostaje bezuspešan.Sem toga,ljudi sve više zaziru od liftova i slabog pritiska vode na najvišim spratovima u letnjim mesecima.
U agencijama za promet nekretninama kažu da je razumljivo što se ljudi nerado odlučuju za kupovinu potkrovlja. Devedesetih godina stanogradnja je uglavnom bila u rukama novokomponovanih investitora, čiji je jedini cilj bila brza zarada,a stanovi koje su prodavali bili su jedinstveni primeri šlamperaja.
Ipak, to može da se izbegne,a rešenje je da treba kupovati stanove od pouzdanih investitora koji poštuju strogo propisane standarde. Tačno se zna kako se gradi krovna konstrukcija i od kakvog materijala. Zato postoji nadzor koji treba da utvrdi pravo stanje. Drugim rečima, zgrada ne bi smela da prođe tehnički prijem ako nije urađena po propisu.
– Stankom gradi po svetskim standardima i nesporno je da je svaki stan u zgradi isti, bez obzira gde se nalazi. Ali, čim kupcima ponudimo onaj na poslednjem spratu ili u potkrovlju, hvataju se za glavu: „Samo to ne“! Zato smo prinuđeni da takve stanove prodajemo po ceni nižoj od realne. Kad bi se građevinski propisi stvarno poštovali, mnogi graditelji bi ostali bez posla. Ovako, ispada da ceh plaćaju oni koji rade po svim standardima, jer, na kraju, bez pravog razloga, treba da snize cene stanova na poslednjem spratu da bi našli kupce – kažu u Stankomu.
– Teško je objasniti ljudima da stan na poslednjem spratu zaista može biti vrlo kvalitetan – kažu u predstavništvu Leksusa u Beogradu, i tvrde da čak primenjuju nadstandarde, a izvođači radova su poznate firme i majstori koji su se dokazali u mnogim zemljama Evrope, veoma zahtevnim po pitanju standarda.Ipak, kupci su nepoverljivi,a cene takvih stanova nešto niže.
Problema nema jedino kada su u pitanju stari stanovi. Stanove na poslednjem spratu, uglavnom, kupuju mlađi ljudi sa decom, koji zbog nižih cena kvadrata mogu da dođu i do većeg prostora.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari