Doktor Bakir je zvao doktora Janka, ovaj opet moje roditelje. Zajednička preporuka njih dvojice mojima bila je da me što pre vode kući, da se ne bih ozbiljno razboleo. Sve se događalo mimo mene. Zato sam i bio ne malo iznenađen kad se petnaestog septembra ujutro na vratima moje „hotelske“ sobe pojavio Arsen. Kako je ušao, tako je počeo da plače…


Dejan A. Milić: NOĆ DUGA GODINU DANA (17)

Knjiga Dejana A. Milića „Noć duga godinu dana – vinkovački ratni igrokaz 1990-1991.“ predstavlja kombinaciju autentičnih dnevničkih zapisa, lucidnih dijagnoza, kulturoloških uvida i analitičkih promišljanja. Milić je uspeo da oslika dramatična i tragična zbivanja u vinkovačkoj kasarni, gde je služio vojni rok od septembra 1990.

do septembra 1991. godine. Knjiga se može poručiti od izdavača

Dosije studio, Braće Nedića 29, Beograd, telefoni 344 5779, 344 9927 i 242 2298.

 

– Nemojte, Mil’ću, plakati! – obratio se Hasan Arsenu iskrenom molbom – Opet će se razgorjet a ja više nemam ni octa ni kukuruznog brašna. Nemojte mi više dizat’ tlak, ćovjeće.

Sva trojica smo prsnuli u smeh…

Sarajevsku vojnu bolnicu napustio sam kao civil 15. septembra 1991. godine u podne. Pre polaska, tata i ja smo se pozdravili sa Hasanom.

– Morao sam ćuvat ovog Vašeg goluba, moj Mil’ću. Zbog svoje djece. Eto.

– Mnogo ste se namučili.

– Ma, nema veze. Uvjek ja tako najebem s vama, Srbijancima.

– Zašto? – lecnuo se moj otac; nije mu bilo najprijatnije.

– Prošlog septembra im’o sam nekog Duška iz Kragujevca. Upoznala ga moja žena u kantini. Mnogo fin momčić, al nestašan, do vraga. Taj mi je mast izvadio. Bježo u Srbiju svako malo. Poslije ja crvenio kod starješina Ovaj Vaš Golub je bolji. On mi bar nije bježo.

Ni Hasana ni njegove nikada više nisam video.

Na večeri smo bili gosti doktora Janka Jankovića i njegove supruge Mirjane. Umesto razgovora s njima, tih nekoliko sati potrošili smo uglavnom pred televizorom, gledajući izveštaje sa vinkovačkog ratišta. U garnizonu je bilo i mrtvih i ranjenih. Bojao sam se da čujem bilo čije ime. Opet me je ophrvala drhtavica…

– Majko božja, kakvo je ovo ludilo! – sećam se reči gospođe Mirjane – Ako u Bosni zapuca, klaćemo se po hodnicima i stubama.

U 22.30 h autobusom Niš-ekspresa napustio sam Sarajevo da mu se više ne vratim.

Januara 1992. Mirjana i Janko Janković doselili su se u Beograd.

Autobus je savladavao vrleti istočne Bosne. Putnici su bili zabavljeni snom. I moj Arsen je, kao po običaju, spavao. Ja sam gledao u mrak, ćuteći u sebi želju da što pre svane. Bojao sam se noći. Mnogo, mnogo više nego na prvoj stražarskoj smeni.

Počeo sam da žmurim, pokušavajući da zaspim. Nisam uspevao. Žmureći, želeo sam da se prisetim nečeg lepog iz zakrpljene godinice otišlog života. Svuda je bio samo mrak. Gust, crn, lepljiv kao smola. Ipak …

Devojka je spustila kesu s ponudama na nahtkasnu kraj mog kreveta. Osmehnula se.

– Hvala ti – rekao sam zbunjeno, uhvaćen u sramoti od svo- jeg ponižavajućeg položaja.

– Glupo je kad je neko mlad bolestan. Moraš da ozdraviš! – nikada ni od koga nisam primio takvo obezoružavajuće naređe- nje.

– Hoću – goreo sam od stida.

– Obećavaš?

– Obećavam.

– Pazi šta si reko!

– Tako je, mazo tatina, reci mu da je baba! – Hasan se topio od miline, posmatrajući svoju kćerku.

– Nije baba. Ozdraviće.

(…)

– Znaš li šta si stvorio? – pitao sam svog jarana, kad je Nađa izašla.

– Znam. Hvala bogu. Neka je živa i zdrava.

– „Smrtno sam ranjen“ takvom lepotom.

– Vidio sam, Golube. Opraštam ti.

– A ona?

– Oprašta ti i ona. Na mene je.

– Da li je svesna sebe?

– Jeste, dobri moj dećko. Ali se ne pravi važna.

– Hasane, lepša je od ideje!

– To ni za nju ni za mene nije vel’ka sreća.

– Kako je čuvaš od sveta?

– Njenom pameću. Drugačije je sačuvati ne mogu.

Sneni ljudi u autobusu su hrkali, puhtali, meškoljili se, prevrtali… Arsa je spavao, nepomičan. Vozač i suvozač, udaljeni od nas dvojice četiri reda mesta, nešto su tiho šaputali. „Ozdraviću“ – ubeđivao sam sebe.

U svoj Pirot stigao sam u rano jutro 16. septembra 1991. godine. Tačno tri stotine šezdeset i peti dan otkako sam otišao iz njega put Vinkovaca.

Kraj

 

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari