Najstarija škola centralne Srbije 1skola Čumić Foto: Zoran Mišić

Osnovna škola u Čumiću „Prota Stevan Popović“ najstarija je narodna (ne računajući manastirske) obrazovna institucija u Šumadiji i ovom delu centralne Srbije. Podignuta krajem 18. veka (1792. godine) bila je prva i jedina prava škola u čitavom širem regionu.

Prema nekim pisanim izvorima, oko 1720. godine na gornjem toku reke Rače naseljava se pet porodica sa prostora Stare Srbije i tako nastaje selo Čumić. Tokom 17. i 18. veka Habzburška monarhija je vodila niz ratova protiv Osmanske carevine a težište tih vojnih operacija je bilo na teritoriji današnje Srbije.

Poslednji rat između Austrije i Turske u 18. veku (od 1788. do 1791) Srbi su nazivali – Kočina krajina zbog komandanta srpskih vojnika (po nekim izvorima bilo ih je čak 18.000) „frajkora“ (dobrovoljaca) koje je predvodio Koča Anđelković.

Sa ostalim srpskim borcima u ovom ratu učestvovali su i Čumićanci koji su učestvovali u borbama kod Bagrdanskog klanca. Iako Turci nisu odneli nijednu važniju pobedu u ovom ratu, on je završen austrijskim povlačenjem zbog evropske situacije izazvane Francuskom buržoaskom revolucijom.

Kao i svi Kočini borci sa austrijskom vojskom povukli su se i žitelji Čumića sa kompletnim porodicama. Bili su smešteni u Irigu na Fruškoj gori. Jedan od najuglednijih Čumićanaca, bogati trgovac Radoje Božić među prvima boraveći u Irigu shvatio je značaj obrazovanja gledajući kako u Habzburškoj monarhiji napreduju Srbi koji su bili školovani.

Po zaključenju „Svištovskog mira“ 1791. godine, kojim je sultan garantovao amnestiju svim Srbima učesnicima „Kočine krajine“ žitelji Čumića su se vratili ali je Radoje Božić ubedio svog prijatelja, sveštenika Stevana Popovića da se sa porodicom doseli u Čumić i posveti se misiji opismenjavanja tamošnje i tadašnje omladine. Zna se da je sa Popovićem put Čumića i zaseoka Irig, koji je dobio ime baš po mestu gde su živeli u egzodusu u Sremu, krenuo još jedan pismeni Sremac čije je ime zaboravljeno tokom vekova. U svojoj kući od 1792. godine prota Stevan Popović svoju gostinsku sobu koristi za učionicu i tako zvanično sa radom počinje prva prava narodna škola u Šumadiji.

Đak bio i Toma Vučić Perišić

Prvi učenici škole sem protinih i Božićevih sinova na početku bila su još i deca bogatijih Čumićanaca, kasnije i sva bistrija deca iz samog sela, da bi ubrzo škola prihvatila i decu iz okolnih sela koja su bila smeštena u vajatima podignutim za tu nameru oko samog zdanja škole. Ostalo je zabeleženo da je jedan od najpoznatijih učenika ove škole bio i Toma Vučić Perišić, proslavljeni vojvoda iz Prvog i Drugog srpskog ustanka, i najmoćniji čovek u Srbiji, posle Miloša Obrenovića, u prvoj polovini 19. veka, čija je tetka bila udata u Čumiću.

Inače, i potomci Radoja Božića nastavili su da se odužuju svojem zavičaju, tako da je jedan od njegovih sinova Miloje, koji se opismenio baš u Protinoj školi (i u čijoj se kući nalazi današnji Muzej pozorišne umetnosti u Beogradu), trgovac, dobrotvor i mecena, poklonio čitavu svoju očevinu u Čumiću selu i na tom placu se i dan-danas nalaze seoska crkva i škola.

Zna se da je Protina škola radila i za vreme oba ustanka, a protu su nasledili sinovi, koji su bili dugo sveštenici u Čumiću, sve do polovine 19. veka. Najmlađi od njih, Milan, napravio je kuću sebi ispod čumićke crkve (sagrađena tek 1844/45. godine) i tu živeo sa porodicom.

Već godinama, pa i decenijama postojala je ideja o njenom preseljenju (jer je zdanje već uveliko bilo oronulo) iz zaseoka Irig u kome je „stajala“ više od dva veka u dvorište sadašnje škole. Uz pomoć ljudi koji su poreklom Čumićanci (braće Mijailovića, koji od 1954. godine žive u Americi, povratnice iz Nemačke, ovdašnje Čumićanke Jele Banfans, kao i firmi „Trnava promet“ i „Milanović inžinjering“ iz Sobovice koji su svesrdno pomogli) škola je prebačena u maju 2015. godine na današnju lokaciju u dvorište nove škole koja nosi ime prote Stevana Popovića. Radove su izveli „ljudi na mobi“, sami žitelji Čumića uz pomoć komšija iz Lužnica koji imaju iskustvo i već su radili na sličnim projektima premeštanja i obnavljanja starih objekata. Naravno, sve volonterski.

Međutim, izmeštanje stare škole „otkopalo“ je još „stariju“ i „dublju“ istoriju.

Po dolasku iz Srema čitav taj zaselak je dobio naziv Irig. Kuća za protu je na brzinu podignuta i u seoskom kolektivnom pamćenju ostalo je sačuvano da je zdanje podignuto oko 1790/91. godine. Škola je počela sa radom naredne, 1792. godine, ali tokom radova na preseljenju saznalo se da kuća nije pravljena „ispočetka“. Kada je izbačena čatma i konstrukcija ogoljena, pokazalo se da su prilikom njene izgradnje korišćeni direci koji su već bili upotrebljavani kao i „venčanice“, rupe za „kulake“ i „temeljače“. Izgleda da je u izgradnji korišćen materijal od dve starije kuće ili je neko od seljana poklonio neko starije zdanje koje je premešteno na ondašnji placu u zaseoku Irig. Pokazalo se da je građa mnogo starija nego što je to iko pretpostavljao i da duže postoji od 229 godine od kada u selu računaju da je škola počela zvanično sa radom.

Prilikom premeštanja škole u temelju stare protine kuće pronađena je – „zasijavši iz blata“ pozlaćena kašičica za pričest, koju sada protini nastavljači čuvaju poput relikvije u današnjoj školi.

Začetak Protinog etno sela

Sadašnja škola u Čumiću, koja nosi protino ime, četvrta je seoska škola u nizu. Posle Protine škole u Radojičića voćnjaku, u centru sela nazvanom od Miloša Obrenovića – Panjevac seljani su podigli veliku krovinjaru koja je služila kao školska zgrada. Potom je krajem 19. veka, takođe na Panjevcu, napravljena klasična seoska školska zgrada kao u svim selima, sa dve učionice i dva učiteljska stana (na lokaciji ispod igrališta današnje škole) ali je to zdanje nastradalo od zemljotresa školske 1927/28. godine.

Nekoliko godina đaci su sa učiteljima radili po kućama u centru sela a današnja škola sagrađena je 1934. godine. Projektovao ju je takođe čumićki đak, arhitekta Petar Gačić, jedan od najčuvenijih beogradskih graditelja tridesetih godina prošlog veka. Škola je kao i sve seoske nosila ime po selu a posle rata po danu kada je selo oslobođeno „11. oktobar“. Od septembra 2006. godine čumićka škola sa ponosom nosi ime „Prota Stevan Popović“.

Premeštanje starog školskog zdanja i njegovo obnavljanje nije bilo kraj, već tek početak. Nekadašnja protina škola u kojoj je danas stalna postavka koju su osmisli nastavnici čumićke škole uz pomoć etnologa kragujevačkog Narodnog muzeja postala je začetak „Protinog etno sela“, koje je napravljeno u dvorištu današnje škole. To je danas etno kompleks koji čine autentični objekti šumadijskog domaćinstva kao vredni primeri narodnog neimarstva, nastali do sredine 20. veka.

U njenom sastavu se nalaze, sem protine kuće, čatmara, kleta, mlekar, ambar, kačara, koš pletar, trmke… Svi objekti imaju autentičnu postavku sačinjenu od predmeta i oruđa koji su se koristili. Deo kompleksa su i dve kačare koje su pretvorene u ambijentalne učionice u kojima današnji đaci i posetioci ovog kompleksa mogu učestvovati u zanimljivim radionicama poput oslikavanja panjeva, izučavanja starih zanata ili se ogledati u zaboravljenoj veštini krasnopisa na voštanim pločicama kao iz vremena prote Stevana Popovića.

Sretenjski orden i Svetosavska nagrada

Za Sretenje 2015. godine ondašnji predsednik Srbije Tomislav Nikolić odlikovao je školu u Čumiću „Sretenjskim ordenom“, ordenom Drugog stepena za zasluge u prosvetnoj delatnosti. Najstarija škola u Šumadiji, Osnovna škola „Prota Stevan Popović“ u Čumiću, dobitnik je i Svetosavske nagrade za 2018. godinu koju joj je dodelilo Ministarstvo prosvete nauke i tehnološkog razvoja u Vladi Republike Srbije.

Svetosavska nagrada dodeljena je ovoj najstarijoj školi za izuzetne rezultate u oblasti obrazovanja i vaspitanja, unapređenju obrazovno-vaspitne prakse i razvoju naučnih i umetničkih dostignuća u oblasti obrazovanja i vaspitanja.

Nisu izostale ni druge nagrade pa je „Protino etno selo“ u Čumiću dobilo i nagradu Gradske turističke organizacije iz Kragujevca za najuređenije dvorište.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari