Parabola o Evropi i Romima (Parabola pala Evropa thaj Roma) 1 foto Snezana Lerh

Iz pozicije „iza slike“ * Kako se stvara identitetski romski aparat * Nukleus novog pokreta * Skupili se Srbin, Albanac, Bosno-Nemac i Engleskinja, dovoljno za vic

Četvrtak, 10. novembar

Pijem kafu ispred Kulturne stanice „Svilare“. Pomislih, ima raznih stanica. Na ovoj se čeka. Šta se čeka? Nešto što može da me izmesti u neku novu realnost. Razmišljam o postavci izložbe, o Vladanu, čoveku koji je sve to osmislio… „iza slike“. Srčem kafu, onako, za sebe i razmišljam šta je to unutra u galerijskom prostoru urađeno.
Nasleđena bespomoćnost ovakvih događaja uverava me, na osnovu već postojećih istorizacija i malobrojnih kritičkih pregleda izložbi umetnika Roma, da bi bilo neophodno u budućnosti analizirati, u kritičko polemičkom kontekstu kontradikcije evropskog sistema kulturnih vrednosti u prostoru dogmatske ideologije nacionalnih država i sve složenosti u njihovim interakcijama koje zamagljuju već zamagljeni privid umetnosti.

Koliko je izvesno realno da razmišljam o umetnosti Roma toliko ista ima političke uplive na recepciju moderne umetnosti. To je misao koju sam odložio, prosto nema smisla tako misliti pred samo otvaranje izložbe. Namera je da se izložbom otvori problem iz dosad slabo razmatranog rakursa, iz pozicije „iza slike“ – koncepta u prostoru revizije, koji sagledava konfliktni odnos antimodernističkog stava i izlagačke prakse moderne. Elitna likovna kritika imperativno zagovara skrivene korporativne ideje verujući da je trend ono što im garantuje legalitet a suštinski ih baca u galerijsku senku menadžmenta u umetnosti. U ovom slučaju, kad mislim na elitu, mislim na korporativne pakete artefakata koji nikog od zainteresovanih strana ne interesuju u estetičkoj ravni, već isključivo kao mera vrednosti. Umetnost i umetnička dela kao novac. Koliko je taj stav daleko od mene? Kad sam upisao likovnu akademiju mislio sam da je talenat ono što čini afirmaciju umetnosti…

Petak, 11. novembar

Za razumevanje ovakve umetničke postavke bitno je da ovaj filozofski pristup ne govori o jednoj jedinoj liniji razvoja umetnosti Roma na evropskom tlu. Hronološki pristup koji bismo pratili kroz dugu istoriju prisutnosti od 700 godina, tačnije od osnivača napuljske škole slikarstva Antonia Solaria lo Zingara, smekšao bi ovaj vrlo agresivan i preteći, domalo revolucionaran pristup koncepta izložbe, jer su moguće i mnoge druge i drugačije genealogije i naracije koje ovoga puta ne samo da nisu izostavljene nego su i akcentovane (instalacija Delaine le Bas „Moskva šnit, ili geopolitička apoteoza“). Hodam po galeriji i posmatram instalaciju umetnika Seada Kazanxhiu.

Značajn umetnici koji su unosili duh eksperimenta ali i veru u ideju progresa u domenu odnosa prema pikturalnosti, plastičkom znaku, formi, reprezentaciji, materiji, teorijskim modelima, sintezi svih vidova umetnosti, i ostalim elementima građenja umetničkog dela slili su se u instalaciju, skulpturu Seadovu. To postavlja i prvu i osnovnu premisu u galerijskoj prostoriji „iza slike“ posvećenoj nevidljivim umetnicima, nevidljivim u sadejstvu od sedam vekova ignorisanja postojanja pojma Umetnik Rom. Imam osećaj da je ovo umetničko delo posvećeno onoj armiji nepravedno sakrivenih umetnika, oduvanih u zaborav velom istorijske magle i tako volšebno sklonjenih sa scene, a koji su svojim eksperimentima i predanim radom u domenu umetnosti i zanatstva na evropskom tlu, upravo postavili temelje novog likovnog jezika u kontekstu evropske kulturne baštine. Uhvatili smo se vrlo odgovornog i teškog posla… hodam i pevušim, bezbrižan u prostoru rekonstruisanog pakla skrivenih artefakata.

Jedno od ključnih polazišta za postavku ove izložbe je koncept savremenosti, diskontinuitet sa nacionalnom umetnošću, kao i generisanje novih umetničkih jezika i ideologija unutar sociopolitičkog društvenog eksperimenta. Evropske tendencije ove izložbe autori su manifestovali kroz identifkaciju i podršku identitetskom romskom aparatu, a cilj je bio aktivno i programsko antagonističko, reafirmisano pozicioniranje umetnosti romskih stvaralaca spram dominantnih ideoloških modela u kulturi. Nije mi jasno kako se stvara identitetski romski aparat. Nije ni važno…

Subota, 12. novembar

Pre no što sam pao u san pomislih na sliku „Dante i Vergilije u paklu“ Ežena Delakroe, kojom je obeležen prelom između akademskog klasicizma i novog naziranja romantizma, a sve u službi slobodnog likovnog izraza. Rehabilitovao je boju i time nagovestio impresionizam. Koliko je Ežen imao vizije… o čemu je mislio ako je uspeo da apersonalizuje Bajronovo zlurado takmičenje sa prirodom i nagovesti Ota Milera. Direktan sudar prirode i transcedencije. U budućim zapisima zamišljam ovakav komentar o izložbi: „Determinisana istojiskim, političkim, sociokulturnim i umetničkim uslovnostima šire (evropske), ali i uže (srpske) sredine, izložba ‘Iza slike’ artikulisana je na prelazu između druge i treće decenije 21. veka. Zajedno sa kuratorom, kritičarem Vladanom Jeremićem, četvoro umetnika (Delaine le Bas, Zoran Tairović, Nihad Nino Pušija, Sead Kazanxhiu) bili su kreatori poetike i ideologije u prostoru revizionizma i činili nukleus novog pokreta. Reč je o antiestetičkoj teoriji zasnovanoj na istraživanjima istorijske materije misaonim eksperimentima, tj, primeni nauke o umetnosti u službi operativnih postupaka kroz koje se odvijalo paradigmatsko razaranje klasične forme istorije umetnosti. Takav tretman u oblikovanju ove izložbe predstavljao je subverziju dominantnih estetičkih i ideoloških matrica, implicirao subjektivne, provokativne, kritičke sadržaje i značio pobunu protiv zatečene situacije u evropskoj umetnosti, kulturi, društvu, politici“.

Ova izložba je registrom upisana u kosmičke zapise koji nisu priroda. Odoh na spavanje, nadam se da ću tamo pričati sa Danteom i Vergilijem.

Nedelja, 13. novembar

Ova izložba koja je postavila temelje tematu u prostoru revizionizma po svom karakteru je savremena, što je po shvatanjima „četiri evropska slikara“ moguće jedino ukoliko bi imala evropsku, odnosno svetsku i internacionalnu orijentaciju. Optimistično ja to zborim, pa svakako, četvoro slikara evropskih, Engleskinja, pa onda Nemac, sa sarajevskim genotipom, pa ja Srbin, evropejac, punopravno kad budemo primljeni u EU i Albanac. Uh kao iz nekog vica… skupili se Srbin, Albanac, Bosno-Nemac i Engleskinja, dovoljno za vic.

U limitiranom „galerijskom“ prostoru – „Svilari“, nije bilo moguće u potpunosti napraviti analizu svih ključnih pojava u artificijalnom aranžmanu. Takođe, prostor ne dopušta ni pravljenje elaboriranih i širih tematskih i problemskih celina ili grupisanje specifičnih umetničkih pojava i njihovo izdvajanje. I konačno, nije bilo moguće izložiti neka od ključnih dela iz ponude „četiri autora“, velikih formata, što se posebno odnosi na skulpture. Ideja postavke koja se nametnula prostornim ograničenjima jeste da se u izdvojenim prostorijama – „stanicama“ promocija svela na jednu premisu. Ona u simboličkoj ravni glasi – REVIZIJA ISTORIJE UMETNOSTI „IZA SLIKE“. To nije vic.

Ponedeljak, 14. novembar

Pravim pastu od celera, testenina sa Riblje pijace od Zuske. Bolja od Barilijeve. Stojim za šporetom i slušam vesti o ratu u Ukrajini. Imam vizuelizaciju lica ljudi nalik Pikasovoj „Gernici“. Dve teme mi na pameti, stradalništvo i krivica. Istorijski kontekst u kojem je nastao revizionistički prostor „iza slike“ obeležen je zbivanjima u svetskoj političkoj, duhovnoj i umetničkoj sferi koja se upravo reflektuje na sociopolitičke i kulturne prilike u evropskom ratnom okruženju (rusko-ukrajinski sukob) gde evropocentričnost umnogome određuje pozicioniranje zemalja EU frustriranih i opterećenih egzistencijom, energentima, nezainteresovanih za sopstveni status u kulturi i umetnosti. „Iza slike“ je prostor koji reafirmiše sve ono što se propustilo a nije se pominjalo čitavih sedam vekova i predstavlja izrazito kontroverznu, polemičku recepciju likovne kritike. Tako se u trećoj deceniji ovog veka otvara prostor „iza slike“ koji reafirmiše sve ono što je civilizacija uništila pravdajući se porazima stavljenim u vitrine pobednika, iako svi znamo da su to ostaci onog što je preživelo destrukciju. Neposredno prateći rad ovih protagonista, „četiri evropska slikara“, učestvujući u teorijskoj razradi njihovih poetika, Vladan Jeremić je kao „militantni“ kritičar umnogome doprineo konstituisanju ideologije „iza slike“ i njene artikulacije kao koherentnog pokreta. NJegova agilnost u promotivniom i organizacionom delovanju bila je ključna za realizaciju ovog programskog nastupa u galeriji „Svilara“.

Umesto estetske izložbe, izložba je svojevrsni indikator kritičkog mišljenja o estetici i etičkog stava umetnika, ujedno otkrivajući i njihov mentalitet. Na taj način, sistematski je podrivana morfološka i ideološka matrica visokomodernističke „slike svet“ vezane u paketu korporativne sinergije i sinekura sa Evropom, dakle korporativne umetnosti, a koja nema romski predznak u umetnosti, jer umetnost Roma nikad nije mogla da se transponuje u oficijelnu sferu kulture, društva i ideologije. Naslućujemo, umetnost romskih stvaralaca je subverzivna, ona nosi revolucionarni duh delovanja koji za osnovni postulat traži revizionistički prostor u kojem bi progovorila bez straha, mimikrije, bez arbitraže konzervativnih ideologija. Ključa mi voda, i pasta. Biće to dobar ručak. Gasim vesti. Barili je velika slikarka. E, draga Milena.

Parabola pala Evropa thaj Roma

Katar pozicija „palal pilta“ * Sar kerelpe identitetikano rromano aparato * Nukleusi pala nevo miškipe * Kidepe Srbikano manuš, Albanco, Bosanco, Germanikano manuš thaj Anglikani manušni pala asape

Žoj, 10-to novembri

Pijav kafava anglal Kulturaki stanica „Svilara“. Gindiv, si but stanice. Pe kaja trubul te adžukarelpe.So adžukarelpe? Vareso so šaj čhudelma ande varesavo nevo čačipe. Gindiv pala egzibicija, pala Vladane, pala manuš savo gindisarda pala sa… „palal pilta“. Pijav kafava, thaj gaja numaj pala mande gindiv so si goda ande galerijako than kerdino. Biažutipe gasave kerimatengo phenel mange, ande relacija pala istorizacije save egzistirin thaj ande relacija pala crra kritike egzibicijengo e rromengo save si artistura,kaj trubul ande avutni vrama te kerelpe analiza, ande kritikano-polemikano konteksto kontradikcijako europake sistemosko kulturake barvalipengo ande relacija pala dogmatikani ideologija nacionalne themengo thaj sa barvalipa ande lenge interakcije save phanden jakha save či den te dikhelpe nadikhipasko arto.

Gaći si realno te gindiv pala arto e rromengo gaći si realno te gindiv pala politika thaj laki recepcija pala moderno arto. Goda si gindipe savo čhudem pe rig, naj lačhe thaj ni dikhav sose trubuv te gindiv pala goda maj anglal deso putarelpe e egzibicija. Kamav te e egzibicijasa putarav problemo katar na dikhindo rakurso,andar i pozicija „palal i pilta“-koncepto kaj kerelpe revizija, savo dikhel konfliktno relacija anti-modernistikane gindimasko thaj egzibicijake praksako katar i moderna. Elitnikani piltomaski kritika kamel korporativne ideje kamipasa kaj si o trendo goda so del garancija pala legaliteto pal pe aver rig čhudel len ando menadžmento e artosko. Ande kava kazo, kana gindiv pe elita, gindiv pe kororativne paketura artefakturengo save khanikas katar zainteresuime riga na interesuil po estetikano levelo, len intersuil sar kvaliteto.

Arto thaj artistikane keripa sar love. Gaći si gasavo gindipe dur mandar? Kana dijem te sićov artistikani akademija gindisardem kaj si o talento goda so kerel afirmacija pala o arto.

Paraštuj 11-to novembri

Pala xaćaripe gasave artistikane egzibiciako vasno si te kava filozofikano gindipe na vakarel pala jekh linija buxljarimaski artoski e Rromengi ande Europa.

Hronološko dikhipe pala savo trubus te džas trujal lungo istorija katar efta-šela breša, te avas maj klare, katar e vrama kana si kerdini škola ando foro Napulj pala piltaripe savo kerda Antonio Solaria lo Zingara, kama kovljarela kava but agresivno thaj zala agresivno gindipe pala koncepto egzibiciako, godolese šaj kerenpe vi but aver genealogije thaj naracije save, kava drom, naj numaj čhudine pe rig deso si vi akcentuime (instalacija Delaine le Bas „Moskva šnito, vaj geopolitikani  apoteoza“). Phirav pi galerija thaj dikhav artistikane instalacije artistosko savo akharelpe Sead Kazanxhiu.

Importante artistura save dije duho eksperimentosko vaj vi i pakiv ande ideja pala progreso ando fremo relacijengo pala pikturaliteto, plastikano semno, forma, reprezentacija, materijali.teoretikane modelura, sinteza pala svako fela artoski, thaj aver elementura keripasko artistikane kotoresko teljarde sa khetane ande instalacija,ande Seadoski skulptura. Goda kerel angluni thaj fundoni premisa andi galerija „palal pilte“ save si kerdine ando anav nadikhimaske artisturengo, nadikhimaske pala efta šelberšengo(vekura) gaći khonik ni tromal te phenel kaj si vi artistura save si Rroma. Xaćarav kaj si kava artistikano kotor kerdino ando anav godole armijako garavdine artisturengo, save si čhudine ando bistaripe thaj čhudine katar i scena save pire eksperimenturenca thaj barvale bućarimasa ando domeno artosko ande Europa, kerde fundo neve piltarimaske čhibako ando konteksto europake kulturake barvalimasko. Astardam bari thaj phari bući… phirav thaj gilabav, lokho ande galerija pala garavdine artefaktura. Jekh katar maj importantne areslipa pala keripe kadale egzibicijako si koncepto adjivesutnosko, diskontonuiteto nacionalne artosa sar vi keripe neve artistikane čhibako thaj ideologija andral sociopolitikano societatosko eksperimento. Europaki tendencija kadale egzibicijako e autora manifestuisarde maškar identifikacija thaj žutipe identitetoske rromane aparatoske, pal ares sasa aktivno thaj programsko antagonističko, reafirmisano pozicioniripe artosko romane autorengo kontra dominante ideologikane modelura andi kultura. Ni xaćarav sar kerelpe identitetosko rromano aparato.Naj mange importantno.

Savato, 12. novembri

Maj anglal deso pelem ando suno gindisardem pe pilta „Dante thaj Vergilije po majbilačho than“ Ežena Delakroe, savasa si vazidino  opre phagavipe maškar akademikano klasicizmo thaj nevo avutno romantizmo sa po drom te arakhelpe lačho drom pala piltaripe. Vov kerda rehabilitacia pala kolori thaj gaja phenda kaj ka avel impresionizmo. Gaći e Eženes sasa vizija… pala soste gindisarda kana kerda apersonalizacija Bajroneski bilačhimaski kompeticija naturasa thaj te kerel drom pala Oto Miler. Direktno phanglipe maškar natura thaj transcedencija. Ande avutne ramosaripa gindiv gasavo komentari pala egzibicija: „Determinišime historikane, politikane, sociokulturake thaj artistikane kondicijenca buxljaren: (Europake) vaj vi maj sane (Serbikane) thana, egzibicia „Palal pilta“ artikulišime si pe granica maškar dujto thaj trito dekada ande 21-to šelbrešengo. Khetane e kuratorosa, kritičaresa rajosa Vladanesa Jeremićesa.Štar artistura: (Delaine le Bas, Zoran Tairović, Nihad Nino Pušija, Sead Kazanxhiu) sesa kreatora pala poetika thaj ideologija pe lemaja (umalina) pala revizionizmo thaj kerde nukleus neve miškipasko. Vaćarav pala anti-estetikani teorija savi si kerdini pe rodipa historikane materijake gindimaske eksperimenturenca. Goda si sikavipe pala arto ando serviso operativne aktiviteturengo maškar savo si kerdino paradigmatikano phagavipe klasikane formako pala artoski istorija. Gasavo tretmano ando keripe kadale egzibicijako prezentuisarda subverzija dominantne estetikane thaj ideologikane matricako, vazda opre subjektivne, provokativne, kritikane kontentura thaj vazda opre ideologikani matrica, kerda implikacija pala subjektivno, provokativno, kritikano kontento so sasa semno pala revolucija kontra gasavi situacija ande europako arto,kultura,societato thaj politika“.

Kaja egzibicija registrosa si semnisardi ande kosmikane ramosaripa save naj natura. Džav te sovav, paćav kaj gothe ka vaćarav e rajenca save akharenpe Dante thaj Vergilije.

Kurko, 15-to novembri

Kaja egzibicija kerda fundo pala revizionizmo pal pire karakterosa si akanutni vramaki. Gindimasko štar europake piltarengo opre phendino šaj te kerelpe numaj te e egzipicija si europako, saste themesko thaj maškarthemutno karakteri. But sem optimistično,štar europake piltara, andar Anglia, Germania saves si Sarajevosko genotipo, me savo sem andar e Srbija, Europako manuš, egalutno averenca kana das ande EU thaj jekh Albanco. Kava si sar andar varsesavi paramiča pala xasape… ćidepe jekh Srbo, Albanco, Bosniako-Germano thaj Anglikani manušnji dosta pala vico.

Ando limitirime „galerijako“ than – „Svilara“naj sasa šaipe te kerelpe sasti analiza pala sa šerutne fenomenura ande artificijelno aranžmano. E galerija ni del te kerelpe elaboracija thaj buxle tematikane fremura vaj keripe grupengo pala specijale artistikane fenomenura thaj lengo čhudipe pe rig. Thaj, maj palal naj sasa šaipe te ande egzibicija den varesave importante artistikane keripa (pilte) štar „autorengo“ bare formaturengo thaj kate specijalno gindiv pala skulpture.

Ideja egzibicijaki saves si limito godolese kaj si e galerija xarni si te ande separatne thana – „stanice“ e promocija xarnili pe jekh premisa. Pe simboličko levelo e premisa si: REVIZIJA ARTOSKE ISTORIJASKI „PALAL PILTA“. Kava naj vico.

Luj, 14-to novembri

Kerav pasta katar o celeri, testenina katar Mačheski pijaca katar jekh Zuska. Maj lačhi si deso goja savi si kerdini katar e Barili. Ačhav anglal o šporeti thaj ašunav nevimata pala maripe ande Ukrajina. Si man dikhipe mujengo e manušengo sar Pikasoski pilta „Gernika“. Duj teme si ande mori gođi:stradija thaj doš. Historikano konteksto ande savo si bijandino revizijako than „palal pilte“ semnisardo si godolesa so sasa pe sasti lumjaki politikani, duhovno thaj artistikani sfera save keren refleksija pe socio-politikane thaj kulturake trujalipa ande europako maripasko trujalipe (rusko-ukrajinako konflikto) kaj europake-centrikane keren drom pala pozicija themeski EU.

Historikano konteksto ande savo si bijandino revizionizmo pala egzibicija „palal pilta“semnisardo si aktiviteturenca pe saste-lumjaki, duhovno thaj artistikani sfera savi reflektuilpe pe sociopolitikane thaj kulturake šanse ande europako maripasko trujalipe (rusikano-ukrajinako maripe) kaj eurocentrikanipe kerel drom pala dromaripe themengo save si EU thaj save si frustririme egzistencijasa, energenturenca,save si na-zainteresuime pala korko statuso ande kultura thaj arto. „Palal pilta“ si than savo kerel reafirmacija pala sa goda so muklape thaj pala so či phendape khanči efta šel-brešengo thaj sikavel kontraverza, polemikani recepcija piltarimaske kritikako.

Gaja ande trito dekada kadale šel-brešengo putarel than „palal pilta“ savi kerel reafirmacija sa goda so e civilizacija phađarda xasaripasa save si thodine ande vitrine godolenge save marde. Kana dikhas bućaripe kadale protagonisturengo, „štar europake piltara“ lethanimasa ande teoretikani bući lenge poetikengi. Vladan Jeremić sar „militantno“kritičari kerda drom pala ideologija savi akharelpe „palal pilta“ thaj laki artikulacija sar zuralo miškipe. Leske zurale aktivitetura ande promocija thaj organizacija kadale programosko ande galerija „Svilara“.

Andothan estetikane egzibicijako, egzibicija si indikatori kritikane gindimasko pala estetika thaj etikano gindipe artistosko so maj dur phenel pala lengo mentaliteto. Gaja sistematikane si mudardino morfološko thaj ideološko matrica moderne „them piltako“ savi si phandini ando paketo korporativne sinergijako thaj sinekurako Europasa, korporativno arto,kas naj agla-semno rromano arto,godolese kaj rromano arto čikana našti kerda transpozicija ande oficijelno sfera e kulturaki, societatoski thaj ideologijaki. Xaćaras, arto rromane artisturengo si subverzivno, gasavo arto inđarel pesa revizionizmo ande savo rromane artistura šaj vakaren bi- darako. bi-mimikrijako, bi-arbitražako konzervativne ideologijengo.

Morro paj phabol thaj e pasta.Ka avel lačho xabe. Mudarav e nevipa pe televizija. E Barili si bari piltorka. Eh, kamlije Milena.

Ovaj tekst je nastao u okviru projekta „Mi, Romi“ koji se sufinansira sredstvima iz budžeta Republike Srbije, Ministarstva za kulturu i informisanje.

Parabola o Evropi i Romima (Parabola pala Evropa thaj Roma) 2

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari