Jedna od mera za smanjenje javne potrošnje jeste i preporuka Aleksandra Vučića, predsednika Vlade, koju je uputio funkcionerima da se odreknu viška funkcija, odnosno više plata. Ova inicijativa naišla je na odobravanje javnosti.

Istovremeno, ova preporuka nam govori da je Srbija zaista u velikoj moralnoj krizi. S obzirom na to da je premijer, istovremeno, i glavni koordinator za borbu protiv korupcije, trebalo bi da insistira na primeni Zakona o Agenciji za borbu protiv korupcije, kojim je broj funkcija ograničen. Umesto preporuke uputnije bi bilo da se zalaže za striktnu primenu tog zakona, jer zakon bi trebalo da ima jaču snagu od bilo čije preporuke.

Iskustvo nam govori da posle svakih izbora dolazi do grabeži i otimačine pri raspodeli dobro plaćenih funkcija. Funkcionerima je mandat oročen i nikada unapred ne znaju da li će na tim mestima ostati do kraja mandata, kao ni da li će kasnije biti reizabrani, zbog čega odmah na početku vladanja gledaju da se „ufoteljaju“ na više mesta. Na kraju mandata, kada sabiramo i oduzimamo rezultate i obećanja, utvrdimo da im se rezultati rada najbolje vide na njihovom imovnom stanju. Shvatimo da promene nakon izbora, u stvari, nastupaju za funkcionere a ne nas građane. Mi služimo samo za glasanje!

Funkcioneri obmanjuju javnost prijavljujući samo osnovnu platu kao veoma skromnu, dok ostala primanja kriju. Plata iliti zarada je novčani iznos koji se dobija za obavljen rad i vreme provedeno na radu. Ukoliko se ne ide na posao, ne dobija se ni plata, ni zarada, nego naknada plate. Naknada plate prima se za tačno određene situacije, odnosno isplaćuje se zbog privremene sprečenosti usled bolesti (bolovanja), neraspoređenosti ili privremene udaljenosti sa posla. Drugim rečima, isplata osnovne plate za nerad, svakako i uvek, protivna je zakonu, osim kada su u pitanju porodilje zbog zaštite majčinstva i dece.

U Zakonu o Agenciji za borbu protiv korupcije, koji je stupio na snagu još 2010. godine, propisano je da je broj funkcija ograničen, odnosno da funkcioner mora da se odluči samo za jednu funkciju koju će obavljati, dok mu je za obavljanje neke druge potrebna saglasnost Agencije. Od tada su prošle četiri godine i uprkos zakonskom ograničenju mi još uvek imamo funkcionere koji obavljaju više funkcija, neki i bez saglasnosti Agencije. Umesto da budu kažnjeni i javno prozvani, oni se preporukom umoljavaju da se odreknu neke funkcije. Oni, zapravo, ne rade ali su na platnom spisku. Ili na jednom mestu rade a platu primaju na drugom. Mnogo zaduženja a odgovornosti nimalo. Nezakonito, ali deluje.

I zato je moguće da neko, istovremeno, bude i narodni poslanik, i generalni direktor javnog preduzeća, i član dva nadzorna odbora, i da prima platu na svim mestima za nerad. I zato je moguće da državne firme posluju sa ogromnim gubicima a njihovi direktori i dalje ostaju sa ogromnim platama. Dakle, imamo situacije da zaposleni idu na posao i rade a ne primaju platu, i da su neki „počašćeni“ sa više funkcija koje ne postižu da obavljaju zbog preklapanja ali primaju platu. Sve ovo moguće je zato što zakon krše upravo oni kojima su građani dali poverenje da brinu o sprovođenju i primeni zakona.

Autorka je predsednica Sindikata pravosuđa Srbije

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari