Ruža Ćirković MEHTA: Da ne bi Zubina Mehte i novogodišnjeg koncerta iz Beča prespavala bih (beslovesno srećna u neznanju), zajedno s Evropom, veliki odlazak (dolazak) Rumuna i Bugara. Ne bi me se toliko dojmilo, što bi rekli još nesrećniji Hrvati. Ovako sam tek 1.januara u podne spoznala svu dramu nas koji smo ostali.

Ruža Ćirković MEHTA: Da ne bi Zubina Mehte i novogodišnjeg koncerta iz Beča prespavala bih (beslovesno srećna u neznanju), zajedno s Evropom, veliki odlazak (dolazak) Rumuna i Bugara. Ne bi me se toliko dojmilo, što bi rekli još nesrećniji Hrvati. Ovako sam tek 1.januara u podne spoznala svu dramu nas koji smo ostali. Ispalo je da razmere njihove sreće što su tamo primljeni nisu ni blizu razmerama naše nesreće što smo ovamo ostali. Ispalo je da više nije toliki uspeh otići u Evropu, koliki je neuspeh ostati van nje. Ispalo je da se ne dobija toliko kartom u pravcu Brisela, koliko se gubi ako ostanete na peronu. Sve sam to shvatila tek kad im je Zubin Mehta poželeo dobrodošlicu. Nisam ni opazila na kome je to jeziku bilo. (Ua, Mehta ne zna bugarski!) Sažalilo mi se nešto, eto. Meni kojoj su se na glavu popele EU-misionari sa prebrojavanjem hiljada i hiljada stranica koje treba da usvojimo, implementiramo, sprovedemo, usaglasimo, pošto ih, ovako nepismeni, prevedemo. Meni koja ne mogu da podnesem Evropu bez alternative.
Dakle, tek sam sve to k srcu primila tek kad se u celu stvar umešao Mehta. Samo nam je falilo da nbam on staje na žulj. Tek sam tad počela da tragam ya odgovorima na pitanja: 1. Zašto je članstvo u EU toliko važno? 2. Kako su Rumuni i Bugari tamo stigli pre nas? 3. Zašto smo mi ostali?
Pošto je Nemačka najmoćnija zemlja EU, a sad će šest važnih meseci njome i predsedavati, bacim se na nemačku štampu. Da vidim šta oni kažu o stanju u kome je Rumune i Bugare dočekala Evropa i o načinu na koji ih je dočekala. Evropa je umorna i konfuzna, a Rumune i Bugare je dočekala bez oduševljenja, čak i bez graničnog slavlja. Apatično. Svaku novopridobijenu državu Brisel više ne smatra za uspeh, nego za usud.Evo šta o toj EU-Evropi kaže nemački „Velt“: „Gotovo sve u njoj je nejasno. Niko odlučno ne može da kaže, gde su tačno njene granice. Niko ne zna ko na kraju treba da tamo da pripada, a ko ne treba ni u kom slučaju. Evropa sigurno ima nešto sa hrišćanstvom i Zapadom – ali nije sigurno da li je hrišćansko-zapadna. Nesigurno je takođe da li će biti kraja procesu ujedinjenja, postoji li neki cilj, finalizacija. Država, savez država ili nešto treće“. I što je još gore, Evropa je izgubila viziju. Što je ojačalo evroskeptike koji s pravom tvrde da se više ne prepoznaje DUHOVNA nit koja države čini prirodnim kandidatima za članstvo, a predstavlja raison d’etre briselske Evrope. Ove će godine EU proslaviti 50 godina od Rimskih ugovora država koje su tada znale ZAŠTO. E, pa da vam kažem, oni razlozi koji su osnivače današnje EU naterali u taj savez, danas 50 godina posle važe i za Srbiju. Ako su Nemačka i Italija u Rimskim ugovorima potražile skrovište od svoje neposredne prošlosti i problema koje im je ona ostavila, Srbiji bi danas EU trebalo da bude utočište iz istog razloga, beg od Kosova, Haga, crnogorske frustracije, jugonostalgičarske opsesije. Ako drugi ne znaju tačno zašto tamo žele, mi znamo zašto tamo moramo.
Ruku biste u vatru stavili da Rumuni i Bugari ne mogu ekonomski biti spremniji za Evropu od nas. A – jesu. Skroz su, pravo da vam kažem, nespremni, a ipak spremniji od nas. Bar kad su makroekonomski pokazatelji u pitanju. Imaju veći bruto društveni proizvod po stanovniku, manju inflaciju i još manju nezaposlenost. Ako vam je to dovoljno. Teško je naći podatke načinjene po istoj metodologiji radi što uverljivijeg poređenja. Ali podaci Bank Austria Creditanstalt za 2005. godinu otprilike su takvi. Po njima: BDP po stanovniku Rumunije je 3660 evra, Bugarske 2780, Srbije 2560 evra. Neću ja da gledam hrvatska posla, ali Hrvatska ima 6970 evra po stanovniku. I katolička je. A ostala je sa nama. Ima i ona more, ali nije Crno more. Tik uz Rusiju. Uporedite i rumunske i bugarske podatke o cenama na malo i nezaposlenosti sa našima: inflacija 2005. iznosila je 9 odsto za Rumuniju i 5 odsto za Bugarsku, a stopa nezaposlenosti 5,8 odnosno 11,5 odsto. Dakle, čak i ako zanemarimo politiku, ostavili su nas po mnogo čemu iza sebe. Sem po platama. Tu ih tučemo.
CEFTA: Rumuni i Bugari će evropsku ekonomiju uvećati za 1 odsto, a broj stanovnika za 6 odsto. I pri tome staru Evropu teško da će Bugari podmladiti. Sa padom nataliteta i prosečnom starošću od 40,8 godina (za mrvu stariji od nas), Bugari su po starosti plasirani samo iza Monaka (45), Italije(41) i Nemačke (41). Mada i oni sa padom nataliteta, Rumuni su znatno mlađi – 36,10 godina. Ovim demografskim činjenicama valja obazrivo rukovati. Iako po statističkim kriterijumima spadaju u veoma star narod, Bugari neće Evropu podmladiti u proseku, ali je pretećim odlivom mladog stanovništva, mogu na sopstvenu štetu i štetu svoje ekonomije, podmladiti u pojedinostima.
Povucite strelice od Bukurešta i Sofije ka glavnim gradovima novih rumunskih i bugarskih EU partnera, pa onda povucite strelice od Beograda ka gradovima novih-starih srbijanskih CEFTA partnera, videćete da se Rumuni i Bugari kreću ka gore, ka bogatom severu, a mi na dole, ka siromašnom jugu. I kad sam taman htela da se načisto zarozam nad našom tužnom sudbinom, malo mi je bio Mehta, nego evo ga i Vlada Gligorov, autor Čedinog načisto liberalnog ekonomskog programa: navodno su i standardi CEFTA morali da budu sniženi kako bi Srbija mogla unutra. Ni tamo, navodno, nismo pristali. Nego tek uz protekciju. Možeš misliti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari