Odnosi između Kine i Latinske Amerike i Kariba su paradoksalni. Dok je u proteklih nekoliko godina, bilateralna trgovina rasla i diplomatski odnosi jačali, između dva regiona i dalje postoji nedostatak razumevanja, a u nekim slučajevima dolazilo je i do rasta tenzija. Dva su aspekta tog paradoksa.

Odnosi između Kine i Latinske Amerike i Kariba su paradoksalni. Dok je u proteklih nekoliko godina, bilateralna trgovina rasla i diplomatski odnosi jačali, između dva regiona i dalje postoji nedostatak razumevanja, a u nekim slučajevima dolazilo je i do rasta tenzija. Dva su aspekta tog paradoksa. Prvo, mnoga kineska preduzeća, posebno ona iz sektora proizvodnje osnovnih proizvoda kao što su soja, meso, gvožđe, čelik, bakar i ulje, pokrenula su aktivnosti u Latinskoj Americi, bilo kroz direktne investicije ili kroz kupovinu proizvoda ili kompanija. I kompanije iz Latinske Amerike, kao što su Gruma, Modelo, Embrajer, Marko Polo i Embrako, doduše u nešto manjoj meri, uspešno su ušle na kinesko tržište. Uprkos tome, Latinska Amerika ostaje sporedan privredni i trgovinski partner Kine. U 2006. godini Latinska Amerika i Karibi imali su udeo u ukupnom izvozu Kine od 3,7 odsto, a udeo od 4,3 odsto u ukupnom uvozu. Ali bilateralna trgovina raste po impresivnim stopama s obzirom na to da je kineski izvoz porastao za 24,8 odsto, a uvoz za 23,9 odsto od 1995. do 2006. Zaista, za praktično sve države Latinske Amerike, Kina je jedan od deset glavnih trgovinskih partnera (u nekim zemljama na drugom mestu) sa stopama rasta razmene daleko iznad rasta ukupne trgovine. Čak i sa karipskim državama i državama Centralne Amerike, od kojih neke nemaju diplomatske odnose s Kinom, trgovina je bila na zavidnom nivou. Drugo, snažan kineski prodor na tržišta SAD i Evropske unije u mnogim slučajevima je istisnuo konkurenciju iz Azije i Latinske Amerike. Recimo, kada je reč o tržištu SAD, udeo uvoza iz Latinske Amerike od oko 17 odsto nije rastao od 2000. Zapravo, veliki proizvođači iz Argentine, Brazila i Meksika suočili su se sa padom udela u ukupnom uvozu SAD, dok je udeo uvoza iz Kine sa tri odsto u 1990. godini skočio na 16 odsto koliko je zabeležio u 2006 godini.
Kina predstavlja i snažan ideološki izazov za region, posebno za status kvo u ekonomskoj politici koji promoviše većina multilateralnih institucija još od osamdesetih godina. Kina se izgleda uklapa u profil „najgoreg studenta koji dobija najbolji posao“, s obzirom na to da njen BDP po glavi stanovnika raste, pod „ideološki pogrešnim“ uslovima, 17,3 puta brže nego u Latinskoj Americi u periodu od 1980. do 2005. Nasuprot većem delu Latinske Amerike, javni sektor Kine je sveprisutan, izražen kroz direktno vlasništvo ili kontrolu inicijativa u privatnom sektoru. Nisu liberalizovana tržišta rada i proizvoda, a drži se striktna kontrola deviznog kursa. Takođe, Kina razvija petogodišnje planove, a u mnogim slučajevima, kao što su nauka i tehnologija, planove koji premašuju 15 godina. Uprkos tome, sa jeftinom radnom snagom i brzim tehnološkim rastom, Kina je stekla veću izvoznu konkurentnost u odnosu na Latinsku Ameriku, koju je još od 2000. rasporedila na nekoliko ključnih sektora, kao što su proizvodnja prediva i tekstila, elektronika i nameštaj.
Dok Kina izvozi proizvode na višem tehnološkom nivou, Latinska Amerika i dalje izvozi osnovne proizvode sa minimumom dodate vrednosti. Kina predstavlja veliki izazov i za zemlje, kao što je Brazil, koje su do sada ostvarile značajan trgovinski suficit. Deljenje latinoameričke države na „pobednike“ i „gubitnike“ nema smisla. Osim što uvozi osnovne proizvode, Kina i izvozi industrijske proizvode širom regiona. Prema podacima Poslovnog saveta Brazila i Kine, Brazil će prvi trgovinski deficit u razmeni sa Kinom zabeležiti već ove godine, uprkos tome što je povećao izvoz minerala i poljoprivrednih proizvoda. Centralna Amerika i Meksiko imaju deficit u razmeni s Kinom već godinama, a odnos uvoza i izvoza Meksika u razmeni s Kinom prošle godine je iznosio 16:1.
Države Latinske Amerike zato bi imale korist od otvorene, neideološke i kritične analize iskustva u razvoju u proteklih nekoliko decenija. Potrebno im je i efektivno zbližavanje, koje ide iznad nivoa diplomatije i koje podrazumeva veće investicije u bilateralne institucije. U suprotnom, odnosi između Kine i Latinske Amerike biće daleko od harmoničnih iako njihov značaj nastavlja da raste.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari