Antić: Srbi su dominantno prozapadna nacija 1Foto: FoNet/Ognjen Stevanović

Istoričar Čedomir Antić peti je gost nove emisije našeg centra „Pola sata Demostata“, koju vodi naš glavni urednik Zoran Panović, a koju možete pratiti na našem Jutjub kanalu.

Na pitanje da li je Srbija definitivno izgubila svoje nekadašnje prozapadne pozicije i saveznike, ili je moguće rekontruisati tu vrstu kapitala koju je nekada imala, Antić odgovara da saveznike određuju prilike, te da „ako želite saveznike, morate znati šta želite“.

– U vreme kada se Srbija borila za nacionalno oslobođenje, ujedinjenje, tada je imala saveznike. Neki od njih su bili na zapadu. Nije to trajalo dugo, ali, u ključnim trenucima, imala je zapadne saveznike. Sada, u situaciji u kojoj je Srbija prilično pasivna i nema mnogo mogućnosti da deluje u spoljnoj politici, u uslovima velikih podela u svetu, veliko je pitanje zašto njoj trebaju saveznici. Dakle, Srbija se izjasnila više puta na izborima da želi da bude deo Evropske unije. Čak je i Socijalistička partija Srbije posle „Dejtona“ tvrdila da je EU njen krajnji cilj. To je cilj našeg regiona, ako ćemo tako – navodi Antić.

Ipak, on ukazuje da Evropska unija objektivno ne želi da se dalje širi, te da kada je mogla – nije htela.

– Međutim, mi smo dominantno prozapadna nacija. Što, naravno, ne znači, gde su mnogi antropolozi u pravu, da mi nemamo posebnosti koje moramo da negujemo. Čak neke posebnosti koje hoćemo da menjamo, mi moramo da (ih) menjamo znajući za njih. Ne kao što je to bilo u devetnaestom veku, kad je većina naroda bila nepismena, silom vojske, crkve ili prosvete. Tako da, mi saveznike imamo, ali pitanje je zašto – kaže Antić.

Upitan kako bi on probao, kada bi ga hipotetički uzeli za savetnika, da racionalizuje i unapredi odnos Srbije sa zapadnim svetom, on odgovara da je taj odnos moguće unapređivati na dva načina: jedan primenjuje naša sadašnja vlada, a on je ekonomski – ekonomsko uključivanje, integracija i razmena, od robe i kapitala, do ljudi i kulture.

– Drugo pitanje je zajednica vrednosti. Kako možemo da ostvarimo zajednicu vrednosti, ako neko bombarduje Srbiju zbog otimanja teritorije na kojoj živi milion i šesto hiljada Albanaca, a onda opet bombarduje Srbe zato što hoće da teritoriju na kojoj živi milion i četristo hiljada Srba, a to je Republika Srpska, ili još 300.000 Srba, a to je Republika Srpska Krajina – hoće, ne samo da ih spreči da se osamostale, već da ih spreči da imaju autonomiju – pita Antić.

Na pitanje da li oseća opasnost da srpski narod sa svojom istorijom, tradicijom i kulturom, može da uđe u zamku da na osnovu traume NATO bombardovanja, počne da gradi jedan sasvim novi identitet, gde će bombardovanje biti čvorna tačka i vrsta organskog antizapadnjaštva, Antić odgovara da veruje da neće, jer smatra da je to pre svega površna stvar.

– Prvo, većina Srba sebe doživljavaju kao zapadnjake i naš najveći problem je što mi to nismo. Taj uticaj osmanskog, pre toga vizantijskog, on postoji u nama i mi često negiramo tu realnost. Mi sad ne možemo da menjamo ljude kao što smo (ih) menjali u devetnaestom veku. Znate po čemu vidite da tu nema problema? Nema incidenata. Dakle 1999. i 2000.

Izvor: Demostat

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari