Pretplatom se finansiraju reprize i politička propaganda na RTS-u 1foto FoNet RTS

Osnovna delatnost RTS, koja je propisana Zakonom o javnim medijskim servisima, a koju finansiraju svi građani putem pretplate je “proizvodnja, kupovina, obrada i objavljivanje radio, televizijskih i multimedijalnih, naročito informativnih, obrazovnih, kulturno-umetničkih, dečjih, zabavnih, sportskih, verskih i drugih sadržaja”.

Između ostalog, RTS ima obavezu da unapređuje opšte i zdravstveno  obrazovanje, edukuje u vezi sa zaštitom životne sredine, kao i da razvijanja kulturu, umetničko stvaralaštvo i medijsku pismenost stanovništva”.

Demostat je, podsetimo, na uzorku od 1.200 građana letos uradio istraživanje javnog mnjenja o poverenju u RTS, u okviru šire analize poverenje u institucije, koje je pokazalo da čak 39 odsto građana uopšte ne veruje, 28 odsto nema ni pozitivno ni negativno mišljenje, a samo 30 odsto ima potpuno poverenje u rad Javnog medijskog servisa.  

“Koplja” se uglavnom lome oko informativnog programa, a RTS je na meti kritika zbog naklonosti vladajućim strukturama, dok se o ostalim programskim sadržajima manje govori.

– Mislim da većini građana nije problematična zakonska odredba prema kojoj svi moramo da finansiramo postojanje i rad RTS-a. Ono što je većini građana i te kako problematično je to što ovo finansiranje doživljavamo kao bacanje para –  kaže za Demostat, Slobodan Prvanović, istraživač u Institutu za fiziku u Beogradu.   

On dodaje: “Malo je segmenata rada RTS-a gde se za program može reći da nije katastrofalan. Ipak, najvažniji je informativno-politički deo gde je RTS preuzeo ulogu partijskog propagandnog servisa vladajuće stranke i satelita. Često informativne emisije RTS-a deluju kao da izveštavaju sa Marsa, gde se ništa ne dešava, a ne iz Srbije gde je u toku dramatično upropšćavanje i ugrožavanje i države i institucija i građana, a o čemu RTS ne obaveštava gledaoce”.

– Rad RTS-a predstavlja uvredu za sve koji ga finansiraju, pri čemu nikako ne treba smetnuti sa uma i to da je u mnogo čemu protivzakonit – smatra Prvanović

Svi gledaoci, bez obzira da li žive u gradovima ili ruralnim delovima Srbije, nezavisno od obrazovnog nivoa, starosti ili  političkog opredeljenja imaju pravo da dobiju sadržaje koji ih interesuju. Činjenica je da najveći broj gledalaca bira domaće serijske programe, tako da koliko god puta da se prikazuju, pretplatnici će ih  gledati, pa će biti i tolerantni, neretko i nostalgični  prema beskrajnom ponavljanju istih sadržaja.

Prema istraživanju agencije Nielsen Audience Measurement od prošle godine  serija „Pozorište u kući “ rekorder je po broju repriziranja, jer je emitovana  ukupno 14 puta, na drugom mestu našao se „Vruć vetar“, koji je u poslednjih 17 godina prikazan12 puta. Treće mesto dele serije koje su u istom periodu reprizirane po 10 puta, a to su „Bela lađa“, i „Srećni ljudi“.

Slobodan Prvanović ne misli da RTS ponavlja pomenute serije samo zato što ih gledaoci vole.

– Razlog zašto se na RTS-u po ko zna koliko puta vrte iste serije i zašto nema onih sadržaja koji zanimaju većinu gledalaca možda treba tražiti u nesavesnom poslovanju ove medijske kuće. Upravni odbor RTS-a bi morao ozbiljno da prostudira finansijsko poslovanje i ustanovi da li ima propusta ili, eventualno, zloupotrebe sredstava – upozorava Prvanović.

Da bi informativna i obrazovna funkcija Javnog servisa trebalo da bude u fokusu, smatra i politikolog Cvijetin Milivojević, posebno što se  konkurencija bavi produkcijom nekih zabavnih sadržaja, koje RTS ne može ili joj i ne priliči da proizvodi. U prilog „odbrane“ Javnog servisa Milivojević navodi da „treba biti pošten i reći i da RTS ne može sve da postigne, ali  upravo zato su na osnovu predloženih programskih projekata, neke televizije dobile nacionalne frekvencije, koje takođe pripadaju svim građanima Srbije. Njihova odgovornost se ne traži, a oni svoj prostor koriste za neprimerene sadržaje“.

On smatra da je Radio televizija Srbije  u poslednje vreme napravila  zanimljive serije koje su obrađivale istorijske teme, kao i neke koje su moderne i u formi trilera i akcija. Ipak, preovlađuju reprize koje stalnim ponavljanjem vređaju i zaglupljuju gledalište, uz opasku da to odgovara samo autorima i učesnicima koji po ko zna koji put dobiju tantijeme. S druge strane, Milivojević kritikuje neodgovoran i aljkav odnos prema arhivi, jer nisu digitalizovane i sačuvane neke divne serije iz sedamsedetih.

–  Meni je odsustvo sportskih prenosa veoma bolna tema. Zaista je neobjašnjivo da se emituju pres konferencije Aleksandra Vučiča, koji se skoro svakoga dana obraća građanima, što se u normalnim zemljama dešava jednom ili dva puta godišnje, a da pri tome nema prenosa važnih  utakmica, pa ni Grend slema. Izjave ministara koji obilaze fabrike moraju da gledaju građani kojima nisu dostupni prenosi Prve fudbalske lige Srbije – kaže Milivojević uz napomenu da su „naši sportisti divni mladi ljudi koji su najbolji ambasadori, a njihovi nastupi više čine za našu zemlju od kompletnog Ministarstva inostranih poslova“. Odsustvo ovih programa je ne samo sramota, već je i u nedosluhu sa Zakonom, ali stav o radu RTS Milivojević, ipak, završava  time da je informativna funkcija, na žalost, najslabija tačka javnog servisa.

– RTS je privilegovana jer građani moraju da plaćaju pretplatu. Ne možete da birate da li ćete plaćati ili ne, a pri tome ih Javni servis jednostavno ne obaveštava, krije informacije od značaja za javnost i istovremeno obavlja propagandu za vladajuću partiju, zaključuje sagovornik Demostata.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari