Voštinić: Ne treba nam zajednička lista opozicije 1Foto: Privatna arhiva

Zajednička lista je svesno legitimisanje nekih ljudi i njihovih ideologija koji su sa našeg stanovišta nedopustivi skoro jednako kao i ovaj sadašnji konglomerat koristoljubaca i kriminalaca na vlasti – naglašava u razgovoru za Demostat Predrag Voštinić iz kraljevačkog Lokalnog fronta, u serijalu intervjua sa predstavnicima opozicije u susret predstojećim izborima. 

Da li je moguća i koliko po vašem mišljenju može da bude učinkovita zajednička lista opozicije?

Moguća je, verovatno, ali je pitanje na kom temelju bi se to ujedinjenje desilo. S obzirom na moguća utemeljenja, opravdano sumnjam u njenu učinkovitost. Što se nje tiče, jasno je, veći zbir daje sabiranje samo pozitivnih brojeva. Svako drugo sabiranje taj zbir, pa i zbir glasova umanjuje. Ne treba nama zajednička lista, iako nisam protiv zajedničkog jednog ili više zahteva, poput onih koji omogućuju smenjivost buduće vlasti, ali to je već pitanje sinhronog delovanja na sticanju prava na slobodne izbore, a ne zajednički nastup na njima.

Da li ste za razdvajanje izbora i na kojim nivoima bi trebali da budu razdvojeni?

Kad bi se izbori sprovodili po zakonu i bez manipulacija bilo bi skoro sasvim svejedno da li su zajedno ili odvojeno, čak bi spajanje zvučalo kao racionalno sa stanovišta korišćenja javnih resursa. Ovako, bilo bi jako korisno odvojiti izbore kako bi jednom delu stanovništva bilo jasno da nije jedan te isti čovek, nosilac svih lista, ujedno kandidat za Savet mesne zajednice, ministra i predsednika kako je to sada predstavljeno. Kad govorimo o isplativosti objedinjavanja u sadašnjim okolnostima, najpre govorimo o isplativosti samoj vlasti jer je sve svoje resurse uložila u tu jednu osobu, bez šanse da je ikako i ikada zameni novom.

Ukoliko bi izbori bili rapisani pre kraja godine, da li bi opozicija trebala na njih da izađe?

Nema zakonskih osnova da se raspišu i dese pre kraja godine, ali ako odgovaramo na hipotezu onda zaista još jednom prvo treba da razmotrimo uslove pod kojima izlazimo i u tom smislu mi bismo bili protiv jer se od prethodne odluke da bojktujemo zaista ništa u tom smislu nije promenilo. Baš ništa.

Da li je bilo poziva da se priključite Otvorenoj građanskoj platformi Akcija, koju je inicirao predsednik Zajedno za Srbiju Nebojša Zelenović, a koja okuplja lokalne organizacije? Šta mislite o takvoj inicijativi?

Bilo je direktnih i vrlo srdačnih poziva da se uključimo, do samog gospodina Zelenovića, zaista jeste, ali, uz molbu da ovo ne bude loše protumačeno – mi mislimo da smo mi, i pokreti poput nas, ta energija oko koje će se u budućnosti okupljati. Nismo u potrazi za razrednim starešinom, već za metodologijom okupljanja koja će nas sve spasti podmetnutih ljudi i promašenih namera. Ovakve inicijative su u načelu dobre, ali bez neke snažne strukture ne mogu dugo da prežive, a entuzijazam se brzo troši, skoro kao i očekivanja. Inicijative su najefikasnije kad se osnuju neposredno pred zajedničku snažnu akciju. To nemamo trenutno.

Stiče se utisak da u poslednje vreme pitanje životne sredine ima veliki potencijal da okupi i mobilizuje građane. Ima li Lokalni front plan kada je u pitanju ekologija?

Imam utisak da se o ekologiju svako pokušao da okoristi, jer je tema osetljiva, zaista je egzistencijalna i lako se finansira. Da, i to je dovoljno da prepoznate autentičnost u borbi, da vidite da li se nekom temom bave od kada postoje fondovi ili je imao ideju i plan i pre toga. Prvi protest protiv neadekvatnog merenja i upozoravanja na kvalitet vazduha u svom gradu Lokalni front je imao pre skoro sedam godina. Štampali smo izveštaje, upozoravali i doprineli promociji dijaloga o tome. Sad se mnogi trude da nas i dalje plaše činjenicama o vazduhu iako je mnogo značajnije dozvoliti i tim novcem od kampanja omogućiti osvedočenim stručnjacima u toj oblasti da ponude rešenja. To je naš plan u svakoj oblasti, ne samo ekologiji, da dozvolimo časnim ljudima u svakoj struci da se bave svojim poslovima na opštu korist i zajedničku dobit.

Kakav je vaš stav o rešavanju kosovskog problema?

Stav o rešavanju kosovskog problema se uvek svodi na to da li ste za samostalnost ili ne, i tu prestaje razumevanje, razgovor i sve drugo. Zamka postavljena za nestrpljive i neuke. Kad neko insistira na tome da se što pre uključite u igru i pokaže vam kako ste nedorasli njegovom terenu uvek prvo pogledajte pravila igre. Ona ovde ne postoje, a igra bez pravila nije igra i na nju se ne pristaje. Naš plan je da se svi dokumenti vezani za Kosovo otvore za javnost. Da znamo u kakvim okvirima mi uopšte i da li odlučujemo. Sve, od Kumanovskog do Briselskog sporazuma i svake pojedinačne nagodbe, sve mora biti javno. Mi bismo najsrećniji bili da možemo da svi živimo u našoj zajedničkoj državi, u kojoj niko nije ugrožen i svako ima pravo na napredak, ali još ne znamo šta su sve u naše ime do sada potpisali, od čega odustali, na kakva su nas sve poniženja naveli kako bi lakovernima rekli da vode sa 10:0.

Nažalost, jako dobro znamo šta su sve od ranije, tokom devedesetih, učinili da naša osnovna zamisao ne bude skorije uopšte moguća. Kosovo svakako nije mit, ali nije ni nenaseljena teritorija. Sve i kada bi sutra bio postignut sporazum o statusu, tamo se ne bi živelo ni bolje, ni bezbednije, ni izvesnije. Možda će to zvučati previše naivno, ali sigurno bismo se potrudili da nađemo sagovornike na Kosovu i sa njima razgovarali, bez „zadnjih namera“ sa idejom o najboljoj mogućoj opciji suživota i progresa.

Da li bi evrointegracije bile ubrzane kada bi Srbija postala članica NATO-a? Da li biste podržali učlanjenje Srbije u Alijansu?

Možda bi bile ubrzane, iako sumnjam da bi to bilo nešto značajno. Razlog našeg kaskanja za Unijom je najpre u našoj efikasnosti da usaglasimo propise i njihovu primenu, a ta efikasnost se dodatno jalovi izostankom argumentovane debate i namernim mešetarenjem u oblasti vrednosti za koje se kao društvo opredeljujemo. U principu smo protiv vojnih saveza, ali nismo nesposobni da čujemo stručnjake, argumentaciju i to predočimo nosiocima suvereniteta ove države – ljudima koji u njoj žive.

Da bi kontrola izbora bila efikasna, stranci ili pokretu neophodno je oko 8.300 kontrolora na nivou cele Srbije. Sa zamenicima, taj broj se udvostručuje. Mogu li opozicione organizacije da obezbede makar minimum od tog broja?

Kad god neko pomene te brojke setim se naše prve kampanje na lokalu, tek osnovani, kad smo sve radili po prvi put, učeći se, saznajući i otkrivajući sve zamke sistema koji ne dozvoljava pravednu borbu. U prva dva meseca našli smo sve, i to ne obične kontrolore, nego srčevite borce za pravdu, iskreno zainteresovane i spremne da brane rezultate na svaki mogući način. Verovali su da smo to i mi sami, nisu sumnjali da ćemo ih ostaviti na biračkom mestu nezaštićene, i da ćemo tako zajedno braniti i svoj grad u skupštini. Bili smo kočoperni, jedinstveni i spremni da „izlaktamo“ taj osnovni izborni uslov. I uspeli, jer nam je svima bilo jako stalo. Od 250 kontrolora koliko nam je bilo potrebno preko 220 je ostalo sa nama do narednog jutra i konačnih rezultata, a verni i na raspolaganju i dan danas, jer ih nismo izneverili. Toliko o mogućnostima, ali i o uslovima, kad vam je do nečega zaista stalo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari