U decembru mesecu je moja dopisnica proglašena za najbolju. Nagrađen sam putovanjem u Budimpeštu. Ali, iz raznoraznih razloga, uglavnom opravdanih, Mađarsku prestonicu nismo videli. To što nagradno putovanje ipak nije ‘’propalo’’ mogu da zahvalim ljubaznim službenicama Kon Tikija Nedi i Katarini, koje su se svojski potrudile da pronađu slobodan smeštaj negde u Srbiji. Dobili smo Vrnjačku banju, kraljicu banja kako je mnogi zovu, u poslednjoj nedelji maja.


Da u Srbiji ljubaznosti još uvek ima, pokazala je i mlada recepcionarka u hotelu ‘’Fontana’’, koji se nalazi u centru Vrnjačke banje pored glavnog parka. Dala nam je ključeve od slobodnog apartmana i ako on vaučerom nije bio predviđen.

Za prvi dan boravka planiran je obilazak centra banje jer nebo je slalo upozorenje da svakoga časa može početi kiša. Bilo je rizično udaljavati se. Tu odmah pored hotela nalazi se možda najoriginalniji i najromantičniji most na svetu. Otići u Vrnjačku banju, a ne videti Most ljubavi prosto je nemoguće. Onako sav žut od hiljade katanaca na njemu prosto privlači poglede prolaznika. I naš mali katančić je našao svoje mesto na ogradi mosta, a ključ je bačen u Vrnjačku reku. Ljubav smo zaključali sada slobodno možemo dalje.

Tu pored mosta parkiran je vozić kojim se može obilaziti centar Vrnjačke banje, a pored njega su veliki bicikli za četiri osobe koje se iznajmljuju na pola sata, a vožnja je njima je zanimljiva jer pedale okreću dva vozača. Fijakeri se ne iznajmljuju, ali je zato tu sredovečni čičica koji je svoje konje nalickao i čeka turiste koji bi da osete draž vožnje u fijakeru. Vrnjački park je dugačak oko dva kilometra i celom njegovom dužinom sve buja od raznovrsnog biljnog sveta. Dominira lipa, ima jele, platana, divljih kestenova, ali je najstariji zasad belog bora. U parku je sve uređeno, čisto i na svom mestu.

Uživajući u zvucima prirode, šetajući banjskom promenadom, dolazimo i do dela parka koji se zove Japanski vrt. Napravljen je pre dve godine donacijama Japana. Prostire se na površini od oko 3.000 kvadratnih metara i pravi je biser parka. U sredini vrta nalazi se malo, ali perfektno uređeno jezero sa ostrvcem, kućica u kojoj posetioci mogu predahnuti, a iznad jezerceta nalazi se mali kaskadni vodopad i mostić na kojem se uglavnom svi fotografišu i čuvaju uspomenu na ovo divno mesto. Oko jezera zasađene su japanske trešnje čija su stabla pomalo crvenkasta i lepo se uklapaju u okolinu. Kada prvi put dođete do vrta, kao mi, ne znate gde prvo da bacite pogled, oči vam lete na sve strane pa može da vam se desi da ne vidite kanap koji služi kao ograda pored vodopada koji je zabranjeno dodirivati.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari