Osim što ga hvale kao ostrvo sa najviše sunčanih sati godišnje, Hvar je sa svojih osamdesetak kilometara verovatno i istorijski najzanimljiviji prostor srednje Dalmacije. Prvi tragovi bogate povesti Hvara datiraju više od tri hiljade godina pre nove ere, a danas se ostaci bojene i rezbarene keramike smeštaju pod arheološku oznaku „Hvarske kulture“ neolitskog perioda koji je trajao do 2500.

Osim što ga hvale kao ostrvo sa najviše sunčanih sati godišnje, Hvar je sa svojih osamdesetak kilometara verovatno i istorijski najzanimljiviji prostor srednje Dalmacije. Prvi tragovi bogate povesti Hvara datiraju više od tri hiljade godina pre nove ere, a danas se ostaci bojene i rezbarene keramike smeštaju pod arheološku oznaku „Hvarske kulture“ neolitskog perioda koji je trajao do 2500. godine pre n.e. kao deo Egejske civilizacije. Vreme do grčke kolonizacije, ostrvo su „koristila“ ilirska plemena, koja primat gube u prvoj zabeleženoj bici na Jadranskom moru. O pobedi grčke flote izvestio je istoričar Diodor sa Sicilije.
Nazvano Pharos, ostrvo se razvijalo kao agrarna kolonija Grka, ali će u drugom veku pre naše ere dospeti u ruke Rimljana, koji će mu dodeliti status autonomne opštine. U ranom srednjem veku, Hvar je okupirala Venecija, koja ga – uz povremene prekide – drži u svojim rukama sve do pada Republike, u 18. veku. Borba za autonomiju i veći stepen slobode obeležila je istoriju Hvara, u žestokom ustanku protiv plemstva 1510. godine. Pučka buna pod vođstvom Matije Ivanića trajala je pet godina, i ugušena je surovo, ali odnos plemića prema pučanima više nikada nije bio isti. Hvar je bio suviše važna tačka na pomorskim mapama, kao i u odnosu na kopno koje je u to vreme uglavnom pod turskom vlašću. Posle Venecije, Hvar će preći u ruke Austrijanaca koji, uz kraći prekid izazvan dolaskom Francuza, vladaju sve do početka 20. veka. Istoričari beleže i da se jedan od sudbonosnih događaja evropske povesti 19. veka zbio u Hvarskom, kada je austrijska flota, sastavljena većinom od Dalmatinaca, porazila trostruko jaču talijansku flotu. To je bila poslednja pomorska bitka koja se vodila na tradicionalan način, direktnim sukobom brodova.
Ipak, posle dužih borbi, italijanska vojska je okupirala Hvar, ali je ta vlast trajala samo do 1921, kada je Rapalskim ugovorom i Hvar postao deo Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije nazvane Jugoslavija. Posle Drugog svetskog rata, Hvar će biti mondensko letovalište SFRJ, a od 1992. godine Republike Hrvatske.
Pored Markove i Grapčeve pećine, koje svedoče o neolitskim naseobinama, lokalitetima iz doba Ilira, brojnim ostacima civilizacije antičkih Grka i Rimljana, o bogatoj hvarskoj istoriji svedoče brojni spomenici. U samom gradu Hvaru, sedištu savremene opštine, nekoliko najupečatljivijih svedoče i o izvanrednoj kulturi. Takva je fortica, tvrđava iznad grada, podignuta početkom 16. veka. Ili, na primer, letnja rezidencija pesnika Hanibala Lucića iz istog perioda. U gradu su i ostaci kasnogotičke palate Hektorovića, dok je jedan od simbola Hvara – Arsenal – podignut u 13. veku. Današnji izgled i ulogu dobio je u 17. veku, kada se u toj zgradi osniva prvo pučko pozorište u Evropi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari