Himalaji (4): Manastir kao voćni kolač? 1

Ispred nas žustro korača Tema Ongdi, naš domaćin. Prolazimo pored srebrnastozelenih ovsenih polja, žetva je u avgustu i zrela klasja se talasaju na planinskom povetarcu.

Ispod žućkastih gromadnih stena, zaklonjen od jakih vetrova i mećave, nalazi se ružičasti manastir Jang-Le. Neobičan i lep sa žutom podlogom iza – i zelenim njivama ispred – neodoljivo podseća na parče voćnog kolača!

Istog časa kako smo zakoračili unutra, oglasili su se dečiji glasovi. Različitog uzrasta deca su sedela u nekoliko drvenih klupa i glasno čitala iz poprečno štampanih papira primitivne izrade. Svi su bili obučeni u tople džempere i jakne zapadnjačke proizvodnje. U poslednjem redu sedeo je dečak sa debelom majicom na kojoj je pisalo: „Metalik rok-bend“.

„To su im očevi doneli! Kad otputuju u Kinu, tamo nakupuju kasetofone, posuđe, majice i farmerice, patike i najmoderniju garderobu, a onda sa svom tom robom odu u Lasu?Svaka im čast! Svaki put kad dođem zaključim da postaju sve bolji preprodavci!“, smešeći se kaže gospodin Defo.

Manastirski zidovi su obloženi tanghom – tkaninom sa religioznim prikazima. U plitkim posudama napunjenim lojem od jaka gori nekoliko sveća. Svi podovi su zastrti crvenoplavim ćilimima. U nevelikoj niši za meditaciju zalepljen je veliki poster dalaj-lame. Ispod njega leži prazna flaša „koka-kole“!

„Izumrećemo! Potpuno će nestati naše civilizacije. Vidite li vi sve ovo! Odlaze, kao da su začarani tim tuđim svetom. Tamo vide svašta? Dopada im se i neće da se vrate. Kažu: – Idemo da zaradimo pare?. Šta će nama u Mustangu pare i kako smo dosad živeli bez tog zla koje sve živo iskvari? Eto zašto ne volimo strance, kad jednoga dana nestane Mustanga – oni će biti krivi!“, ljutito govori Tema Ongdi i „dlakavom“ cipelom šutnu plastičnu flašu.

Krećemo ka avionu.

„Do viđenja!“, sa širokim osmehom obraća se Francuzu gledajući ga sa divljenjem.

„Msje, mnogo mi se sviđa tvoja crvena kapa. – Oćeš li mi doneti istu takvu kad sledeći put dođeš?“

Pilot zatvara avionska vrata. „Daglas“ osmosed bruju, stenje, odskače i podiže oblake prašine oko sebe. Ispod nas trče deca i preplašeno stado crno-belih koza.

Nabujala reka Kali Kundaki mirno teče svom večnom pribežištu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari