Madrid: Osamdeset godina Gernike 1

Tog 26. aprila 1937. godine nemački Luftvafe i ratno vazduhoplovstvo fašističke Italije bombardovali su civile i izbeglice na ulicama baskijskog grada Gernika.

Prestravljen razmerama razaranja, hladnokrvnošću i okrutnošću ovog ratnog zločina, Pablo Pikaso je dva dana kasnije počeo da slika, a u junu iste godine je završio verovatno najpoznatiji antifašistički i antiratni mural u istoriji slikarstva.

Madridski muzej Reina Sofia je osamdesetu godišnjicu stradanja Gernike ovih dana obeležio tematskom izložbom.

Osim centralne kompozicije, izložbu čini još 150 umetničkih dela, crteža, platna, plakata, grafičkih fragmenata, štampanih stvari, dokumentarnih filmova i ličnih predmeta iz preko 30 kulturnih institucija i privatnih kolekcija širom sveta.

Zvaničan naziv izložbe („Očajanje i strah: na putu ka Gernici“) naglašava nameru kustosa da predstavu evoluciju (ili degradaciju?) Pikasovog umetničkog izraza od kubističkog optimizma i mladalačke čulnosti do crnih i sivih tonova koji su pratili godine rata i destrukcije.

Značajan deo postavke je posvećen „debiju“ Gernike na festivalu u Parizu 1937. godine, iza čega su usledile izložbe u Velikoj Britaniji i SAD, koje je videlo preko milion ljudi, i na kojima je prikupljena značajna humanitarna pomoć za žrtve Španskog građanskog rata. Gernika je u posleratnim godinama bila rado viđen apatrid čak i u Norveškoj i u Brazilu, o čemu svedoče izloženi foto i video materijali.

Tri i po metra visoka i skoro osam metara široka kompozicija Gernike je kompleksna alegorija i mauzolej totalitarnom ludilu, sa čijim se svim detaljima možete upoznati tek ako ih sagledavate temeljno i u originalnoj veličini. Svaki dodatni komentar ovde bi pokvario utisak.

Kad smo kod utisaka, njih je delimično pokvarila samo dezorganizacija domaćina, vidljiva u pojedinim važnim segmentima. Prateći štampani materijali su skromni, a petnaestominutni posetilački slotovi su otvoreni i za pojedinačne, i za grupne, i za školske posete. Istovremeno, osoblje muzeja ne obraća previše pažnje na dužinu boravka posetilaca unutar izložbenog prostora. Brojni čuvari revnosno love upaljene telefone, fotoaparate i ostale uređaje za snimanje, te oduzimaju flašice sa vodom, ali se ne opterećuju uslovima u kojima gosti Reine konzumiraju Pikasa. Sumnjam da bi previše posetilaca imalo nešto protiv da karta za izložbu košta više od osam i po evra, a da uslovi za razgledanje budu pristojniji.

Mural „Gernika“ se vratio u Španiju tek posle odlaska Franciska Franka, a od otvaranja Reine (1992. godine) je verovatno najpopularniji deo njene kolekcije. Izložba „Očajanje i strah: na putu ka Gernici“ biće otvorena do 4. septembra. Smrt fašizmu…!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari