Miokarditis (myocarditis) je zapaljenje srčanog mišića sa oštećenjem mišićnih ćelija manjeg ili većeg stepena u zavisnosti od osnovnog uzročnog faktora.

Većina ovih faktora je poznata, mada ima i nepoznatih. Prema podacima iz autorskog članka dr Roberta Dennerta i saradnika iz Mastrihta (Holandija) objavljenog septembra ove godine (EHJ), među poznate uzročnike spadaju raznovrsni virusi: Adenovirus, Arbovirus, Coxsackie virus, Epsten-Barr virus, Cytomegalovirus, Echovirus, Encephalomyocarditis virus, Hepatitis B, Human herpes virus 6, Human immunodeficinecy virus-1, Influenza virus B, Mumps virus, Parvovirus B19, Poliomyelitis virus, Rabies, Respiratory synctial vrus, Rubella virus, Rubeola virus, Vaccina virus, Varicella virus, Variola virus.

To znači da u toku gripa, infektivne mononukleoze, herpesa, zapaljenja pluća, infektivne žutice i drugih virusnih oboljenja može doći do zapaljenja srčanog mišića-miokarditisa. Osim virusa i bakterije mogu biti uzročnici miokarditisa što se događa u okviru raznih oboljenja kao što su šarlah, difterija, pneumonije. Uzročnici ovog srčanog oboljenja mogu biti i paraziti, a primer za to je trihineloza. Miokarditis se može javiti kod malarije i kod oboljenja koje se prenose krpeljom, a taj oblik miokarditisa je poznat kao Lyme miokarditis. Miokarditis se može javiti u trovanjima ugljen-monoksidom, živom, fosforom, posle davanja raznih vakcina, seruma u nekim oboljenjima metabolizma, kao i kod tuberkuloze, reumatoidnog artritisa i drugih oboljenja. Pored miokarda mogu biti zahvaćen i endokard i perikard (srčana maramica).

Simptomi, klinička slika

Većina nikada ne sazna da je obolela, niti traži medicinsku pomoć, jer sve protekne bez ikakvih simptoma. Smatra se da u toku virusnih epidemija oko pet odsto osoba ima neke od simptoma miokarditisa. Tegobe su u početku nespecifične i liče na nazeb ili viremije, da bi se posle desetak dana ili nekoliko nedelja javili opšta slabost, umor, ubrzan srčani rad, osećaj nepravilnog srčanog rada i drugi simptomi, pa je zbog tako bogatog kliničkog ispoljavanja ovo oboljenje dobilo epitet „bolest sa deset lica“. Kod nekih bolesnika postoji bol u grudima koji liči na bol kao u angini pektoris ili bol u grudima koji može da traje po nekoliko sati. Mogu se javiti bolovi i ukočenost mišića vrata, nogu ili ruku. Najčešće postoji brži srčani rad koji se pojačava i pri najmanjem naporu, krvni pritisak je niži, puls je slabiji, mogu se čuti srčani šumovi.

Tok bolesti može biti različit. Po svom toku može biti akutan, subakutan i hroničan. Komplikacije su retke. Akutni oblik je najčešće benigan i najveći broj obolelih se potpuno oporavi za nekoliko nedelja ili meseci. Kod jednog broja bolesnika posle nekoliko godina može doći do razvoja dilatacione kardiomiopatije (oboljenje srčanog mišića sa povećanjem srčanih šupljina i srčanom slabošću). Iako retko, može doći do neželjenih događaja, kako u akutnoj fazi tako i u hroničnoj, što je najčešće posledica teških oblika aritmija ili smetnji u sprovođenju srčanog nadražaja. To može biti i zbog sistemske ili plućne tromboembolije što je posledica nekih vrsta aritmija. Fatalni ishod se najčešće javlja pri većem fizičkom opterećenju, i u akutnoj fazi bolesti i u fazi oporavka.

Dijagnoza

Dijagnoza se postavlja na osnovu pažljivog uzimanja podataka o tegobama i na osnovu kliničkog pregleda, uključujući standardni kardiološki pregled, EKG pregled, RTG snimak grudnog koša, analizu krvi sa standardnim enzimima srca, pregled titra antitela na viruse, ultrazvučni-ehokardiografski pregled, i danas sve češće kardiovaskularna magnetna rezonanca. Konačna dijagnoza se može postaviti biopsijom miokarda (uzimanjem isečka srčanog mišića i pregledom pod mikroskopom).

EKG može biti normalan ali često može pokazivati i mnoge poremećaje kao što su razne pretkomorske i komorske aritmije i poremećaji u sprovođenju srčanog nadražaja. EKG promene mogu biti kao i one koje se nalaze kod koronarne bolesti (angine pektoris). Često je potrebno da se uradi i 24-časovni EKG monitoring-Holter. U ranom stadijumu bolesti moguće je izolovati virus iz krvi, mokraće, stolice. Indirektno, infekcija se može dokazati serološkim testovima u ranoj fazi bolesti.

Lečenje i prevencija

Lečenje se odnosi na lečenje osnovnog oboljenja i lečenje miokardnih promena (aritmija, tahikardija, poremećene koronarne cirkulacije, izliva i dr.)

Svako lečenje miokarditisa je nastojanje da se spreči razvoj dilatacione kardiomiopatije i srčane slabosti, što se postiže određenim kardiološkim lekovima.

Posebna pažnja se posvećuje jačanju imuniteta kroz poboljšanje higijensko-dijetetskog stila života i ishrane. Deluje se na faktore i stanja koja mogu da spreče nastanak miokarditisa i njegovih komplikacija.

Treba regulisati tahikardiju, jer brži srčani rad ima nepovoljan uticaj na tok i ishod bolesti. Potrebno je ograničiti uzimanje alkoholnih pića i pušenje cigareta u trajanju od najmanje osam nedelja. Potebno je mirovanje i izbegavanje napora, kao i izbegavanje novih infekcija. Redovne kardiološke kontrole su neophodne.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari