Prostranim popločanim platoom ispred manastira Vat Tmej na periferiji Sijam Ripa dominira stupa sa zlatnim krovom i staklenom fasadom u koju su kao lopatom nabacani zemni ostaci žrtava krvavog terora kambožanskog diktatora Pol Pota i njegovih Crvenih Kmera. Lobanje i kosti stotina nesrećnih ljudi kao da prodorno gledaju svojom uzvišenom belinom sve koji dolaze i prolaze i možeš osetiti nelagodu i neku hladnoću, groznicu čak, kad im se približiš.

Prostranim popločanim platoom ispred manastira Vat Tmej na periferiji Sijam Ripa dominira stupa sa zlatnim krovom i staklenom fasadom u koju su kao lopatom nabacani zemni ostaci žrtava krvavog terora kambožanskog diktatora Pol Pota i njegovih Crvenih Kmera. Lobanje i kosti stotina nesrećnih ljudi kao da prodorno gledaju svojom uzvišenom belinom sve koji dolaze i prolaze i možeš osetiti nelagodu i neku hladnoću, groznicu čak, kad im se približiš. Polja smrti postala su turistička atrakcija Kambodže odmah uz Angkor Vat, kmerski hram iz 13. veka. Neki su se bez zazora slikali pored lobanja stradalnika, a meni je bila morbidna i sama pomisao na foto-sešn sa mrtvacima iz istorije horora 20. veka. Poklonila sam se duboko senima žrtava i žalila što nisam bar buket cveća negde kupila ili ubrala i položila na stepenice koje vode do tužne planine ljudskih ostataka, svakog dana izložene nemilosrdnoj žegi tropskog sunca.
U obližnjoj zgradi gde se svojevremeno nalazila islednička postaja Pol Potovih revolucionarnih snaga, danas je smešten budistički manastir, a u njegovom okruženju nekoliko hramova i groblje. Tik iza stupe, nalazi se nešto kao ogromna oglasna tabla na kojoj su zalepljene fotokopije fotografija žrtava i dželata.
Iza Pol Potovih krvnika ostala je uredna dokumentacija o ubijenima. Praksa je bila da se svaki zatvorenik pre egzekucije slika kako bi se, po pravilima službe, višoj instanci priložio dokaz da je „pravda“ izvršena i nad kim je izvršena. Ostale su, kao neopozivo svedočanstvo i fotografije islednika i izvršilaca masovnih ubistava, od kojih su neki i dalje živi, a istina i pomirenje Kambodži tek predstoje, da bi se prevazišao strah od moguće osvete i sprečio povratak terora.
Sve do Pol Potove smrti 1998. i nestanka Crvenih Kmera, mogla su se čuti puškaranja u nekim delovima zemlje, a i dan-danas padaju žrtve dugog i tragičnog građanskog rata, jer se u Kraljevini Kambodži, po procenama Akija Ra, direktora Muzeja mina u Sijam Ripu, nalazi više od tri miliona nagaznih mina. U selima je zabranjeno ići u polja od 19 sati do sedam sati ujutro, mada se dešava da i pored svih predostrožnosti, jake monsunske kiše sa muljem na put nanesu minu i prvu zapregu koja naiđe drumom dignu u vazduh.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari