Kažu, da je Šumadija bogata šljivama, najbogatija u Evropi! Pretpostavljam, ali nisam baš siguran. Kako nam sve ide traljavo, bojim se da će nam taj primat, ako ga uopšte i imamo, preuzeti neko ozbiljniji, na primer Poljska koja nam je već uzela malinu, ili Nemačka koja je zaštitila šljivovicu!? Zaista ne znam, a da sam postao skeptik – jesam.
Kažu, da je Šumadija bogata šljivama, najbogatija u Evropi! Pretpostavljam, ali nisam baš siguran. Kako nam sve ide traljavo, bojim se da će nam taj primat, ako ga uopšte i imamo, preuzeti neko ozbiljniji, na primer Poljska koja nam je već uzela malinu, ili Nemačka koja je zaštitila šljivovicu!? Zaista ne znam, a da sam postao skeptik – jesam. Mnogo sam i bio optimista, 17 poslednjih godina! No, sa svakim razočaranjem dolazi i do neizbežne promene navika, privikavanja na nešto novo, uz onaj, opet naš specijalitet, objašnjenje da staro i nije baš bilo tako dobro, da smo omatorili i da nas je spopala nostalgija, da nam se to samo tako učinilo…
Kapri je ostrvo o kojem su ispevane silne pesme na Sanremu i oko njega. Po njegovom imenu nazvani su automobili u Americi, na njemu su isceđena nebrojena poznata vina, rođene nezaboravne ljubavi i snimljeno na desetine filmova… Na njemu su boravila i borave najpoznatija imena svetske literature i umetnosti uopšte: Maksim Gorki, Somerset Mom, Klod Debisi, Pablo Neruda…
Kapri se ne zaboravlja tako lako, samo zavisi zbog čega.
Začudićete se kada vam kažem da sam Kapri zapamtio po jednoj sasvim običnoj, a u stvari neobičnoj voćki. Na tom ostrvu u Tirenskom moru prvi put sam probao neobične smokve (i onih običnih, na koje smo navikli, sve je manje u Italiji), a to su Indijske smokve – Fico d’India! Na napolitanskom dijalektu one se zovu sasvim drugačijim imenom zbog kojeg, kad ga Italijani sa severa čuju, počnu odmah da se ćuškaju, podsmehuju, crvene… Ne rekoh odmah, i ove Indijske smokve su crvene da crvenije ne mogu biti, a ne rastu na drvetu – stablu. Ove, indijske, o kojima vam pričam, rastu na kaktusu! Stvarno, na običnom kaktusu i to na vrhovima onih lopara prepunih bodlji, iznikne ih i po nekoliko komada, kao kakvi cvetovi (što u biti i jesu). „Fichidindia“ su po ukusu veoma slične smokvama na koje smo navikli, i kojih poslednjih godina ima i na beogradskim pijacama, samo imaju nešto oporiji ukus, sličan japanskim jabukama koje kad nisu zrele skupljaju usta kao da su od stipse… Ili bolje, da ne pokušavam više s opisivanjem ukusa, što do sada, koliko ja bar znam, nikome nije uspelo.
Zbog toga, reći ću kratko: Ni nalik!
Ipak, od ovih smokava se prave razno-razne marmelade, kolači, a što je najinteresantnije veoma egzotično alkoholno piće koje ovde, a i u kontinentalnom delu Napuljske rivijere, podno Vezuva, možete kupiti na svakom koraku. Kako ne pijem alkohol ne mogu vam ni opisati na šta to piće podseća, ali bih po mirisu rekao da se ne razlikuje mnogo od plodova.
Kapri je nekada bio deo kopna, što su naučnici ustanovili na osnovu arheoloških nalazišta, a i prema flori i fauni koja je ista kao ona što raste i živi pod Vezuvom! Ovo se odnosi i na ove kaktus-smokve za koje mi moja Nena reče da su ništa drugo do naš običan Svekrvin jezik! Bojim se da će sada, kada sam otkrio tajnu, na Kalenić pijaci početi da se prodaju i Indijske smokve sa Svekrvinog jezika, negde iz okoline Leskovca ili Vranja. Ako, kad bar nemamo više malinu, šljivu ranku, il’ madžarku, da imamo indijsku smokvu!
Onako, usput ako baš hoćete da ih probate, ne morate ići na Kapri. Videli su ih i grčkom „Veru“ u Denkovoj bašti.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.