Potpećka pećina, pravi speleološki dragulj Balkana, iako nije u potpunosti istražena, poznata je i stručnjacima i zaljubljenicima u speleologiju. Nalazi se u selu Potpeć, četrnaest kilometara od Užica ka Požegi. Poseduje ulaz u obliku potkovice, monumentalnih dimenzija. Njegova visina je 50 metara, širina u osnovi 16 metara, a pod svodom više od 25 metara, što ga čini najvećim pećinskim ulazom u Srbiji i među najvećim na Balkanu.

Potpećka pećina, pravi speleološki dragulj Balkana, iako nije u potpunosti istražena, poznata je i stručnjacima i zaljubljenicima u speleologiju. Nalazi se u selu Potpeć, četrnaest kilometara od Užica ka Požegi. Poseduje ulaz u obliku potkovice, monumentalnih dimenzija. Njegova visina je 50 metara, širina u osnovi 16 metara, a pod svodom više od 25 metara, što ga čini najvećim pećinskim ulazom u Srbiji i među najvećim na Balkanu. O Potpećkoj pećini pisao je 1893. godine naš tada najistaknutiji speleolog i istraživač Jovan Žunić, ali i Jovan Cvijić i drugi. Kasnije je profesor Radenko Lazarević, pećinu opisao kao najvredniji speleološki biser zapadne Srbije.
Osim izuzetno bogatog i veoma retkog nakita, pronađeni su dokazi da su u njoj, još od neolita, živeli ljudi. Prilikom istraživanja pećine, pre tridesetak godina, pronađeni su ostaci keramike, razno oruđe, oružje i drugi vredni dokazi, koji su upućeni na ekspertizu u Zagreb, ali nisu vraćeni.
O pećini je nekada brinula Turistička orgnizacija koja je kasnije ugašena, ali je osamdesetih godina prošlog veka, radi turističke promocije ovog lokaliteta, opština izdvojila novac i delimično uredila unutrašnjost. Napravljene su pešačke staze, postavljena rasveta i podaci iz tog vremena ukazuju da je godišnje dolazilo oko 10.000 turista. Preduzimljivi meštani Potpeća, na rečici Petnici koja izvire iz pećine i nakon 1.200 metara uliva se Đetinju, počeli su da grade ribnjake i uzgajaju pastrmke i time upotpunjavali posebnost ugođaja na ovom lokalitetu. Međutim, posledice nebrige i vandalizma tada su bile uočljive – pokaredni reflektori, uništen pećinski nakit…
Potom je brigu o pećini preuzeo opštinski Ekološki fond, pa je šteta je sanirana, a pećina i okolnih dvadesetak hektara proglašeni su zaštićenim dobrom. Od pre izvesnog vremena gazdovanje pećinom ponovo je povereno Turističkoj organizaciji. Iako je uvršćena u turističku ponudu grada i regiona, zbog podvožnjaka, kojim ide železnička pruga, autobusima visoke turističke klase prilaz pećini još uvek nije moguć. Nije urađen ni prilazni put, pa se autobusi zastavljaju na magistrali, iako se pećina nalazi svega dva kilometra od druma. I pored toga, prošle godine pećinu je posetilo 8.000 turista. Da bi se broj posetilaca povećao, nedavno je počelo je uređenje prilaznog prostora. U okviru projekta objedinjavanja turističke ponude i razvoja turizma u slivu reke Drine, Holandska kraljevska donatorska fondacija, obezbedila je 10.000 evra za izgradnju mokrog čvora na parkiralištu. Isti donator obezbediće dodatnih 10.000 evra za izgradnju info-centra i tipskih kućica za odmor turista. I domaćinstva u selu su videla šansu za sebe i okrenula se seoskom turizmu i nude 35 kategorisanih domaćinstava. Bilo bi ih i više, ukoliko bi se rekonstruisao lokalni put, a inicijativu o tome meštani su pokrenuli pre petnaest godina i odrekli se svojih parcela kojima bi trebalo da ide trasa tog puta. Kažu, međutim, da kažu država nema potrebnih 16 miliona dinara.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari