Veganski način ishrane: 14 poteškoća i kako izaći sa njima na kraj 1Foto: Shutterstock/Scarlette2020

Bez obzira da li ste zabrinuti zbog suplemenata, troškova ili averzije prema hrani, evo šta sve treba da znate ako planirate da pređete na način ishrane zasnovan na biljkama.

Svi znamo zašto je veganstvo dobra ideja: bolje je za planetu i može biti bolje za naše zdravlje, dok životinje ne bi trebalo da se eksploatišu na način da nas hrane i oblače.

Takođe, svaki korak ka pronalasku dobrog veganskog sira malo olakšava prelazak na ovu vrstu ishrane. Ali za mnoge od nas, postati vegan i dalje izgleda teško.

Evo nekih od najčešćih problema i saveta koji bi vam mogli pomoći da prihvatite veganski život.

„Ne mogu da živim bez sira/slanine/putera/šnicli”

„To često čujemo, posebno ovo vezano za sir“, kaže Toni Verneli, šef komunikacija u Veganuariju (kampanji u kojoj osobe pokušavaju da budu vegani na mesec dana).

Ona savetuje da počnete tako što ćete ukloniti stvari koje vam neće nedostajati ili ih zameniti za alternative, uz koje verovatno nećete primetiti razliku. „Mnogi ljudi su srećni što postoje alternative za pljeskavice i kobasice“.

Veganski „pileći“ kroket, kaže ona, praktično se ne razlikuje od visoko obrađenog mesa.

„Ako postoji nešto što zaista volite, zamenite to poslednje. To ne mora da bude promena preko noći.“

Ona savetuje da isprobate razne druge opcije – čak i tokom prošle godine, došlo je do poboljšanja u proizvodima kao što su veganska slanina i sir.

Posle nekoliko meseci veganskog eksperimentisanja, vaša draga hrana vam može postati manje važna nego što ste mislili.

„Nema ništa loše u tome da kažete sebi: ‘Četiri puta godišnje, ja ću jesti slaninu jer ne mogu da zamislim život bez nje.“

„Ne želim da se mučim sa suplementima“

Šantal Tomlinson, dijetetičarka The Vegan Society-ja, kaže da neki suplementi mogu biti od koristi svima, veganima ili onima koji to nisu– smernice u Velikoj Britaniji su da svako treba da razmisli o uzimanju vitamina D u jesen i zimu, a za neke ljude to treba da bude tokom cele godine.

„Obogaćena hrana i suplementacija vitaminom B12, vitaminom D, jodom i selenom važni su elementi dobro isplanirane veganske ishrane, koji dopunjuju uravnotežen i raznolik unos biljne hrane“, kaže ona, dodajući da možete dobiti specijalizovane veganske suplemente koji sadrže sve ove vitamine u jednoj tableti.

„Vežbam mnogo“

Brojni elitni sportisti su vegani – među njima su teniserka Venus Vilijams i bokser Dejvid Hej.

„Aktivni ljudi moraju da osiguraju da troše dovoljno energije, od kojih će većina dolaziti od ugljenih hidrata koji se nalaze u skrobnoj hrani kao što su zob, krompir, testenina i voće“, kaže Tomlinson.

„Opcije bogate ugljenim hidratima koje sadrže umerenu količinu proteina su idealne“, napominje.

Ona kaže da najbolji izvori biljnih proteina „sadrže dobre količine lizina. Lizin je jedna od esencijalnih aminokiselina, što znači da telo ne može da ga proizvede. Dobri izvori su pasulj, sočivo, grašak, soja, kikiriki, kinoa, indijski orasi i semenke bundeve. Za one koji su aktivni, potrebe za proteinima su veće, stoga je uzimanje dovoljno hrane bogate proteinima i većim količinama lizina ključno.”

Tomlinson takođe preporučuje obogaćeno sojino mleko, koje „sadrži mnogo više proteina od drugih biljnih mleka, a kvalitet sojinih proteina je sličan onom kod mesa i mlečnih proizvoda“.

„Trudna sam ili dojim“

„Nastojte da jedete najmanje dve porcije hrane bogate kalcijumom svakog dana, kao što su dve čaše (400 ml) obogaćenog biljnog mleka“, kaže Tomlinson.

„Uverite se da vaša dnevna ishrana sadrži dosta namirnica bogatih gvožđem, kao što su sočivo, pasulj, suvo grožđe i obogaćene žitarice za doručak. Optimizujte apsorpciju gvožđa kombinujući ih sa izvorima vitamina C, kao što su sok od pomorandže, brokoli ili paprika“, objašnjava Tomlinson.

Ona kaže da je važno da „postignete optimalne nivoe za vitamine B12 i D, jod i selen“, pa stoga treba da uzimate suplemente.

„Pre trudnoće i tokom prvog tromesečja, takođe morate da uzimate suplement folne kiseline. Pošto vegani ne konzumiraju dugolančane omega-3 masti iz masne ribe, može se razmotriti dodatak mikroalgi“, objašnjava ona.

Ako dojite, postoje dodatna razmatranja, kaže Tomlinson a prenosi Gardijan. 

„Ovo zahteva više proteina i cinka nego trudnoća. Uverite se da vaši obroci sadrže dobre izvore, kao što su pasulj, slanutak, sočivo, proizvodi od soje, indijski orasi, mleveno laneno seme, semenke bundeve i kinoa. Potreba za kalcijumom za dojenje je skoro 80 posto veća, tako da je dobra ideja da jedete bogate izvore tokom dana, kao što su hrana obogaćena kalcijumom i tofu sa sadržajem kalcijuma“, napominje dijetetičarka.

„Nemam dovoljno vremena da pripremam komplikovana jela“

Nema razloga, kaže Gena Hamšo, dijetetičarka i autorka kuvara, zbog kojih bi vaši obroci morali biti toliko drugačiji nego ranije.

„Možete uzeti svoje postojeće preferencije i razmotriti: ’Koje sastojke mogu da dodam da bi ovo bilo biljno?“, objašnjava ona.

Večera sredinom nedelje za nju bi mogla biti testenina sa teglom sosa i smrznutim veganskim mesnim kuglicama.

Ako je zaista zauzeta, možda će imati smrznuti veganski obrok.

„Sjajno je kuvati stvari od nule, ali svi živimo u stvarnom svetu i ponekad je korisno primeniti polu-domaći pristup. Dobra vest o tome da ste vegan danas je da je to sasvim moguće učiniti sa širokim spektrom visokokvalitetnih namirnica koje olakšavaju ovakav način pripreme”, ističe Hamšo.

„Ne volim tofu/pečurke/patlidžan”

„Rekla bih da ništa od toga nije neophodno za srećan veganski život“, kaže Hamšo.

„U carstvu povrća uvek postoji mnogo drugih opcija koje će vam dati iste mikronutrijente. Ono što bih imala najviše problema da eliminišem bio bi tofu, jer je tako odličan izvor proteina“.

Ona savetuje da istrajete na različitim načinima kuvanja.

„Uzmite tofu i onda ga pritisnite – obično koristim dva tanjira. To uklanja deo vode, olakšava lepšu teksturu za žvakanje i postaje hrskavija na površini. Koristite neku vrstu marinade koju volite. Onda možete da ga pržite u tiganju, ispečete u rerni ili na roštilju.“

Ona preporučuje maslinovo ulje, limun i začinsko bilje. „To može biti marinada sa soja sosom, prženim susamovim uljem, đumbirom, belim lukom“.

„Moja deca su izbirljiva u jelu“

„Možda nije najmudriji pristup da nametnete biljnu ishranu svojoj deci ako zaista nerado to jedu sa vama“, kaže Hamšo.

Međutim, ako su zainteresovani da budu na (dobro isplaniranoj, suplementiranoj) veganskoj ishrani, ali mogu biti izbirljivi u jelu.

„Razmislite o tome šta već vole i kako biste to napravili na biljnoj bazi. Veganstvo je odličan način da se deca podstaknu da jedu više povrća, integralnih žitarica i mahunarki, ali možda će morati da postoji period u kome ćete im poslužiti veganske opcije koje su mnogo usklađenije sa onim na šta su navikli“, objašnjava Hamšo.

Ohrabrite ih da probaju male količine nove hrane.

„Ukusi dece se menjaju. Samo zato što postoji povrće koje vaša deca sada neće probati, to ne znači da ga nikada neće jesti.“

„Biće preskupo“

Ovo je uobičajen mit, kaže Verneli.

Veganuary je naručio kompaniju za istraživanje tržišta Kantar da osmotri ovaj mit.

„Otkrili su da za ručkove i večere obrok zasnovan na biljci u proseku košta 40 odsto manje od onog koji sadrži meso ili ribu“, navode iz Veganuary-ja.

„Da, alternative za meso i mlečne proizvode mogu biti skupe, ali kada to izbalansirate sa koliko su jeftine mahunarke i testenine, veganska ishrana je sveukupno jeftinija“, kaže Verneli.

Cene mesnih alternativa padaju, kaže ona, a sada i jeftiniji supermarketi nude svoje verzije.

„Ne želim stalno da čitam etikete“

Stajanje i čitanje etiketa sa sitnim sastojcima može biti dosadno i naporno – ali sve više prodavaca i brendova naglašava veganski status proizvoda, kaže Vernelli.

Ali ako proizvod nije označen kao veganski, koncentrišite se na alergene – koji uključuju mleko, jaja i morske plodove – koji su često označeni podebljanim slovima i isticaće se na listi sastojaka.

„Ako ima vegetarijansku oznaku na prednjoj strani, a sa poleđine ne ističe mleko ili jaja, onda ste prilično sigurni“, objašnjava ona.

„Ja sam gurman i volim da jedem napolju“

On je Francuz, on je kuvar i klasično je obučen – niko, kaže Aleksis Gotje, ne zna bolje od njega koliko su ukusne životinje i životinjski proizvodi.

„Pečena govedina, pečena piletina, bogata pavlaka: naravno da znam“, kaže Gotje, koji je postao vegan 2016. Njegov fini londonski restoran Gauthier Soho sada je 100 posto veganski.

Razlog zašto se mnogi vegani vraćaju jedenju mesa, kaže on, „uvek je ukusna hrana. Čak i ako ljudi žele da postanu vegani jer veruju da je planeta u alarmantnoj situaciji, ako hrana nije ukusna, doći će do trenutka kada kažu: ‘Ne mogu da živim bez…’”

Njegova misija je, dakle, „ da stvori ukusnu vegansku hranu bez koje ne možete živeti”.

Čak i pre nekoliko godina, bilo bi teže, kaže, pronaći dobru vegansku hranu kada se jede vani.

„Sada većina restorana želi da iskoristi svoju kreativnu veštinu da zadovolji vegane. On preporučuje da unapred pogledate jelovnik kako biste proverili da li ćete biti obuhvaćeni, ali ako nema opcije, ne savetuje da pozovete unapred i zamolite ih da vam naprave nešto vegansko, jer to pojačava ideju da je nejesti životinje nenormalno (umesto toga možete otkazati rezervaciju i reći im zašto).

„Ako odem u restoran i vidim da se ne trude za vegane, ne bi trebalo da posluju“, kaže on.

„Partner bi me ostavio“

„Čujete li to?“, pita Verneli.

„Mislim, da li želiš da budeš sa nekim ko bi te napustio ako promeniš ishranu? Na manje ekstremnom kraju, vaš partner bi mogao malo gunđati. Mislim da je to slučaj da jasno stavi do znanja da to nije nešto što im nanosi štetu– ovo je lični izbor, nešto u šta verujete, što vam je važno. Postoje jednostavni načini da to rešite u kuhinji”, kaže Verneli.

Jedan jednostavan primer, kaže ona, bio bi da se mešaju osnovni sastojci za kuvanje, kao što je sos od paradajza, za recepte za testeninu i čili, i napravite jedan veganski obrok i jedan sa mesom.

„Želim da nosim svoje kožne cipele i vunene džempere“

Možda samo da nastavite da ih nosite dok ne bude potrebno zameniti ih?

„Budući da ste vegan, prihvatate filozofiju koja vam govori da morate isključiti neke proizvode“, kaže aktivista Jordi Kazamitjana.

„Ako samo eksperimentišete da vidite da li možete to da uradite, u redu, to je dobra stvar.“ Ali još uvek niste vegan.“

„Veganstvo je dobro definisalo Vegansko društvo, koje je stvorilo tu reč 1944. godine“, kaže Kazamitjana.

„To je filozofija i način života koji nastoji da isključi sve oblike eksploatacije i okrutnosti prema životinjama za hranu, odeću ili bilo koju drugu svrhu.“

Možda ćete početi da jedete „biljnu ishranu“ i na kraju postati vegan.

„Neverovatno ste srećni jer ste odlučili da budete vegan u 21. veku kada postoji toliko mnogo opcija za vas“, kaže on dodajući da smatra da ćete posle nekog vremena izgubiti interesovanje za sve proizvode životinjskog porekla, „i nećete verovati da to niste uradili ranije“.

„Prelazak na vegansku ishranu će otežati odlaske na putovanja“

Pre, kada bi putovala na mesta gde ishrana sa malo mesa nije bila osnovna namirnica, Verneli bi pakovala sojino mleko u prahu, mešavine voća i orašastih plodova i zdrave grickalice u slučaju da ne nađe nešto za jelo.

Sada, ona hvali aplikaciju HappyCow.

„Gde god da odete u svetu, aplikacija će vam reći najbliže mesto koje služi vegansku hranu. Čak i ako nema restorana, to će vas uputiti ka prodavnicama koje barem imaju veganske opcije”, ukazuje ona.

„Opšte širenje veganstva znači „da je sada mnogo lakše nabaviti vegansku hranu čak i na najudaljenijim mestima. Hotel u kojem boravite možda ne nudi alternativu za mleko, na primer, ali ćete moći i da je kupite u prodavnici skoro bilo gde u svetu.”

„Ljudi su evoluirali da jedu meso“

Pa, da, ali naši preci nisu bili proždrljivi mesožderi i mesožderi koji su žedni krvi. „

„Dokazi iz fosilnih zapisa ukazuju na to da su naši preci razvili sposobnost da jedu meso i druga životinjska tkiva, kao što su koštana srž i organi, pre najmanje 2,5 miliona godina, nakon čega postoji mnogo dokaza da se u praistoriji jelo meso,“ kaže Briana Pobiner, paleoantropolog iz Smitsonian National Museum of Natural History u Vašingtonu.

„Međutim, različite vrste i populacije ranih ljudi verovatno su jele različite količine mesa u zavisnosti od toga koja su hrana i materijali za pravljenje alata bili dostupni u njihovom lokalnom okruženju.

„Iz dokaza“, kaže ona, „jednostavno ne znamo koliko je meso bilo važno ili često u ranoj ljudskoj ishrani“.

Ljudi su svaštojedi i, na sreću za nas moderne, čak i diskontni supermarketi imaju dobre veganske alternative za hranu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari