Venecija: Blago sa olupine neverovatnog 1

Nekoliko nedelja pre zvaničnog početka 57. Bijenala umetnosti, u venecijanskim muzejima savremene umetnosti, Palati Grasi i Punta dela Dogani, otvorena je izložba Dejmijena Hersta (1965) pod nazivom „Blago sa olupine neverovatnog“ („Treasures from the Wreck of the Unbelievable“).

To je ujedno i prvi put da se u oba ova muzejska prostora postavi izložba jednog umetnika, koja je, budući da je u pitanju Dejmijen Herst, izazvala veliku pažnju internacionalne javnosti. Mediji beleže da je reč o najskupljoj samostalnoj izložbi ikada; da su, negodujući zbog ranijeg Herstovog odnosa prema životinjama, italijanski borci za zaštitu životinja, pred vrata Palate Grasi, izručili 40 tona životinjskog izmeta, kao i da organizatori ovogodišnjeg Venecijanskog bijenala strahuju da će Herst, svojom popularnošću i megalomanskim projektom, u zasenak baciti najznačajniju smotru savremene vizuelne umetnosti.

Na izložbi, koja je i dalje obavijena dozom misterije, Herst je radio deset godina. Iako je kustoskinja ove izložbe, Elena Đeuna, na otvaranju, prisutne pozdravila rečima: „Budite zadivljeni“, reakcije se, kao što je to i inače slučaj kada je o Herstu reč, kreću od glorifikacije do nipodaštavanja. Izložba, koja bi trebalo da pokaže, „spektakularni nastavak Herstove karijere“, budući da je Herst poslednjih godina najviše vremena posvetio sopstvenoj umetničkoj kolekciji, u vodećim inostranim glasilima, ocenjena je kao „titanski povratak formi“, ali i „spektakularna, naduvana besmislica“ i „brodolom Herstove karijere“.

U propratnom materijalu izložbe apostrofira se narativ koji pripoveda o teretu izvučenom iz olupine broda „Apistos“ koji je, po narudžbini oslobođenog roba Cifa Amotana II iz drugog veka, prenosio „blago“ za hram posvećen Suncu. Brod je potonuo blizu obale Istočne Afrike, a „blago“ je zaboravljeno na dnu mora sve dok ga 2008. godine nisu otkrili ronioci. Tako se, navodno, desilo da 189 predmeta, „ugleda“ svetlo dana. Reč je o objektima različitih dimenzija, koji su realizovani u različitim materijalima, tehnikama i medijima. Među njima se nalaze fotografije koje prikazuju „izvlačenje“ predmeta iz okeana, potom predmeti od obojene smole, mermera, stakla, žada, malahita, srebra, zlata, srebra i sl. koji deluju kao izvučeni s morskog dna: groteskne, hiperbolisane figure, obezglavljeni demon visok 18m, vitrine ispunjene zlatnim nakitom starih Grka i Rimljana; zlatom optočeni Ahilejev oklop, skulpture inspirisane vajarstvom antičke Grčke i Rima, Astecima, drevnom Kinom, Afrikom, Indijom, ali i figure likova iz crtanih filmova ili slavnih ličnosti pop-kulture. Tako su se na izložbi pojavili i Miki i Šilja prekriveni koralima, Farel Vilijams predstavljen kao faraon, Rijana kao egipatska Nefretiti, i Jolanda Fišer kao mesopotamsko božanstvo.

Među eksponatima se našao i umetnik lično, tačnije „Poprsje kolekcionara“ – bronzani torzo Dejmijena Hersta prekriven morskim puževima.

Iako se čitava izložba može iščitavati na različitim konotativnim nivoima, ona je, u velikoj meri, u znaku institucije kolekcionarstva, počev od legende o robu koji je naručio „blago“, preko umetnika-kolekcionara Hersta, koji je „blago neverovatnog“ stvorio i na specifičan način izložio, pa do francuskog milijardera i kolekcionara, vlasnika aukcijske kuće Kristi, Fransoe Pinoa, zahvaljujući kojem se najnoviji Herstov projekat u Veneciji može pogledati sve do početka decembra 2017. godine.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari