Zašto nam gledanje u ekrane kvari vid i kako to sprečiti ili bar ublažiti 1Foto: EPA-EFE/BILAWAL ARBAB

Koliko blizu očima držimo telefon ili laptop? Verovatno samo dvadesetak centimetara. A koliko vremena dnevno provodimo gledajući u ekrane? U proseku oko devet sati.

Sve rasprostranjenija upoteba ovih uređaja radikalno utiče na naše oči i vid, upozoravaju oftalmolozi.

Kao i ostali delovi našeg tela, oči prestaju sa rastom posle tinejdžerskog doba.

Ali, zbog konstatnog gledanja u ekrane oko nastavlja da raste, što dovodi do kvarenja vida.

Kada naše oči više vremena provode fokusirajući se na objekte u neposrednoj blizini, poput telefona i kompjuterskih ekrana, očne jabučice se produžuju, zbog čega oko ne može da prelama svetlost onako kako bi trebalo.

To produženje očne jabučice izaziva kratkovidost, odnosno miopiju, zbog koje nam objekti u daljini izgledaju mutni.

Od miopije danas pati preko polovine mladih u Sjedinjenim Državama, odnosno više od 40 odsto celokupne populacije, što je dvostruko više nego pre 50 godina, a sličan trend rasta vlada u velikom delu sveta.

Kod odraslih to može da dovede do dodatnog naprezanja oka i da pogorša postojeće probleme sa vidom.

Ali kada su u pitanju deca, čije su oči još uvek u razvoju, situacija je toliko ozbiljna da su i Američka akademija za optometriju i Američka akademija za oftalmologiju proglasile miopiju epidemijom.

Dugotrajno gledanje ekrana, bilo da je u pitanju slanje poruka, mejlova ili samo čitanje sa ekrana, optometristi nazivaju “radom na blizinu”.

Problem sa držanjem ekrana u blizini lica nije svetlost koja sija u oči, već naprezanje očiju.

Kao prvo, kada su oči fokusirane na blizinu, trepćemo mnogo ređe nego inače.

Drugi problem je što se, kada držimo telefon u ruci i gledamo u njega, mišići oka naprežu a sočivo dugo ne menja položaj pošto se oči previše akomodiraju konstantnom gledanju na blizinu. To je glavni razlog što oko nastavlja da raste, što izaziva miopiju.

Pre pandemije, telefoni su nam već bili stalni “saputnici”.

Ali, kada je prošle godine zbog restriktivnih mera veliki broj ljudi počeo da radi a deca da pohađaju nastavu od kuće, stručnjaci su predvideli da će ovaj drastičan porast upotrebe uređaja sa ekranima izazvati nezapamćeno povećanje problema sa očima.

I ispostavilo se da su bili u pravu.

Kineski istraživači su prošle godine testirali preko 120.000 učenika koji su bili u karantinu zbog kovida 19, starosti između šest i osam godina, i utvrdili da su se kratkovidost i drugi problemi sa vidom povezani sa boravkom u zatvorenom prostoru utrostručili u odnosu na period od prethodnih pet godina.

Pritom je u obzir uzeto samo onlajn učenje, u kojem su deca provodila oko 2,5 sata dnevno, ne uključujući igranje video igrica, korišćenje društvenih mreža i slično.

Ovi rezultati su još lošiji kod učenika u SAD, pošto veliki broj dece u Americi najveći deo dana provodi onlajn.

“Onlajn učenje je definitivno dovelo do porasta broja slučajeva miopije. Produženi rad na blizinu i gledanje u ekrane izazivaju preopterećenje očiju”, kaže doktor Laksmi Hariharan iz dečije bolnice Niklaus u Majamiju, Florida, prenosi Gardijan.

Kako objašnjava doktor Erik Čou, optometrista iz Majamija, sada klinički može da se izmeri do kolikog je izduženja očne jabučice došlo.

“Istraživanja su pokazala da, što je veće produženje jabučice, postoji i veća opasnost od razvoja očnih bolesti poput glaukoma i katarakte”, kaže on.

Naprezanje vida dovodi do brojnih problema sa očima, a ne radi se samo o tome da ima sve više dece kojima su naočare neophodne.

“Ljudi kažu, oh, to su samo naočare. Ali kratkovide osobe su u mnogo većoj opasnosti od brojnih drugih očnih bolesti do kojih miopija vodi. Zato nismo zabrinuti samo zbog kratkovidosti, već najviše zbog dugoročnih posledica”, kaže doktor Aron Miler, oftalmolog pedijatar u Centru za očne bolesti u Hjustonu.

“Oblik oka je okrugao poput lopte za košarku. A kada dođe do kratkovidosti, oko je izduženo, kao zrno grožđa ili maslina”, objašnjava on i upozorava da slabovidost može da dovede do smanjenja radne efikanosti i velikog gubitka produktivnosti.

Zemlje poput Kine su toliko zabrinute zbog ovog problema da su već uvele promene u obrazovni sistem, namećući pravila kojim je ograničeno vreme koje učenici dnevo mogu da provedu u učenju, kako bi se smanjio rad na blizinu koji izaziva miopiju.

Miler ističe da bi u SAD trebalo da budu uvedena ista ograničenja i kaže da nazivanje miopije krizom javnog zdravlja nije preuveličavanje.

Zbog toga stručnjaci preporučuju načine na koje ovi problemi mogu da se spreče ili bar ublaže.

“Provodite više vremena napolju, najmanje dva sata na dan. Istraživanja su pokazala da povećana izloženost sunčevoj svetlosti usporava napredak kratokovidosti”, savetuje doktor Erik Čou.

Osim toga, kada provodimo vreme napolju, oko se češće fokusira na udaljene objekte nego kada smo unutra, što je takođe od pomoći.

Najvažnije je da se u radu na blizinu prave pauze pomoću kojih oči mogu da se odmore, češće trepću i “podmažu” se zahvaljujući dovoljnom lučenju suza.

Stručnjaci kažu da je za to najbolji takozvani “model 20-20-20”, odnosno da na svakih 20 minuta treba 20 sekundi gledati u daljinu od 20 stopa (oko šest metara).

“Provoditi sate i sate za kompjuterom nije dobro za zdravlje. Naročito nemojte da pravite pauzu u radu ili učenju na kompjuteru tako što ćete igrati video igre ili na bilo koji način zameniti jedan ekran drugim”, naglašava doktor Hariharan.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari