G. Paković – intelektualac u tranziciji – dozvoljava sebi, u svom stavu, više logičnih i moralnih, blago rečeno sumnjivih „istina“.


Prvo: antifašistički karakter Ravnogorskog pokreta, barem za istoričare, je van svake sumnje! Žalosna je istina da su u toku Drugog svetskog rata počinjeni zločini, ali nažalost sa obe strane, pritom sa komunističke mnogo veći i češći o čemu postoje mnogobrojni dokazi, a ponegde i živi učesnici. Za učesnike tih zločina naravno nema ni rehabilitacije, a kamoli restitucije.

Drugo: vezivanje prava na restituciju za aktivno učestvovanje u bilo kojem antifašističkom pokretu, nelogično je. Zar su i na primer deca od 5 godina bila obavezna da u tome učestvuju? Uslov za restituciju je jasan – da nisu počinjeni zločini i neučestvovanje u okupatorskoj vlasti – to je dovoljno!

Poznato je da su u mnogim zemljama paralelno postojali antifašistički pokreti skloni, ili vođeni komunistima i drugi isto antifašistički, neskloni komunistima i vođeni antikomunistima, Francuska i Poljska na primer, pa su njihova prava izjednačena.

Zločin u Vraniću je nesumnjiv. Njegovim počiniocima nema ni rehabilitacije ni restitucije. Bilo bi ipak moralno poželjno da g. Paković primeni isti kriterijum i na zločince s druge strane – osnivače „pasjih grobalja“ (termin koji su komunistički zlikovci uveli u naš jezik) i mnogobrojnih stratišta koja se tek sada otkrivaju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari